Poslovni broj UsI-2061/21-10
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ivani Horvat, te Ankici Zorić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja RKT Ž. S. N., iz H. K., kojeg zastupa opunomoćenica Z. Z. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Županijsko državno odvjetništvo u S., radi naknade za oduzetu imovinu, dana 29. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/18-01/7, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-04 od 22. travnja 2021.
II Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Djelomičnim rješenjem Ureda državne uprave u S.-m. županiji, Službe za društvene djelatnosti i imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I- 943-01/97-01/532, URBROJ: 2176-04-04/03-17-118 od 27. listopada 2017. je utvrđeno pravo na naknadu za oduzeto zemljište u k.o. K. u ukupnoj površini od 1221 m2 za nekretnine pobliže opisane u tom rješenju te je točkom II. izreke utvrđeno da se nekretnine iz točke I. izreke ne mogu naturalno vratiti pa će se za te nekretnine odrediti zamjenska nekretnina ili naknada u novcu na temelju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima (Narodne novine, Međunarodni ugovori, broj 18/98.).
2. Tuženik je osporavanim rješenjem, uvažio žalbu tužitelja i zainteresirane osobe te je poništio naprijed navedeno djelomično prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanog akta i u bitnome navodi kako tuženik pogrešno temelji svoju odluku isključivo na vlastitom stavu kako ne postoji crkvena vlast da se crkvena tijela (crkvene pravne osobe) proglašavaju pravnim slijednicima, već da je uvijek potrebna odluka nadležnog državnog tijela kojom će se kao takvim priznati u pravnom prometu, a što po mišljenju tuženika proizlazi iz članka 2. Međunarodnog ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske. Navodi da tuženik pogrešno tumači međunarodni ugovor, jer ne prihvaća da obavijest koju crkvena vlast šalje nadležnom tijelu državne uprave radi upisa u skladu s propisima, služi isključivo za evidenciju, a ne za klasifikaciju i transformaciju neke pravne osobe odnosno tvorevine kanonskog prava koja je nastala i podliježe Zakonicima kanonskog prava, pod odredbe u slučaju Zakona o zakladama i fundacijama. Ističe da crkvene zaklade nemaju i nisu imale samostalne prave osobnosti, već da su se osnivale pri crkvenim pravnim osobama i da su bile u funkciji tih pravnih osoba, a što kako navodi proizlazi iz samog upisa u zemljišnoj knjizi zk.ul.br. 29 k.o. K. u kojem su čestice prije oduzimanja bile upisane kao vlasništvo Rimo-katoličke crkve Sv. Nikole, misna zaklada Franje Šindlera u K.. Smatra kako upis nije toliko relevantan, jer se on za vrijeme jedne pravne vladavine određuje na jedan način, dok za vrijeme druge na drugi, a ono što je postojano je pravna priroda altarijskih i crkvenih zaklada koja je propisana puno dugovječnijim propisima od kraljevskih, socijalističkih ili kapitalističkih tumačenja i to državnih zaklada, pod koje se onda pokušava podvući i crkvena zaklada. Napominje da je pravna osoba Katoličke crkve te da je stoga u postupku povrata imovine potrebno primijeniti odredbe Međunarodnog Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima od 9. listopada 1998., koji je po svojoj pravnoj snazi iznad zakona.
4. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika te potražuje trošak upravnog spora.
5. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je ista neosnovana iz razloga iznesenih u obrazloženju osporenoga rješenja. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
6. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu Županijsko državno odvjetništvo u S. u odgovoru na tužbu navodi kako dokaz pravnog sljedništva kojeg je dostavio tužitelj, nije valjani dokaz u smislu članka 12. Zakona o naknadi. Poziva se na članak 43. Zakona o zakladama i fundacijama.
7. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.
8. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Primjenjujući materijalno pravo na izloženo nesporno činjenično stanje, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.
9. Prema podacima spisa proizlazi da je prvostupanjsko tijelo tužitelju utvrdilo pravo na naknadu za oduzeto zemljište u k.o. K. u ukupnoj površini od 1221 m2 za nekretnine pobliže opisane u tom rješenju. Točkom II. utvrđeno ja da se nekretnine iz točke I. izreke ne mogu naturalno vratiti pa će se za te nekretnine odrediti zamjenska nekretnina ili naknada u novcu na temelju Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima (Narodne Novine, Međunarodni ugovori broj 18/98). Točkom III. odlučeno je o troškovima postupka.
10. Tuženik je poništio navedeno prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, uz obrazloženje kako tužitelj nije dokazao pravno sljedništvo u odnosu na predmetne nekretnine koje su oduzete crkvenoj zakladi.
11. Spisu prileži Odluka Okružne komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Sisku, broj 142/46 od 4. travnja 1946., za posjed Rkt župe K. kojim su eksproprirane iz zk.ul. 29. k.o K. kč.br. 1627 voćnjak površine 483 čhv, kč.br. 1628 oranica površine 1 j 618 čhv, kč.br. 1629 vinograd površine 288 čhv, kč.br. 1630 voćnjak površine 307 čhv, kč.br. 1631 oranica površine 1 j 1129 čhv, kč.br. 1632 vinograd površine 893 čhv i kč.br 12/2-kuća površine 19 čhv; zk. ul. 133 k.o. K. kč.br. 1669 vinograd površine 966 čhv, kč.br. 1670 oranica površine 78 čhv, kč.br. 1671 oranica površine 281 čhv, kč.br. 1672 površine 2 j 59 čhv, kč.br. 1673 močvara površine 157 čhv, kč.br. 1674 oranica površine 282 čhv i kč.br. 1675 oranica površine 134 čhv. Proizlazi da su nekretnine iz zk.ul. 29 i 133 posjed vjerske zaklade te da se oduzimaju u cijelosti u skladu sa odredbom članka 4. Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji.
12. U prilog svojih tvrdnji da je pravni slijednik tužitelj je dostavio potvrdu Sisačke biskupije, Biskupijskog ordinarijata, broj. 385/2107 od 29. rujna 2017. kojom potvrđuje da je Župa Sv. Nikole u H. K. pravni slijednik Župne nadarbine u H. K., Rimokatoličke župe kbr. 60 u K., Rimokatoliče župe Sv. Nikole u K., Nadarbine župne crkve Sv. Nikole u K., Misne zaklade Franje Šindlera u K., Misne zaklade rimokatoličke župne crkve u K.
13. Odredbom članka 9. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02. i 81/02.-dalje Zakon o naknadi) propisano je da se prava iz ovog Zakona priznaju fizičkoj osobi - prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda.
14. Odredbom članka 12. Zakona o naknadi je propisano da pravne osobe, odnosno njihovi pravni slijednici imaju pravo na naknadu za oduzetu imovinu samo ako su do donošenja navedenog Zakona na teritoriju Republike Hrvatske održali neprekinuto pravno sljedništvo, obavljale djelatnost i imale sjedište.
15. Odredbom članka 43 Zakona o zakladama i fundacijama (Narodne novine, broj 36/95. i 64/01.), propisano je kako će Ministarstvo uprave po službenoj dužnosti kao i na zahtjev njihovih osnivača započeti postupak za utvrđivanje imovine zaklada koje su djelovale do 1945, te sukladno odredbama tog Zakona ponovno uspostaviti nove zaklade za čiju se imovinu utvrdi da može osigurati ostvarivanje svrhe kojoj je zaklada služila do njezina prestanka.
16. Ugovorom između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima (Narodne novine, broj 18/98.), Katolička Crkva u nastojanju da u Republika Hrvatske osigura materijalne uvjete za pastoralno djelovanje u skladu s odredbama Drugog Vatikanskog sabora i Kanonskih propisa i Republika Hrvatska uredile su gospodarske odnose. Navedeni međunarodni ugovori su po pravnoj snazi iznad zakona Republike Hrvatske, njima se uređuje obveza Republike Hrvatske na vraćanje imovine koju je imala Katolička Crkva, a koja je oduzeta za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine.
17. Odredbom čanka 2. Ugovora između Svete stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima propisan je način povrata i isplate naknade za imovinu oduzetu Katoličkoj Crkvi, što podrazumijeva da će se vratiti sve ono što je prema odredbama Zakona o naknadi moguće vratiti. Za imovinu koja se ne može vratiti naći će se odgovarajuća zamjena, a za ostalu imovinu koju nije moguć naturalni povrat ili se ne može naći odgovarajuća zamjenska nekretnina, isplatit će se primjerena novčana naknada (članak 5.stavak 1.Ugovora) u četiri godišnja obroka. Zamjenska dobra određuje crkveno-državno povjerenstvo u skladu s člankom 4. Ugovora, a isto povjerenstvo na temelju procjene vrijednosti dobara, utvrđuje i ukupan iznos novčane naknade.
18. S obzirom na sve naprijed navedeno, Sud prihvaća kao ispravno utvrđenje tijela izneseno u obrazloženju osporenoga rješenja, da je za priznavanjem pravnim slijednikom drugog subjekta potrebna odluka nadležnog tijela kojom će se kao takvim priznati u pravnom prometu, a što je u konkretnom slučaju izostalo. Naime, pravilno tuženik navodi da tužitelj može dokazati da je u smislu odredbe članka 12. Zakona o naknadi ovlaštenik naknade za imovinu oduzetu Misnoj zakladi Rkt župne crkve u K., potvrdom Ministarstva pravosuđa i uprave iz koje je vidljivo da je tužitelj pravni slijednik navedene zaklade, odnosno da treba nesporno dokazati svoje pravno sljedništvo.
19. U odnosu na potvrdu tužitelja koju je dostavio u upravnom postupku valja napomenuti da ista nije od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, pored nesporno utvrđene činjenice da tužitelj ničim nije dokazao pravno sljedništvo navedenih zaklada. Navedeno pravno stajalište zauzeto je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Usž-744/2018. od 31. listopada 2018.
20. Prema ocjeni ovoga suda osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je osnovano tuženik u okviru ovlaštenja propisanih odredbom članka 242. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91. i 103/96.), s obzirom na žalbene navode u ovom sporu zainteresirane osobe, uvažilo žalbu, poništilo prvostupanjsko rješenje i predmet vratilo prvostupanjskom tijelu na ponovno rješavanje. Tuženik je naveo razloge poništavanja i upozorio na nedostatke koje treba otkloniti u ponovnom postupku rješavanje iste upravne stvari radi radi donošenja pravilnog i zakonitog novog prvostupanjskog rješenja, a ostale prigovore tužitelj može iznositi u ponovnom postupku.
21. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 36. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje ZUS).
22. Stoga je temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u točki I. izreke presude.
23. Odluka o troškovima utemeljena je na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a (točka II. izreke).
U Zagrebu, 29. ožujka 2023.
Sudac:
Ivana Horvat, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).
