Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: 37 Gž-1182/2022-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, te Tanje Novak-Premec kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dijane Hofer, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod ..., OIB: ..., protiv tuženika C. o. d.d. Z., OIB: ..., radi isplate, odlučujući povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2022. poslovni broj: P-6913/2021-9, u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tuženika, ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-6913/2021-9 od 6. svibnja 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 82.994,01 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 16. kolovoza 2021. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik "iz svih razloga predviđenih Zakonom o parničnom postupku, a poglavito zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja". Predlaže preinačiti pobijanu presudu na način da se tužitelja u cijelosti odbije sa tužbenim zahtjevom uz obvezivanje tužitelja na plaćanje tuženiku trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu i žalbu. Kao podredno predlaže vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete povodom prometne nezgode koju je 14. srpnja 1993. uzrokovao osiguranik tuženika, a u kojoj je osiguranica tužitelja zadobila tjelesne ozljede zbog kojih posljedica joj je priznata invalidska imovina rješenjem tužitelja broj 902282 od 25. studenog 1997. Zahtijevani iznos od 82.994,01 kn odnosi se na isplaćenu invalidsku mirovinu u razdoblju od 1. travnja 2019. do 30. lipnja 2022.
6. Prvostupanjski sud osnovanost tužbenog zahtjeva utemeljio je na sljedećim nespornim činjenicama:
- da je u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tuženika 14. srpnja 1993. teško ozlijeđena osiguranica tužitelja B. M. F. te je osiguranik tuženika u kaznenom postupku posl.br. K-145/93 oglašen krivim za izazivanje prometne nesreće;
- da je kao posljedica navedenog štetnog događaja B. M. F. priznata invalidska mirovina rješenjem broj 902282 od 25. studenog 1997.;
- da nije sporno da je tužitelj svojoj osiguranici u prijepornom razdoblju isplatio invalidsku mirovinu u utuženom iznosu.
7. Kao spornim između stranaka prvostupanjski sud nalazi osnovanost tužbenog zahtjeva obzirom da tuženik smatra da nije u obvezi tužitelju naknaditi štetu za isplaćene invalidske mirovine svojoj osiguranici B. M. F. budući je ista rođena 21. prosinca 1953. te bi ista 21. prosinca 2018. ispunila zakonske uvjete za odlazak u starosnu mirovinu.
8. Pravnu osnovu za zahtijevanu isplatu prvostupanjski sud nalazi u odredbi članka 161. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 57/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18, 102/19 i 84/21 – dalje u tekstu: ZMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskih osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju te daljnjom odredbom stavka 2. istog članka, koja izričito propisuje da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu. Obzirom na citirane odredbe prvostupanjski sud ne nalazi potrebnim utvrđivati razliku između isplaćene invalidske i starosne mirovine na koju bi osiguranica tužitelja eventualno stekla pravo kao i je li tužitelju isplatom invalidske mirovine nastala stvarna šteta već primjenom tih zakonskih odredbi, a imajući u vidu da nije sporna visina isplaćene invalidske mirovine, nalaže tuženiku da tužitelju isplatiti utuženi iznos zajedno sa zateznom kamatom od dana obavijesti o odbijenom odštetnom zahtjevu do isplate.
9. U žalbi tuženik tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo budući nije primijenio Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje u tekstu: ZOOP), a to obzirom da je kao osiguravajuće društvo legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti zbog čega se i visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem članka 27. stavka 2. ZOOP kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu članka 27. stavka 1. ZOOP smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a stavkom 3. istog članka da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima u mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Ukazuje na članak 161. ZMO prema kojem Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja te s tim u vezi ukazuje na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev-1235/2021-2 od 22. veljače 2022.. Smatra, kao i Vrhovni sud Republike Hrvatske u navedenom revizijskom rješenju, da tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete ukazujući da su prihodi mirovinskog osiguranja između ostalog i doprinosi za obvezno osiguranje na temelju generacijske solidarnosti, a rashodi između ostalog mirovine, novčane naknade i druga primanja iz mirovinskog osiguranja na temelju stečenih prava te da bi po redovnom tijeku stvari osiguranica tužitelja nastavila raditi i ostvarila bi starosnu mirovinu kroz koje vrijeme radnog odnosa bi u korist tužitelja bili uplaćivani doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje i tužitelj ostvario prihod, a da je u konkretnom slučaju tužitelj uplatama doprinosa obveznog mirovinskog osiguranja ostvario prihod samo do invalidskog umirovljenja svoje osiguranice, dok su daljnje uplate potrebne za ostvarenje uvjeta za starosnu mirovinu izostale te zaključuje da u takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama invalidske mirovine nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu njegove osiguranice, predstavlja razliku između isplaćene invalidske imovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvarila osiguranica tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do invalidskog umirovljenja osiguranice tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala. Ističe da je u tom smislu predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem koje prvostupanjski sud nije proveo i zbog čega činjenično stanje nije pravilno utvrđeno.
10. Tuženik uvodno navodi da prvostupanjsku presudu pobija iz svih žalbenih razloga dok sadržajem žalbe pobija pravilnost primijenjenog materijalnog prava. Stoga je ovaj sud prije svega ispitao pobijanu presudu primjenom članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje u tekstu: ZPP) i utvrdio da u prvostupanjskom postupku nije počinjena ni jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
11. Osnovano tuženik prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava budući da se na konkretni odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju i to mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju tj. u trenutku kada su izvršene isplate mirovine osiguranici tužitelja i to konkretno primjenom članka 27. ZOOP koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja". Takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u niz svojih odluka pa tako i onoj na koju se poziva tuženik u žalbi, zatim broj Rev-552/22 od 17. svibnja 2022., Rev-66/22 od 1. veljače 2022. i Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021. Međutim, tužitelj prema članku 161. ZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, pa stoga tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete o čemu je pravno shvaćanje također zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-1235/2021-2 od 22. veljače 2022. na koju se poziva tuženik u svojoj žalbi. Naime, u citiranoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske, odgovarajući na revizijsko pitanje "Ima li tužitelj pravo od tuženika potraživati puni iznos isplaćene obiteljske mirovine u situaciji odnosno trenutku kada bi osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari ispunio uvjete za starosnu mirovinu te bi tužitelj svakako bio u obvezi isplaćivati mirovinu ili ima pravo potraživati stvarnu štetu odnosno eventualnu razliku između iznosa isplaćene obiteljske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine ukoliko bi ta razlika postojala?", zauzeo je pravno shvaćanje koje glasi: "Po ocjeni ovog suda, u takvoj situaciji stvarnu štetu, koju tužitelj trpi isplatama obiteljske mirovine nakon pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu njegovog osiguranika, predstavlja razlika između isplaćene obiteljske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvario osiguranik tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja do smrti osiguranika tužitelja i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu uplata doprinosa izostala.", Primjenjujući navedeno pravno shvaćanje za konkretnu situaciju, stvarnu štetu koju trpi tužiteljica isplatama invalidske mirovine svojoj osiguranici nakon stjecanja uvjeta za starosnu mirovinu, čini razlika između isplaćene invalidske mirovine i razmjernog dijela starosne mirovine koju bi po redovnom tijeku stvari ostvarila osiguranica tužitelja, a koji razmjer ovisi o duljini staža osiguranja osiguranice tužitelja do ostvarenja prava na invalidsku mirovinu i duljini razdoblja u kojem je do pretpostavljenog stjecanja prava na starosnu mirovinu izostala uplata doprinosa.
12. Budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravljene činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava valjalo je primjenom članka 370. ZPP usvojiti žalbu tuženika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje koji će u ponovnom postupku sukladno dokaznim prijedlozima stranaka utvrditi odlučne činjenice na koje im je ukazano u prethodnom dijelu obrazloženja pri čemu će se u svrhu utvrđenja stvarne štete rukovoditi pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izrađenog u rješenju broj: Rev- 1235/2021-2 od 22. veljače 2022.
U Varaždinu 29. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Dubravka Bosilj v.r.
