REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj: 1 Us I-65/2023-8

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja J. D. iz R., ..., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi prava na zajamčenu minimalnu naknadu, 29. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-551- 06/22-01/114, URBROJ: 524-11-02/7-22-2 od 5. prosinca 2022. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka (ranije: Centra za socijalnu skrb Rijeka), KLASA: UP/I-551-06/22-01/589, URBROJ: 2170-20-12/28- 22-4 od 5. listopada 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Rijeka (ranije: Centra za socijalnu skrb Rijeka), KLASA: UP/I-551-06/22- 01/589, URBROJ: 2170-20-12/28-22-4 od 5. listopada 2022. ukinuto je rješenje istoga tijela KLASA: UP/I-551-06/15-29/671, URBROJ: 2170-20-12/8-16-4 od 28. siječnja 2016. kojim je tužitelju kao samcu priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 100 % osnovice, što iznosi 800,00 kuna/106,24 eura mjesečno te je određeno da pravo na zajamčenu minimalnu naknadu prestaje s danom 31. listopada 2022.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 5. listopada 2022. tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-551-06/22- 01/114, URBROJ: 524-11-02/7-22-2 od 5. prosinca 2022. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnome, da se protivi upisu zabilježbe tražbine u zemljišnoj knjizi na njegovoj nekretnini na temelju rješenja o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu. Naime, tužitelj navodi da je samac, da nema prihoda, da je vlasnik nekretnine u kojoj stanuje te da su ispunjeni svi uvjeti za ostvarenje prava na zajamčenu minimalnu naknadu, a koja naknada mu omogućuje sredstva za život. Dakle, budući da ispunjava uvjete za ostvarenje te naknade, tužitelj smatra da nema osnove da bi se (kasnije) tražio povrat iznosa koji mu je Centar za socijalnu skrb isplaćivao na ime te naknade, a zbog čega nema niti potrebe za zabilježbom. Tužitelj smatra i da je zakonski i životno nelogično te neustavno da se bez ikakve osnove upiše zabilježba na njegovoj nekretnini budući da ispunjava sve zakonske uvjete da mu se odobri zajamčena minimalna naknada. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao, u bitnome, kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Među strankama je nesporno da je rješenjem prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-551-06/15-29/671, URBROJ: 2170-20-12/8-16-4 od 28. siječnja 2016. tužitelju priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu u iznosu od 100% osnovice, što iznosi 800,00 kuna/106,24 eura. Nadalje, nesporno je da je prvostupanjsko tijelo postupajući u skladu s čl. 312. st. 2. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 18/22, 46/22 i 119/22, dalje: ZoSS) utvrđivalo ispunjava li tužitelj sukladno tom zakonu uvjete za priznanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu te da je provelo upravni postupak u kojem je 5. listopada 2022. usmeno saslušalo tužitelja. Tužitelj je tom prilikom dao izjavu na zapisnik, a izjavio je da je upoznat s čl. 293. st. 1. ZoSS te obvezom upisa zabilježbe tražbine na svaku nekretninu u vlasništvu tužitelja. Nadalje, nesporno je da je tužitelj tada izjavio i da odustaje od daljnjeg korištenja prava na zajamčenu minimalnu naknadu jer ne želi zabilježbu tražbine na njegov stan. Nadalje, nesporno je i da je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje od 5. listopada 2022., kojim je tužitelju ukinulo pravo na zajamčenu minimalnu naknadu s 31. listopada 2022. jer je tužitelj uskratio suglasnost na zabilježbu tražbine na njegovoj nekretnini.

6. U ovom upravnom sporu sporno je ima li tužitelj pravo na zajamčenu minimalnu naknadu unatoč tome što je uskratio suglasnost da se izvrši upis zabilježbe te tražbine na njegovoj nekretnini u smislu čl. 293. st. 1. ZoSS.

7. Budući da su pravno odlučne činjenice među strankama nesporne, da tužitelj osporava samo primjenu prava, a stranke u tužbi i odgovoru na tužbu nisu izričito zatražile održavanje rasprave, Sud je bez održavanja rasprave, primjenom odredbe čl. 36. t. 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) i odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

8. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Čl. 23. ZoSS propisano je da se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje samcu ili kućanstvu koje nema dovoljno sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba, pod uvjetima i u iznosu propisanom ovim Zakonom.

10. Čl. 24. ZoSS propisano je da se pravo na zajamčenu minimalnu naknadu priznaje samcu ili kućanstvu koji nemaju sredstva za podmirenje osnovnih životnih potreba niti ih mogu osigurati u visini propisanoj čl. 27. st. 2. i 3. toga Zakona po osnovi: 1. prihoda samca ili članova kućanstva kao niti od obveznika uzdržavanja, 2. prodaje ili najma stana ili kuće u vlasništvu samca ili člana kućanstva, koju ne koristi za stanovanje, 3. prodaje ili korištenja poslovnog prostora u vlasništvu samca ili člana kućanstva, 4. prodaje pokretnina u vlasništvu samca ili člana kućanstva koje ne koristi za podmirenje osnovnih životnih potreba, 5. prodaje, zakupa ili najma druge imovine u vlasništvu samca ili člana kućanstva koja ne služi podmirenju osnovnih životnih potreba, ili po drugoj osnovi.

11. Čl. 139. st. 2. ZoSS propisano je da ako zbog promijenjenih okolnosti korisnik ne ispunjava uvjete za daljnje korištenje prava, pravo prestaje s danom nastanka promijenjenih okolnosti, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. St. 3. istog članka propisano je da se u slučajevima iz ovoga članka donosi rješenje o ukidanju rješenja kojim je pravo priznato i utvrđuje priznavanje prava u izmijenjenom iznosu odnosno prestanak prava.

12. Čl. 293. st. 1. ZoSS propisano je da se na temelju pravomoćnog rješenja o priznavanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu, uslugu organiziranog stanovanja i uslugu smještaja, osim usluge smještaja u kriznim situacijama, vrši upis zabilježbe tražbine u zemljišnim knjigama na nekretninama koje su u vlasništvu odraslog korisnika, u korist Republike Hrvatske, na prijedlog nadležnog državnog odvjetništva.

13. Čl. 311. st. 1. ZoSS propisano je da korisnik prava na novčanu naknadu ili uslugu socijalne skrbi priznatu na temelju Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17, 98/19, 64/20 i 138/20) ostvaruje priznato pravo i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona, dok nadležno tijelo rješenjem ne utvrdi ispunjava li uvjete za priznavanje prava na novčanu naknadu ili uslugu socijalne skrbi po ovom Zakonu.

14. Čl. 312. t. 2. ZoSS propisano je da je za korisnika prava iz čl. 311. st. 1. ovoga Zakona nadležno tijelo dužno provesti postupak radi utvrđivanja ispunjava li uvjete za priznavanje prava na temelju ovoga Zakona, i to za priznavanje prava na zajamčenu minimalnu naknadu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

15. Citiranim odredbama čl. 23., 24. i 27. ZoSS propisano je kome, pod kojim uvjetima i u kojoj visini se zajamčena minimalna naknada može odrediti. Nadalje, iz citiranog čl. 293. st. 1. ZoSS proizlazi da se na temelju pravomoćnog rješenja o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu vrši zabilježba tražbine u zemljišnoj knjizi na nekretnini u vlasništvu odraslog korisnika, a u korist Republike Hrvatske. Dakle, navedenim odredbama propisano je da, pored kriterija visine prihoda osobe koji se uzimaju u obzir pri utvrđenju prava na zajamčenu minimalnu naknadu, nužno je ispuniti i obvezu upisa zabilježbe tražbine na nekretnini u vlasništvu odraslog korisnika, na temelju pravomoćnog rješenja o priznanju prava na zajamčenu minimalnu naknadu. Stoga, nije moguće priznati tužitelju pravo na zajamčenu minimalnu naknadu, a da se pritom ne upiše i zabilježba tražbine na nekretnini u njegovom vlasništvu.

16. Budući da je tužitelj izričito u upravnom postupku te u predmetnoj tužbi izjavio da ne pristaje na upis zabilježbe tražbine na njegovoj nekretnini u zemljišnoj knjizi, to su se ispunili uvjeti iz citiranog čl. 139. st. 2. ZoSS da mu se ukine pravo na zajamčenu minimalnu naknadu. Također sukladno citiranom čl. 311. st. 1. i čl. 312. t.

2. ZoSS postojali su uvjeti da se nakon stupanja na snagu ZoSS ponovo ispita da li tužitelj i dalje ispunjava uvjete za ostvarenje ranije priznatog prava na zajamčenu minimalnu naknadu. Stoga je pravilno i zakonito tuženik odbio žalbu protiv rješenja kojim je ukinuto ranije priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu.

17. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st.

1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u izreci ove presude.

18. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu, jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).

U Rijeci 29. ožujka 2023.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).