Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 37 Gž-641/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dubravke Bosilj kao predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Dijane Hofer kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. K. B., OIB:..., iz S. B., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda I. Đ. V. i K. B. iz S. B., a oni po Odvjetničkom društvu V. B. i partneri d.o.o. iz Z., protiv tuženika O. b. d.d., OIB:..., iz S., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ž. i p. iz Z., radi isplate, povodom žalbe tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-254/2016-33 od 23. ožujka 2022., dana 29. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice kao neosnovana, a djelomično se prihvaća te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj P-254/2016-33 od 23. ožujka 2022.

- potvrđuje u toč. I. i II. izreke,

- preinačuje u toč. III. izreke tako da se sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 824,81 EUR / 6.214,51 kn[1] (osamstodvadesetičetiri eura i osamdesetijedan cent) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom

- na iznos od 39,20 EUR / 295,39 kn tekućom od 11. kolovoza 2009.

- na iznos od 39,19 EUR / 295,03 kn tekućom od 11. rujna 2009.

- na iznos od 37,44 EUR / 282,09 kn tekućom od 13. listopada 2009.

- na iznos od 38,53 EUR / 290,17 kn tekućom od 11. studenoga 2009.

- na iznos od 37,35 EUR / 281,38 kn tekućom od 11. prosinca 2009.

- na iznos od 38,63 EUR / 291,04 kn tekućom od 12. siječnja 2010.

- na iznos od 38,62 EUR / 290,99 kn tekućom od 11. veljače 2010.

- na iznos od 34,64 EUR / 261,03 kn tekućom od 11. ožujka 2010.

- na iznos od 38,25 EUR / 288,19 kn tekućom od 13. travnja 2010.

- na iznos od 36,75 EUR / 276,87 kn tekućom od 11. svibnja 2010.

- na iznos od 37,93 EUR / 285,77 kn tekućom od 11. lipnja 2010.

- na iznos od 36,45 EUR / 274,67 kn tekućom od 13. srpnja 2010.

- na iznos od 37,54 EUR / 282,83 kn tekućom od 11. kolovoza 2010.

- na iznos od 37,93 EUR / 285,82 kn tekućom od 11. rujna 2010.

- na iznos od 36,77 EUR / 277,07 kn tekućom od 12. listopada 2010.

- na iznos od 38,09 EUR / 287,02 kn tekućom od 11. studenoga 2010.

- na iznos od 36,97 EUR / 278,55 kn tekućom od 11. prosinca 2010.

- na iznos od 38,09 EUR / 286,96 kn tekućom od 11. siječnja 2011.

- na iznos od 38,14 EUR / 287,33 kn tekućom od 11. veljače 2011.

- na iznos od 34,25 EUR / 258,02 kn tekućom od 11. ožujka 2011.

- na iznos od 37,67 EUR / 283,85 kn tekućom od 12. travnja 2011.

- na iznos od 36,41 EUR / 274,35 kn tekućom od 11. svibnja 2011.

pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

- preinačuje u toč. IV. izreke koja predstavlja odluku o troškovima tako da se rješava:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.080,43 EUR / 15.675,00 kn (dvijetisućeosamdeset eura i četrdesetitri centa / petnaesttisućašestosedamdesetipet kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. ožujka 2022. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 155,54 EUR / 1.171,88 kn (stopedesetipet eura i pedesetičetiri centa / tisućustosedamdesetijedna kuna i osamdesetiosam lipa), u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 4.358,04 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom detaljno opisanoj u toj toč. izreke, u roku od 15 dana. Toč. II. izreke iste presude odbijen je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 56.045,87 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom detaljno opisanom u toj toč. izreke. U toč. III. izreke presude odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 6.214,51 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a toč. IV. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 1.215,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja pa do isplate, u roku od 15 dana.

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica u cijelosti "zbog svih žalbenih razloga", sadržajno ističući apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22,114/22 - dalje: ZPP) i relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 188. st. 2. istog zakona te pogrešnu primjenu materijalnog prava, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da preinači prvostupanjsku odluku na način da u cijelosti prihvati prvopostavljeni kondemnatorni zahtjev tužitelja i naloži tuženiku isplatiti tužiteljici cjelokupan trošak parničnog postupka uključujući i žalbenog postupka, a podredno da ukine pobijanu presudu i postupak vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je djelomično neosnovana, a djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike uplaćenih anuiteta i anuiteta izračunatih s kamatnom stopom sukladno čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO) zbog ništetnosti klauzule kojom je određena nominalna kamatna stopa (čl. 5. toč. 1. Ugovora o kreditu) u Ugovoru o kreditu sa sporazumom o osiguranju zasnivanjem založnog prava (dalje: Ugovor o kreditu) sklopljenom između stranaka broj 44809/08 od 8. rujna 2008. Kao eventualno kumulirani zahtjev istaknut je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike uplaćenih anuiteta i anuiteta izračunatih po početno ugovorenoj (nominalnoj) kamatnoj stopi od 5,70% zbog ništetnosti ugovorne klauzule kojom se određuje da je redovna kamatna stopa promjenjiva i utvrđuje se odlukom kreditora (čl. 11. toč. 1. Ugovora o kreditu).

6. Svoje stajalište o neosnovanosti prvopostavljenog tužbenog zahtjeva te djelomičnoj osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud obrazlaže slijedećim utvrđenjima:

- da je tužiteljica s prednikom tuženika S. b. d.d. sklopila ugovor o kreditu 8. rujna 2008. u iznosu od 69.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 180 mjeseci, s promjenjivom kamatnom stopom koja početno iznosi 5,70%, a kredit je namijenjen za izgradnju,

- da je tužiteljica prijevremeno otplatila kredit i to zaključivši novi ugovor o kreditu 4. rujna 2012.,

- da je kamatna stopa od 8. rujna 2008. pa do 9. srpnja 2009. bila 5,70%, a od 9. srpnja 2009. povećana je na 6,40%,

iz čega pozivajući se na odredbe čl. 320. st. 1. ZOO-a zaključuje da je odredba čl. 5. Ugovora o kreditu djelomično ništetna pa je na temelju čl. 1111. ZOO-a tuženik obvezan isplatiti tužiteljici iznose do kojih je došlo povećanjem rata kredita jer je do njih došlo jednostranim povećanjem kamatne stope i to iznos od 4.358,04 kn radi povećanja kamatne stope s 5,70% na 6,40%, a odluku tuženika o kamatnoj stopi ocjenjuje ništetnom jer je nerazumljiva sukladno čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 – dalje: ZZP/03) i čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13 – dalje: ZZP/07). Naime, navodi da u spornim odredbama ugovora o kreditu nisu bili za potrošača navedeni jasni parametri, da su unaprijed uneseni od strane tuženika i o njima stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik tužiteljici objasnio parametre promjene kamatne stope, a što je uzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača. Obzirom da je tužiteljica tužbu podnijela 2. lipnja 2016. prvostupanjski sud je zaključio da su na temelju čl. 225. ZOO potraživanja tužiteljice prije 2. lipnja 2011. (u iznosu od 6.214,51 kn) u zastari. Ističući da je početna kamatna stopa određena Ugovorom o kreditu u iznosu od 5,70%, prvostupanjski sud ocjenjuje da je neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice o primjeni kamatne stope iz čl. 26. st. 3. ZOO-a odnosno u iznosu od 56.045,87 kn.

7. Tužiteljica u žalbi ističe relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 188. st. 2. istog Zakona tvrdeći da je prvostupanjski sud najprije odlučio o djelomičnom prihvaćanju eventualno kumuliranog kondemnatornog zahtjeva, a tek potom o neosnovanosti prvopostavljenom kondemnatornom zahtjevu, dok na kraju odlučuje o djelomičnom odbijanju eventualno kumuliranog kondemnatornog zahtjeva. Navodeći da pobijana presuda nema obrazloženje u pogledu odbijajućeg prvopostavljenog zahtjeva, tužiteljica upućuje na apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a odnosno smatra obrazloženje nerazumljivim i arbitrarnim. Nadalje, tužiteljica opširno obrazlaže svoje stajalište o osnovanosti prvopostavljenog tužbenog zahtjeva navodeći da se o početnoj kamatnoj stopi nije pregovaralo već ju je tuženik jednostrano odredio. Naglašava da je volja stranaka bila da kamatna stopa bude promjenjiva tijekom trajanja ugovora te smatra da je prvostupanjski sud narušio tu volju stranaka ocijenivši osnovanim eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužiteljice jer se time "fiksira" kamatna stopa odlukom suda. Svoje stajalište tužiteljica objašnjava i odlukama Suda Europske unije broj C-618/10 i C-269/19. Prema mišljenju tužiteljice odredba čl. 26. st. 3. ZOO-a rješava problem ništetno uglavljene kamatne stope kamata u ugovoru koji po njezinom tumačenju zagovara i Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje: VSRH) u odluci Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. te isto potkrepljuje odlukama Suda Europske unije broj C-26/13 i C-125/18. Tužiteljica još prigovara ocjeni suda u pogledu zastare pozivajući se na stajališta izražena u odluci VSRH broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. te odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/2922/2018 od 20. veljače 2020. Tužiteljica navodi da ništetnost ugovornih odredbi deklaratorno određuje sud s djelovanjem ex tunc, a tada nastaje i izvanugovorna obveza tuženika prema tužitelju usmjerena na povrat više stečenog na temelju ništetene odredbe (tzv. restitucija) što potvrđuje i pravno shvaćanje VSRH zauzeto na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020.

8. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu istaknutog žalbenog razloga apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da ista nije ostvarena jer je prvostupanjski sud svoj zaključak o djelomičnoj osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva obrazložio jasnim, razumljivim i neproturječnim razlozima. Isto tako obrazložena je i ocjena o neosnovanosti prvopostavljenog zahtjeva (ističući da ga tužiteljica sama naznačuje kao "eventualno kumulirani"), konkretno iz razloga što prvostupanjski sud smatra da Ugovorom o kreditu nesporno početna kamatna stopa određena s 5,70% i ta odredba ugovora nije ništetna, što znači da kamatna stopa nije neodređena.

8.1. U pogledu konkretne odredbe čl. 5. toč. 1. Ugovora o kreditu kojim je određena nominalna kamatna stopa u iznosu od 5,70%, treba naglasiti da je ista jasna, lako razumljiva i uočljiva te ju u smislu čl. 99. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07 – dalje: ZZP), a koji zakon je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, nije dopušteno ocjenjivati je li odredba poštena. Naime, sam iznos početne kamatne stope tužiteljica je mogla uočiti i razumjeti u vrijeme sklapanja ugovora pa obzirom da nije dozvoljeno preispitivanje poštenja takve odredbe, ista ne može biti ni ništetna.

8.2. Budući da je preduvjet primjene čl. 26. st. 3. ZOO-a na visinu kamatne stope ništetnost odredbe ugovora kojom je određena početna kamatna stopa, a što u konkretnom slučaju nije ostvareno, ne može se ni primijeniti kamatna stopa propisana čl. 26. st. 3. ZOO-a koja se primjenjuje kada su ugovorom ugovorene kamate, ali nije određena njihova stopa jer je u konkretnom ugovoru ugovorena kamata, ali je ugovorena i početna kamatna stopa i to u iznosu od 5,70%. Stoga nisu osnovani svi daljnji žalbeni navodi tužiteljice kojima opravdava primjenu kamatne stope sukladno čl. 26. st. 3. ZOO-a niti su primjenjiva stajališta istaknuta u odlukama Suda Europske unije i Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se poziva tužiteljica.

9. Nadalje, ocjenjujući pobijanu presudu u pravcu apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. istog Zakona, ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio i jednu navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

10. Prema odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a tužitelj može dva ili više tužbena zahtjeva u međusobnoj vezi istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Dakle, tužitelj kod eventualne kumulacije postavlja dva ili više tužbena zahtjeva, time da sud prvenstveno odlučuje o prvopostavljenom, a o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu odlučuje samo ako je ocijenio neosnovanim prvopostavljeni tužbeni zahtjev. To znači da sud ne bi uopće bio ovlašten odlučivati o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kada bi prvopostavljeni zahtjev ocijenio osnovanim.

10.1. Slijedom navedenoga, tužiteljica je prvo postavila tužbeni zahtjev za isplatu razlike uplaćenih anuiteta i anuiteta s obračunatom kamatom po stopi određenoj sukladno čl. 26. st. 3. ZOO-a s osnove stjecaja bez osnove zbog ništetnosti ugovorne odredbe kojom je određena početna kamatna stopa, a koji zahtjev je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim (u toč. II. izreke pobijane presude), dok je kao eventualno kumulirani istaknula tužbeni zahtjev za isplatu razlike uplaćenih anuiteta i anuiteta s obračunatom kamatom po početno ugovorenoj stopi (5,70%) s osnova stjecaja bez osnove zbog ništetnosti ugovorne klauzule o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koji zahtjev je prvostupanjski sud ocijenio djelomično osnovanim (u toč. I. izreke pobijane presude) i djelomično neosnovanim (u toč. III. izreke pobijane presude).

10.2. Obzirom da je prvostupanjski sud o prvopostavljenom tužbenom zahtjevu odlučio i ocijenio ga neosnovanim (toč. II. izreke pobijane presude), prema stajalištu ovoga suda, činjenica da je djelomično prvo odlučio o kumuliranom tužbenom zahtjevu u toč. I. izreke pobijane presude, nije utjecala na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude te stoga nije ostvarena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 188. st. 2. istog Zakona, a na koju povredu upire tuženik u žalbi.

11. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava u pogledu zastare. Naime, pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi (čl. 328. ZOO-a), a prema pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na osnovi ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. To pravno shvaćanje potvrđuje i stajalište Suda Europske unije izraženo u presudi u predmetu C-485/19 od 22. travnja 2021. prema kojem načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje da se na tužbu koju podnosi potrošač radi povrata neopravdano plaćenog iznosa na temelju nepoštenih odredaba u smislu Direktive Vijeća 93/13/EZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima ili odredaba protivnih zahtjevima Direktive 2008/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o ugovorima o potrošačkim kreditima i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 87/102/EEZ primjenjuje rok zastare od tri godine koji počinje teći od dana kada je došlo do stjecanja bez osnove. U tom postupku povodom zahtjeva za prethodnu odluku upućenu po sudu iz Slovačke Republike na pitanje treba li načelo djelotvornosti tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis kojim se propisuje da se na tužbu koju podnosi potrošač radi povrata neopravdano plaćenog iznosa na temelju nepoštenih odredaba u smislu Direktive 93/13 ili odredaba protivnih zahtjevima Direktive 2008/48 primjenjuje rok zastare od tri godine koji počinje teći od dana kada je došlo do stjecaja bez osnove. Na postavljeno pitanje sud iznosi da se čl. 6. st. 1, i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 ne protivi nacionalni propis koji, iako predviđa da tužba za utvrđivanje ništetnosti nepoštene odredbe sadržane u ugovoru sklopljenom između trgovca i potrošača ne podliježe zastari, na tužbu za utvrđivanje restitucijskih učinaka tog utvrđenja primjenjuje rok zastare, pod uvjetom poštovanja načela ekvivalentnosti i djelotvornosti. U pogledu predviđenog trajanja za ispitani rok zastare, koji je u ovom slučaju tri godine, sud je presudio da bi, pod uvjetom da je razdoblje unaprijed utvrđeno i poznato, rok takvog trajanja mogao u načelu biti dovoljan kako bi dotičnom potrošaču omogućio da pripremi i podnese djelotvoran pravni lijek, tako da to trajanje samo po sebi nije nespojivo s načelom djelotvornosti, ali iz polazišta određenog za ispitani rok zastare, u situaciji kada rok počinje teći od dana kada je došlo do stjecanja bez osnove te da zastara nastupa čak i ako potrošač ne može sam ocijeniti je li ugovorna odredba nepoštena ili nije znao za nepoštenost predmetne ugovorne odredbe, postoji nezanemariva opasnost da se dotični potrošač ne pozove, tijekom određenog roka, na prava koja mu dodjeljuje pravo Unije, što mu onemogućava ostvarivanje svojih prava.

11.1. Obzirom da je prvostupanjski sud u ovom predmetu kao prethodno pitanje utvrdio ništetnost odredbe Ugovora o kreditu kojim je određena promjenjiva kamatna stopa sukladno odluci kreditora (čl. 11. toč. 1. Ugovora o kreditu), nije zastario restitucijski zahtjev za povrat onoga što je plaćeno po ništetnom dijelu ugovora o kreditu pa je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike uplaćenih anuiteta i anuiteta izračunatih po početno ugovorenoj (nominalnoj) kamatnoj stopi od 5,70% u cijelosti osnovan.

12. Slijedom navedenog, valjalo je pravilno primjenjujući materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. ZOO-a djelomično preinačiti pobijanu presudu na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a tako da se prihvati eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u dijelu kojem je pobijanom presudom odbijen zbog (pogrešnog) prihvaćanja prigovora zastare (toč. III. izreke), dok je u preostalom dijelu pobijanu presudu (toč. I. i II. izreke) trebalo potvrditi na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

13. Budući da je žalba tužiteljice djelomično osnovana, valjalo je o troškovima postupka odlučiti sukladno čl. 166. st. 2. ZPP-a te imajući u vidu da je eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen, tužiteljica je time u postupku uspjela u cijelosti odnosno sukladno čl. 154. st.. 1. ZPP-a tuženik je dužan tužiteljici naknaditi troškove parničnog postupka i to sukladno vrijednosti predmeta spora prihvaćenog tužbenog zahtjeva.

14. Iz troškovnika predanog u spis (list 318 spisa) kao potrebne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a tužiteljici je valjalo priznati trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kn sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje: Tarifa), trošak sastava podneska od 5. srpnja 2016. u iznosu od 250,00 kn sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife, troškove sastava podnesaka od 16. kolovoza 2016.., 1. prosinca 2017., 1. listopada 2018. i 19. studenoga 2018. u iznosu od 1.000,00 kn svaki podnesak sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, troškove sudjelovanja na ročištima 24. siječnja 2018., 8. svibnja 2018., 17. listopada 2018. i 6. veljače 2019. u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Troškovi zastupanja na ročištu od 2. studenoga 2021. priznati su u iznosu od 250,00 kn sukladno Tbr. 9. toč. 5. Tarife, a ne u zatraženom iznosu od 1.000,00 kn jer je ročište odgođeno prije početka raspravljanja, dok troškovi ročišta za objavu presude nisu priznati jer punomoćnik tužiteljice nije bio prisutan ročištu. Uz navedeno tužiteljici su priznati i troškovi PDV-a sukladno Tbr. 42. Tarife u iznosu od 2.375,00 kn, troškovi vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 400,00 kn i sudska pristojba na presudu u iznosu od 400,00 kn, dakle sveukupno troškovi parničnog (prvostupanjskog) postupka u iznosu od 15.675,00 kn / 2.080,43 EUR.

15. Kako je tužiteljica uspjela sa žalbom u pogledu eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva u iznosu od 6.214,51 kn, tako su joj dosuđeni i troškovi sastava žalbe uzimajući navedeni iznos kao vrijednost predmeta spora žalbe, odnosno za sastav žalbe tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 937,50 kn sukladno Tbr. 10. toč. 1. Tarife, a pribrajajući PDV u iznosu od 234,38 kn sukladno Tbr. 42 Tarife, ukupno su priznati troškovi žalbenog postupka u iznosu od 1.171,88 kn / 155,54 EUR. Nisu priznati troškovi sudske pristojbe na žalbu jer nisu postavljeni određeno u smislu čl. 164. st. 1. ZPP-a.

U Varaždinu 29. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Dubravka Bosilj v.r.