Poslovni broj: UsI-2700/21-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva financija R. H., iz Z., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, iz Z., radi naknade za oduzetu imovinu, 29. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/18-01/214, URBROJ: 514-04-02-01/07-21-02 od 7. lipnja 2021
.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, odbijena je žalba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Sisačko-moslavačkoj županiji, Službe za društvene djelatnosti i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Kutina, KLASA: UP/I-943-01/97-01/125, Urbroj: 2176-06-02/12- 18-82 od 25. travnja 2018., a kojim je zamijenjeno djelomično rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-943/01-97-01/125, Urbroj: 2176-06-02/12-17-68 od 23. studenog 2017. na način da je točkom I. izreke M.-H. S. – W., M. B., J. S. i P. S. utvrđeno pravo na naknadu za neizgrađeno građevinsko zemljište u k.o. H. u ukupnoj površini od 20.202 m2 i to za kč.br. 1484, 1486 i 1485 (danas odgovaraju dijelu kč. br. 2461/1, 2461/2, 2480/5, 2477/7, 2462, 2470 i 2510, sve u k.o. H.) pod uvjetima i na način detaljno određen izrekom prvostupanjskog rješenja.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako je pogrešan stav drugostupanjskog tijela da ovlaštenik naknade zapravo može birati želi li povrat neizgrađenog građevinskog zemljišta ili želi naknadu za isto jer iz članka 17. i članka 19. Zakona o naknadi je razvidno da se takvo zemljište daje u vlasništvo prijašnjem vlasniku (članak 17. stavak 1.) da da mu pravo na naknadu pripada samo u slučaju ako je neizgrađeno građevinsko zemljište sukladno odredbama članka 52. – 55. ovog Zakona izuzeto od davanja u vlasništvo (članak 19. stavak 2. )
3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji i poništi osporavano rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
5. Županijsko državno odvjetništvo u S. u odgovoru na tužbu u bitnome navodi kako smatra da u postupku činjenično stanje nije potpuno utvrđeno jer uvidom u zk izvadak proizlazi da je zemljište kčbr. 2461/1, 2477/7, 2480/5, 2461/2 i 2462, k.o. H. vlasništvo G. K., dok kčbr. 2470 i kčbr. 2510 u k.o. H. ne postoji u zemljišnim knjigama. Također da o tome da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno svjedoči činjenica da se čestice kčbr. 2461/1, 2477/7, 2480/5, 2461/2 k.o. H. vode pod kulturom oranica, dok se kčbr. 2462 k.o. H. vodi pod kulturom put, pa je nejasno na koji je način utvrđeno da je navedeno zemljište privedeno namjeni, a okolnost da u upravnom postupku nije provedeno vještačenje kojim bi se utvrdilo da ne postoji mogućnost naturalnog povrate predmetnih nekretnina, ne može biti na štetu tuženika, tim više što se radi o zemljištu u vlasništvu G. K. i što je bitan trenutak eventualnog privođenja namjeni tog zemljišta.
6. Stoga predlaže usvojiti tužbu i poništiti osporavano rješenje.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 36. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) predmetni spor riješio bez rasprave.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je predmet upravnog postupka koji je prethodio ovom sporu, odlučivanje o zahtjevu prijašnjih vlasnika u odnosu na čestice kčbr. 1484, 1486 i 1485 (danas odgovaraju dijelu kčbr. 2461/1, 2461/2, 2480/5, 2477/7, 2462, 2470, 2510, sve u k.o. H., a koje nekretnine su oduzete prijašnjim vlasnicima na temelju odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju K. broj 1068/1946 od 21. listopada 1946.
10. Naime, prvostupanjsko je tijelo za predmetne nekretnine utvrdilo pravo na naknadu obveznicama R. H.
11. Osnovni prigovor koji tužitelj ističe u tužbi jest da prijašnjem vlasniku pravo na naknadu pripada samo u slučaju ako je neizgrađeno građevinsko zemljište sukladno odredbama članka 52. – 55. Zakona o naknadi izuzeto od davanja u vlasništvo, te da stoga stranka nema mogućnost izbora oblika naknade.
12. Člankom 17. stavkom 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 80/02., 81/02 i 98/19. – dalje: Zakon o naknadi) propisano je da neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovog Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovog Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovog Zakona nije privedena namjena, dati će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.
13. Člankom 1. stavkom 2. Zakona o naknadi propisano je da naknada za imovinu oduzetu prijašnjim vlasnicima u smislu ovoga Zakona u načelu je isplata u novcu ili vrijednosnim papirima (dionice ili udjeli i obveznice), a iznimno u naravi.
14. Kraj takvog stanja stvari, imajući u vidu činjenicu da su se prijašnji vlasnici izričito na raspravi pred upravnim tijelom izjasnili da ne žele snositi troškove vještačenja radi utvrđivanja činjenice privedenosti namjeni predmetnih čestica, te ne žele snositi dodatne troškove te su suglasni sa isplatom naknade u obveznicama R. H. (zapisnik od 26. listopada 2017.), to nema zapreke, a imajući u vidu odredbu članka 1. stavka 2. ZUS-a, bude doneseno rješenje o pravu na naknadu sukladno stanju spisa u trenutku donošenja odluke.
15. Imajući u vidu navedeno, osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, te je valjalo stoga temeljem odredbe članka 57. stavka 1.
ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 29. ožujka 2023.
Sudac:
Ivana Horvat v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).
