Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-135/2023-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petö Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić i Snježane Hrupek- Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog L. H., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2. i člankom 153. stavkom 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku broj Kv I-3/2023-6 od 22. veljače 2023. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog L. H. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice, protiv optuženog L. H., zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2. i člankom 153. stavkom 1. i 2. KZ/11., pod točkom I izreke rješenja, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pod točkom II izreke rješenja, u istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 11. ožujka 2022. pa nadalje.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio optuženi L. H. po branitelju, odvjetniku I. C., zbog "svih žalbenih razloga", s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor protiv optuženika "uz izricanje mjera opreza" ili da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje osnovane sumnje, kao opće pretpostavke, te postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela, kao posebne pretpostavke, za produljenje istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. protiv optuženika. Jednako tako, s pravom je prvostupanjski sud isključio mogućnost zamjene istražnog zatvora mjerama opreza.
6. U odnosu na postojanje osnovane sumnje čije postojanje optuženik dovodi u pitanje, ukazujući na rezultate biološkog i psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja za oštećenika, valja istaknuti da ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu ovlašteni ocjenjivati dokaze već je za odlučivanje o istražnom zatvoru dostatan odgovarajući stupanj osnovane sumnje, koji proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, dok će odluku o krivnji optuženika, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
6.1. Stoga postojanje osnovane sumnje ne predstavlja odluku o krivnji niti zaključak da je optuženik počinio djelo za koje ga se tereti, jer će to tek biti predmet dokazivanja i raspravljanja pa je žalbeni navod o povredi ustavne presumpcije nedužnosti u cijelosti neosnovan.
7. Nadalje, prvostupanjski sud je uzimajući u obzir način i okolnosti počinjenja kaznenog djela na štetu oštećenika, kao posebno ranjive osobe zbog njegovih duševnih smetnji, u vidu visokog stupnja upornosti i bezobzirnosti te optuženikovu prethodnu osuđivanost, s pravom zaključio da te okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti opravdavaju bojazan da bi puštanjem na slobodu optuženik mogao ponoviti kazneno djelo. Bez obzira što optuženik ranije nije osuđivan za kaznena djela kojima se vrijeđa spolna sloboda, imajući u vidu njegovu osuđivanost za kaznena djela protiv sigurnosti prometa i imovinska kaznena djela, od kojih su, protivno navodima žalitelja, neka djela i s elementima nasilja, u pravu je prvostupanjski sud da ranije osude očito nisu preventivno djelovale u odnosu na optuženika na način da se suzdrži od protupravnog postupanja, već se u ovom postupku javlja kao osnovano sumnjiv počinitelj težeg kaznenog djela.
7.1. Pritom nije osnovan žalbeni navod da u postupku nije utvrđeno da je optuženik psihički bolestan, s obzirom da u odnosu na njega nije provedeno psihijatrijsko vještačenje, a niti ta okolnost znači da na strani optuženika ne egzistira opasnost iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. jer ta opasnost ne proizlazi iz psihičkog stanja optuženika, već se temelji i na ostalim iznesenim okolnostima.
8. S obzirom na prethodno utvrđene osobite okolnosti, ispravna je ocjena prvostupanjskog suda, a koju prihvaća i drugostupanjski sud, da se istražnozatvorska svrha u konkretnom slučaju ne može s uspjehom ostvariti mjerama opreza kako to predlaže žalitelj, jer opasnost od ponavljanja kaznenih djela ne postoji samo u odnosu na konkretnog oštećenika, već i apstraktno u odnosu na bilo koju drugu osobu. Prema tome, produljenje istražnog zatvora je u skladu s postizanjem opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti u ovom stadiju postupka pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
9. Jednako tako, prvostupanjski sud je ispitao postojanje posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora konkretno i individualno u odnosu na optuženika te je pravilno i potpuno utvrdio okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu istražnog zatvora. Uz to, okolnosti na kojima se temelji opisana opasnost nisu protekom vremena izgubile na svom značaju, slijedom čega nije povrijeđen tzv. dinamički pristup.
10. Dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru nije povrijeđeno ni načelo razmjernosti propisano u članku 122. ZKP/08., jer je prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenog djela za koje se tereti optuženik, propisane kazne, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati ako se utvrdi krivnja optuženika, te, s druge strane, potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora propisanih u članku 133. ZKP/08.
11. Slijedom navedenog, žalbenim navodima optuženika nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja, a ispitivanjem pobijanog rješenja u skladu s člankom 494. stavkom 4. ZKP/08. nisu utvrđene ni povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
11.1. Stoga je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 29. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
dr.sc. Lana Petö Kujundžić, v.r.
