REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2505/2019-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice N. M. (rođ. J.) iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica J. N., odvjetnica u Z., protiv tuženika ... s. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-754/17-2 od 14. veljače 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalne službe u Sesvetama broj Pn-1499/16-13 od 20. siječnja 2017., u sjednici održanoj 29. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija, ukida se presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž-754/17-2 od 14. veljače 2019. te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Odlučivanje o troškovima revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici 30.000,00 kn s kamatama od 7. svibnja 2016. do isplate te joj nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 7.550,00 kn (stavak I. izreke). U preostalom dijelu, za daljnji iznos od 30.000,00 kn, tužbeni zahtjev je odbijen (stavak II. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen (stavak I. izreke), a tužiteljici je naloženo nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 7.862,502 kn (stavak II. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude tužiteljica je podnijela reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja koje je ujedno važno i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložila je ovome sudu pobijanu presudu preinačiti, a tuženika obvezati da joj nadoknadi i trošak sastava revizije te sudske pristojbe na istu.

4. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio istu odbaciti kao nedopuštenu, a potražuje i trošak sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija je dopuštena i osnovana.

6. Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. istog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U izvanrednoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, te određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih revident smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (članak 382. stavak 3. ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete koja je tužiteljici prouzročena informacijama koje su objavljene 5. travnja 2016. na Internet portalu www.... pod naslovom ''Često skupa: N. J. i G. B. skrivaju vezu'' i u tiskanom izdanju dnevnog lista ... s. pod naslovom ''Dodiri u tami: J. i B. skrivaju vezu''.

8. Polazeći od toga da informacija vezana uz vezu tužiteljice i G. B. te ona vezana za sudski postupak koji je tužiteljica vodila s A. N. nije podobna izazvati negativnu reakciju okoline, sud u pobijanoj odluci zauzima shvaćanje da objava tih informacija tužiteljici nije mogla prouzročiti štetu, slijedom čega da ne postoji niti odgovornost tuženika u smislu odredbe članka 21. stavak 1. te članka 22. stavak 1. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 59/04, 84/11 i 81/13 - dalje: ZM).

9. U odnosu na informaciju o razlozima prestanka braka tužiteljice i J. L., iako utvrđuje da se radi o informaciji koja nije utemeljena na točnim činjenicama te da autorica nije poduzela sve mjere za provjeru njihove točnosti, pa da se radi o proizvoljnoj i neprovjerenoj informaciji, drugostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala da se ta informacija nepovoljno manifestirala u njezinoj psihičkoj sferi, jer nije dostavila medicinsku dokumentaciju, jer nije dokazala da je uzimala lijekove za smirenje, da je zbog objavljene informacije izgubila poslovne ponude odnosno da je okolina prema njoj reagirala osudom i vrijeđanjem. Međutim, sve i da je objavom sporne informacije pretrpjela štetu, po shvaćanju drugostupanjskog suda radi se o tako neznatnoj težini povrede prava osobnosti da ista ne opravdava dosudu pravične novčane naknade u smislu odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO).

10. Tužiteljica u reviziji u bitnome problematizira shvaćanje suda prema kojem joj, unatoč utvrđenju da se radi o netočnoj i proizvoljnoj informaciji, u odnosu na koju ne postoje pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti za štetu u smislu odredbe članka 21. stavak 4. ZM, ne bi pripadalo pravo na naknadu štete, odnosno shvaćanje da bi se radilo o tako neznatnoj povredi prava osobnosti (časti, ugleda, privatnosti) koja ne opravdava dosudu pravične novčane naknade.

11. Obrazlažući razloge važnosti postavljenog pitanja, tužiteljica se poziva na različitu praksu drugostupanjskih sudova, prema kojoj svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, časti i ugleda koje predstavljaju osobne vrijednosti i koje samom činjenicom postojanja uživa svaki čovjek, pa kada osoba na koju se ta informacija odnosi u svom iskazu potvrdi da se netočna i neprovjerena (proizvoljna) informacija negativno manifestirala u njezinom životu, neovisno o tome je li takva povreda objektivizirana medicinskom dokumentacijom, riječ je o povredi prava osobnosti koja opravdava dosudu pravične novčane naknade.

12. Prema ocjeni ovog suda, materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija izjavljena važno je i za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

13. Prema odredbi članka 21. stavak 1. ZM nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim tim Zakonom, s time da se nematerijalna šteta u pravilu nadoknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava (članak 22. stavak 1. ZM).

14. Prema odredbi članka 19. stavak 1. ZOO svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, a pod pravima osobnosti u smislu tog Zakona razumijevaju se, između ostalih prava, i pravo na čast i ugled te privatnost osobnog i obiteljskog života (stavak 2. istog članka).

14.1. To znači da privatna i intimna sfera čovjeka uživa zaštitu prava u smislu odredbi ZOO-a.

14.2. Iako je tužiteljica javna osoba (glumica) i time pod povećanom pažnjom javnosti, zbog čega treba pokazati veći stupanj tolerancije na kritiku od običnog građanina, ona i dalje uživa zaštitu svojih prava pa mediji, bez obzira na njihovu ulogu u obavještavanju javnosti o javnim osobama, moraju voditi računa o tome na koji način objavljuju podatke o takvim osobama, posebno one koji se odnose na detalje iz njihovog privatnog života.

15. Upravo je sloboda izražavanja medija s jedne strane ograničena zaštitom prava privatnosti odnosno drugih prava osobnosti onih o kojima se informacije iznose.

16. Prema odredbi članka 1100. stavak 1. ZOO, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (stavak 2. istog članka).

17. Kada tužiteljica u svom iskazu potvrđuje da se objavljena informacija na nju negativno odrazila (jer je prikazana kao ''sponzoruša'', odnosno osoba koju zanima samo novac, zbog kojeg se ne samo udala, već je pri prvim financijskim problemima iz braka izašla), da su tu informaciju dalje prenosili i drugi mediji, da su je nakon objave informacije nazivali roditelji, rodbina i poznanici ispitujući je o tome zašto se rastala (samo) zbog financija, onda nije prihvatljiv zaključak drugostupanjskog suda da je tužiteljica povredu prava osobnosti trebala dokazivati i medicinskom dokumentacijom, odnosno da je osim umanjenja ugleda u javnosti, među rodbinom i poznanicima, bilo neophodno dokazati dodatne negativne reakcije okoline ili gubitak poslovnih ponuda.

18. Iako svaka povreda prava osobnosti ne daje oštećeniku pravo na pravičnu novčanu naknadu iz članka 1100. stavak 1. ZOO, zbog pogrešnog pravnog shvaćanja o načinu dokazivanja povrede prava osobnosti, sud u pobijanoj odluci nije dao jasna mjerila za utvrđenje težine te povrede, odnosno za sada nije jasno opravdao zaključak o tome da težina povrede i okolnosti konkretnog slučaja ne daju osnovu za dosuđivanje pravične novčane naknade.

19. Kako dakle nema uvjeta za preinaku pobijane presude, valjalo je na temelju odredbe članka 395. stavak 2. ZPP, ukinuti presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje, kako je to odlučeno pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

20. Odlučivanje o troškovima revizije ostavljeno je, na temelju odredbe članka 166. stavak 3. ZPP, za konačnu odluku, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 29. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.