Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-1294/2022-3

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Vlade Skorupa, predsjednika vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja – protutuženika (dalje tužitelja) 1. B. J. iz L., OIB: ..., zastupan po T. J. iz L., OIB: ... (ranije na adresi ...., Z.), 2. L. J. iz L., OIB: ..., oboje zastupani po punomoćnici A. K., odvjetnici iz R., protiv tuženika – protutužitelja (dalje tuženika) J. J. iz L., OIB: ... istovjetan sa u zemljišnim knjigama upisanim J. J., sin I., OIB: ...., L., ... i J. J. I., L., zastupan po punomoćniku L. T., odvjetniku iz R., radi služnosti na nekretninama, rješavajući žalbu tuženika – protutužitelja J. J. izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj P-1859/2019-49 od 13. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu, poslovni broj P-1859/2019-49 od 13. svibnja 2022. u točkama I., II., III. i dijelu točke IV. izreke za dosuđeni parnični trošak u iznosu od 782,57 eur/5.896,25 kn[1] sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, time da se ispravlja u točki II. izreke presuda u prvom redu na način da umjesto u korist poslužnih nekretnina treba stajati u korist povlasnih nekretnina.

II Djelomično se prihvaća žalba tuženika te se preinačuje citirana presuda u dijelu točke IV. izreke za dosuđeni parnični trošak u iznosu od 1.036,90 eur/7.812,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na način da se zahtjev tužitelja B. J. i L. J. za iznos od 1.036,90 eur/7.812,50 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 13. svibnja 2022. pa do isplate odbija kao neosnovan.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka i zahtjev tužitelja B. J. i L. J. za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je utvrđeno da u korist svakodobnog vlasnika povlasnih nekretnina i to k.č. br. ... L. sa 705 m2, dvorište sa 500 m2, kuća, L... sa 177 m2, garaža sa 28 m2, ukupno 705 m2, upisano u zk. ul. ..., k.o. L., neodvojivo povezana sa posebnim dijelovima nekretnine pobliže opisanih u točki I. izreke te k.č. br. ... šuma sa 125 m2, upisano u zk. ul. ..., k.o. L. u ½ dijela na suvlasničkom djelu 1. tužitelja i k.č. br. ... kuća broj 149 sa 149 m2, dvorište sa 370 m2, put sa 21 m2, ukupne površine 540 m2, upisano u zk. ul. ..., k.o. L. u 5/12 dijela na suvlasničkom djelu 1. tužitelja, na teret poslužnih nekretnina i to dijela k.č. br. ... cesta - neplodno sa 400 m2, upisano u zk. ul. ..., k.o. L. u površini od 53 m2, te dijela k.č. br. ... kuća broj 557 sa 114 m2, dvorište sa 143 m2, ukupno sa 257 m2, upisano u zk. ul. ..., te dijela k.č. br. ... šuma sa 235 m2, upisano u zk. ul. ..., k.o. L., do međe sa povlasnom k.č. broj ..., k.o. L., pripada pravo služnosti pješačkog i kolnog puta, duž asfaltiranog i makadamskog dijela puta, a sve kako je prikazano na skici lica mjesta nalaza i mišljenja vještaka N.

V. od 15. studenog 2019. i 6. veljače 2020. označeno rozom i plavom bojom, te oznakama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-C1-L-M-N, u širini od tri metra duž cijelog puta, te je tuženik dužan dozvoliti tužiteljima i svakodobnom vlasniku povlasnih nekretnina da se tom služnošću koriste.

2. U točki II. izreke odlučeno je da se ovlašćuju tužitelji i svakodobni vlasnik povlasnih nekretnina da u korist povlasnih (greškom označeno poslužnih) nekretnina temeljem te presude upiše pravo služnosti pješačkog i kolnog puta na teret poslužnih nekretnina tuženika i svakodobnog vlasnika, utvrđeno točkom I. izreke presude u zemljišne knjige Općinskog suda u Crikvenici, Zemljišnoknjižni odjel Rab, nakon pravomoćnosti.

3. U točki III. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika da se ukine pravo stvarne služnosti kolnog pristupa preko poslužnih nekretnina i to k.č. br. ..., k.č. br. ..., k.č. br. ..., sve upisane u k.o. L., u korist povlasnih nekretnina k.č. br. ..., k.č. br. ... i k.č. br. ..., sve k.o. L..

4. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.819,46 eur/13.708,75 kn u roku od 15 dana sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama počev od 13. svibnja 2022. pa do isplate, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.160,75 eur/23.814,70 kn odbijen kao neosnovan.

5. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženik – protutužitelj J. J. zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Z akona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, te traži i troškove žalbenog postupka.

6. U odgovoru na žalbu tužitelji u cijelosti osporavaju navode iz žalbe tuženika predlažući da se ista odbije kao neosnovana i presuda suda prvog stupnja potvrdi te traži i naknadu troškova odgovora na žalbu.

7. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

8. Predmet spora je utvrđenje prava služnosti pješačkog i kolnog puta na nekretninama pobliže opisanim u točki I. izreke presude koje su u vlasništvu tuženika u korist nekretnina tužitelja koje su također pobliže opisane u točki I. izreke presude i označene slovima iz nalaza vještaka N. V. od 15. studenog 2019. i 6. veljače 2020.

9. Iz sadržaja dokaznog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik ne osporava postojanje navedene služnosti te prihvaća navode tužitelja tijekom postupka da su tužitelji i njihovi prednici bili u posjedu navedene služnosti više od 20 godina te da su stoga ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 - dalje: ZV) jer je u navedenoj odredbi navedenog Zakona propisano da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz 20 godina, a vlasnik povlasne nekretnine nije se tome protivio.

10. U žalbi tuženik - protutužitelj ne navodi posebne razloge osporavanja odluke navedene pod točkom I. i II. izreke presude.

11. Nadalje, sud prvog stupnja utvrđuje da tuženik protutužbenim zahtjevom traži ukidanje navedene služnosti pozivom na odredbu čl. 242. st. 2. ZV-a kojom je propisano da će sud na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku posluženog zemljišta čini manje štete ili pak jednako prikladan javni prolaz.

12. U vezi navedenog protutužbenog zahtjeva sud prvog stupnja utvrđuje da je tuženik pokazao mogući alternativni pristup kući tužitelja s druge prometnice pored pješačkog pristupa kući tužitelja na način da se dijelom sruši postavljeni kameno betonski zid u visini cca 0,5 do 1 m i živica, dok iz nalaza sudskog vještaka J. B. proizlazi da postoji denivelacija kote terena na kč. br. ... koji iznosi 90 cm, a da je između prometnice sa južne strane objekta i parkirnih mjesta i djelu k.č.br. ... pet označenih parkirnih mjesta smješten u manji vrt, da postojeća parkirna mjesta nisu prilagođena tom načinu prilaza i ne bi se povećavao broj parkirnih mjesta za kuću tužitelja, da bi taj prilaz mogao biti izrađen samo uz izvođenje radova i to demontažu dijela kamenog betonskog zida, živice odnosno materijala izravnavanje terena, prilagodba parkirnih mjesta što bi iznosilo 1.391,52 eur/10.484,37 kn. Slijedom navedenih utvrđenja sud prvog stupnja utvrđuje da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 242. st. 2. ZV-a da se ukine predmetna služnost prolaza i provoza jer da je utvrđeno da ne postoji drugi prikladniji prolaz kojim vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete jer da bi izgradnja novog prolaza mogla ugroziti ili ometati promet s obzirom na širinu ulice bez nogostupa te da nije udovoljeno širini prema prostorno planskoj dokumentaciji Općine L. prema kojoj mora biti širina minimalno 3 m s jednostranim nogostupom od minimalno 1,5 m i da bi se u tom slučaju trebalo srušiti navedeni kameno betonski zid i živica. Isto tako sud prvog stupnja nadalje utvrđuje da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 242. st. 1. ZV-a jer da predmetni put na kojemu je osnovana služnost prolaza i provoza nije izgubio svoju svrhu i da ga vlasnici povlasnih nekretnina koriste za pristup parkingu na kč. br. ..., k.o. L., odnosno kao kolni prilaz svojoj kući sagrađenoj na kč. br. ...., k.o L. i svom dijelu kuće izgrađena na kč. br. ..., k.o. L.. Nerazvrstana cesta za koju tuženik tvrdi da bi mogla biti novi prolaz prema kući tužitelja postojala je u vrijeme uspostave prava stvarne služnosti stoga je odbijen protutužbeni zahtjev tuženika a odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te obvezuje tuženika da tužiteljima nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.819,46 eur/13.708,75 kn.

13. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje radi primjene odredbe čl. 242. st. 2. ZV-a jer da sud prvog stupnja nije utvrdio da li šteta koja se služnošću čini vlasniku poslužne nekretnine veća od koristi za povlasnu nekretninu jer nakon utvrđenja te relevantne činjenice se može ukinuti služnost ako se utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz.

14. Ovo iz razloga što je sud prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio navedenu odredbu čl. 242. st. 2. ZV-a jer je pravilno utvrdio da ne postoji drugi prikladniji prolaz, a koji bi vlasniku poslužnog zemljišta činio manje štete. Naime, sud prvog stupnja je pravilno očevidom na licu mjestu i iz nalaza sudskog vještaka J. B. pravilno utvrdio da bi izgradnja novog kolnog prilaza mogla ugroziti ili ometati prolaz s obzirom na širinu te ulice bez nogostupa i da nije udovoljeno širini prema prostorno planskoj dokumentaciji Općine L. koja mora biti 3 m s jednostranim nogostupom od minimalno 1,5 m te da bi uspostava navedenog puta zahtijevala da se demontira dio kamenog betonskog zida živce odvoz materijala te izravnavanje terena što bi iznosilo 1.391,52 eur/10.484,37 kn.

15. Stoga sud prvog stupnja nije imao potrebe utvrđivati postojanje štete koja nastaje korištenjem služnosti za tuženika i koristi koju tužitelj ima korištenjem predmetne služnosti za svoje povlasne nekretnine.

16. Stoga za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari nisu relevantne činjenice koje tuženik navodi da se 1. tužitelj koristi tim alternativnim putem kao pješački i kao kolni pristup svom objektu jer iz dokaznog postupka je sud prvog stupnja na nedvojbeni način utvrdio saslušanjem svjedoka J. Š. i A. Š. da obitelj tužitelja koristi predmetnu nekretninu na kojoj je osnovano pravo služnosti prolaza i provoza od 1985., a koju činjenicu je potvrdio i tuženik, a zbog kojih utvrđenih činjenica je i udovoljeno tužbenom zahtjevu tužitelja te je utvrđeno da postoji služnost pješačkog i kolnog puta na poslužnim nekretninama tuženika te je pravilno utvrđeno da postoje zakonske pretpostavke za stjecanja prava služnosti prolaza i provoza sukladno čl. 229. st. 1. ZV-a jer je utvrđeno da su tužitelji zajedno sa svojim prednicima kao posjednici pošteno posjedovali predmetni dio nekretnine izvršavajući sadržaj prava služnosti prolaza i provoza više od 20 godina pa da se tome tuženik nije protivio. 17. Žalbeni navodi tuženika da mu predmetna služnost čini štetu u vidu buke i umanjenja vrijednosti poslužnih nekretnina, da je pristup poslužnih nekretnina na javnu prometnicu visine 2,4 m u odnosu na 0,5 - 1 m od tužiteljevih parkiranih mjesta višestruko veći i nezgodniji pristup i da se sve kuće u ulici tužitelja pristupaju svojim objektima upravo preko alternativnog puta i da jedino objekt tužitelja koristi i prilaz iz svoje ulice i prilaz iz druge ulice preko poslužnih nekretnina ne dovode do drugačije odluke u ovoj pravnoj stvari jer prema tumačenju odredbe čl. 242. st. 2. ZV-a u skladu sa čl. 175. st. 1. ZV-a da svaka služnost mora ima razmjernu svrhu i da je svrha služnosti boljeg i korisnijeg gospodarenjem nekretninom pa da se služnost prolaza i provoza može ukinuti prema odredbi čl. 242. st. 2. ZV-a jedino u slučaju ako postoji jednako prikladan prolaz, a prikladan prolaz postoji kada se on takvim i uz neznatna ulaganja može osposobiti. Identično pravno shvaćanje izneseno je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Rev x-1056/10 od 3. studenoga 2011. Stoga proizlazi da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio činjenično stanje iz odredbe čl. 242. st. 2. ZV-a jer je pravilno utvrdio da ne postoji drugi prikladniji prolaz kojim se vlasniku poslužnog zemljišta čini manje štete niti bi se taj prikladni prolaz mogao lako i uz neznatna ulaganje osposobiti jer da troškovi koje navodi vještak J. B. u iznosu od 1.391,51 eur/10.484,37 kn ne uključuju troškove uspostave signalizacije prometnice ili izrade nogostupa jer da takav trošak snosi Općina a ne stranke u ovom postupku.

18. Stoga je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana u odnosu na točku I., II. i III. izreke kao i djela točke IV. izreke u odnosu na dosuđeni parnični trošak u iznosu od 782,57 eur/5.896,25 kn. Naime, osnovani su žalbeni navodi tuženika da tužitelju pripada naknada troškova za zastupanje njegovog punomoćnika prema Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 dalje - Tarifa) u jednokatnoj naknadi od 200 bodova što iznosi 265,45 eur/2.000,00 kn te troškovi PDV-a u iznosu od 66,36 eur/500,00 kn, zatim za troškove vještačenja u iznosu od 291,60 eur/2.197,05 kn, za sudsku pristojbu na tužbu 53,09 eur/400,00 kn, za troškove uviđaja 56,59 eur/4.026,00 kn, odnosno ukupno 782,57 eur/5.896,25 kn. Stoga je u dijelu točke IV. izreke prvostupanjske presude u odnosu na troškove parničnog postupka potvrđena presuda za iznos od 782,57 eur/5.896,25 kn, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.036,90 eur/7.812,50 kn odbijen kao neosnovan.

19. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno je kao u točkama I i II izreke ove presude, time da je u točki II. izreke presude očitom greškom označeno da se osniva služnost prolaza i provoza u korist poslužnih nekretnina jer je trebalo stajati u korist povlasnih nekretnina pa je stoga ovom presudom ta greška ispravljena.

20. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer tuženik nije uspio u žalbenom postupku u odnosu na glavnu stvar već samo djelomično u odnosu na troškove parničnog postupka pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a obijen njegov zahtjeva za naknadu troškova žalbenog postupka. Isto tako odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu jer navedeni troškovi nisu bili nužni radi vođenja postupka sve u okviru odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu točke IV. izreke u odnosu na odbijeni tužbeni zahtjev tužitelja za troškove parničnog postupka u iznosu od 3.125,39 eur/23.815,70 kn ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 29. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Vlado Skorup, v.r.