Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-137/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek - Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. S., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i 2. u svezi članka 34. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-19/2023. (Kov-14/2023.), od 10. ožujka 2023. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog D. S. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-iz-19/2023. (Kov-14/2023.), od 10. ožujka 2023., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-15/2023. od 9. ožujka 2023., protiv okrivljenog D. S., zbog kaznenog djela protiv imovine – razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 1. i 2. u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Davora Sertića iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom D. S. je uračunato vrijeme lišenja slobode od 10. prosinca 2022. pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni D. S. po braniteljici, odvjetnici N. K., zbog "pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava", s prijedlogom da se prihvati žalba, preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. S. iz osnova u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., pri čemu je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Jednako tako, prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge zbog kojih nalazi da se jedino mjerom istražnog zatvora može ostvariti svrha istražnog zatvora, isključivši mogućnost zamjene istog blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.
6. Osnovana sumnja da je okrivljeni D. S. počinio kazneno djelo iz članka 230. stavka 1. i 2. u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11., proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, pa je i prema ocjeni drugostupanjskog suda ostvaren dostatan stupanj osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, a koji stupanj sumnje je potreban za produljenje istražnog zatvora. Stoga, okrivljenikova vlastita analiza i osobna ocjena dokaza i pravne kvalifikacije kaznenog djela, nije od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru jer niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud kod odluke o istražnom zatvoru ne provode analizu dokaza iz optužnice, već je to u nadležnosti raspravnog vijeća ako optužnica bude potvrđena.
7. Nadalje, okrivljeni D. S. osporava zakonitost pobijanog rješenja očigledno upirući da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti. Povrede su obrazložene time da je sud pobijanim rješenjem počinio "zabranu preuranjenog iznošenja tvrdnji o krivnji okrivljenika te kako je za utvrđenje takve povrede dostatno da su u rješenju izražena mišljenja kojima se sugerira da se okrivljenika smatra krivim." Međutim, suprotno ovim navodima, nije došlo do povrede na koju žalba smjera budući da je u pobijanom rješenju u odnosu na kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 1. i 2. u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11., navedeno da je u tijeku kazneni postupak na temelju podignute optužnice, kao i da za navedeno kazneno djelo postoji osnovana sumnja da je počinjeno od strane okrivljenog D. S.. Prema tome, u pobijanom rješenju je izričito i jasno istaknuto da vođenje kaznenog postupka podrazumijeva osnovanu sumnju, a ne krivnju okrivljenika kako to žalba sugerira pa stoga nije povrijeđena pretpostavke nedužnosti.
8. Ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, žalitelj osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda, smatrajući da ona ne opravdavaju produljenje istražnog zatvora protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
8.1. Suprotno takvim žalbenim prigovorima opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. S. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., ogleda se u okolnostima i načinu počinjenja terećenog kaznenog djela, prilikom kojeg je okrivljenik iskazao upornost u postupanju i visoki stupanj kriminalne volje, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, te u činjenici prijašnje osuđivanosti okrivljenika. Naime, optuženik je prema izvodu iz kaznene evidencije od 2009. do 2020. višestruko pravomoćno osuđivan, pretežito zbog kaznenih djela protiv imovine i to teških krađa i razbojništava. Okrivljenik je sada osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 1. i 2. u svezi članka 34. stavka 1. KZ/11., što ukazuje ne samo da ni njegov prijašnji život nije bio usklađen s pozitivnim propisima društva u kojem živi nego i da prethodne osude, pa ni izrečene kazne zatvora, očito nisu ostvarile očekivani preventivni učinak na okrivljenika u vidu odvraćanja od činjenja kaznenih djela.
9. Navedeno, u svojoj ukupnosti i međusobnoj logičnoj povezanosti, i prema ocjeni drugostupanjskog suda, govori o postojanju konkretne i predvidive opasnosti od ponavljanja djela u slučaju puštanja okrivljenika na slobodu. Ujedno, težina i značaj iznijetih okolnosti upućuju na zaključak da se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora, a to je odvraćanje okrivljenika od počinjenja istog ili istovrsnog kaznenog djela, za sada, ne može s uspjehom ostvariti primjenom mjera opreza, zbog čega se daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog D. S., ukazuje nužnom i zakonski opravdanom.
10. Pritom su neosnovani žalbeni navodi kako se prvostupanjski sud kao razlog za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora konstantno poziva na prijašnju osuđivanost okrivljenika. Naime, prvostupanjski sud je prethodnu kaznenu osuđivanost okrivljenika uzeo kao jednu od okolnosti koja je od utjecaja na odluku o daljnjoj opstojnosti mjere istražnog zatvora i koja u zbiru sa ostalim okolnostima čini odluku o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora opravdanom i nužnom. Jednako tako, osobne i obiteljske prilike okrivljenika, koje žalitelj ističe u žalbi, nisu okolnosti od utjecaja na odluku o istražnom zatvoru, kako ispravno utvrđuje prvostupanjski sud. 11. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, kao i postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, nije dovedena u sumnju isticanjem žalitelja da je od vremena počinjenja djela pa do uhićenja prošlo pola godine, a u kojem vremenu da okrivljenik nije procesuiran ni za kakvu kažnjivu radnju.
12. Za žalbene navode koji upiru na povredu načela razmjernosti drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
13. Također, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te je produljenje istražnog zatvora, razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
14. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 29. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić,v.r.
