Poslovni broj: Usž-4557/22-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Mire Kovačić predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. P. iz P., kojeg zastupaju opunomoćenici iz odvjetničkog društva I. i C. j.t.d., P., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Istarske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, P., radi ukidanja dozvole za boravak i rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-947/2022-9 od 21. listopada 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-947/2022-9 od 21. listopada 2022.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, broj 511-08-33-UP/I-3/3739-2021 od 7. srpnja 2022. te zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika, tužitelju, rođenom 16. lipnja 1987. u I., Republika S., državljaninu Republike S., ukinuta je dozvola za boravak i rad u trgovačkom društvu D. j.t.d., P., u vremenu od 19. veljače 2022. do 19. veljače 2023. na radnom mjestu zidar s danom izvršnosti rješenja (točka 1. izreke). Naloženo je tužitelju nakon izvršnosti rješenja vratiti dozvolu boravka, serijski broj: …, izdanu s rokom važenja do 19. veljače 2023. (točka 2. izreke). U točki 3. izreke rješenja određeno je protjerivanje tužitelja, nositelja putne isprave serijski broj: … izdane 18. lipnja 2013. u J., Republika S., s rokom važenja do 18. lipnja 2023., a u točki 4. izreke rješenja utvrđeno je da tužitelju prestaje zakonit boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti teritorij Europskog gospodarskog prostora u roku od 30 dana, računajući od prvog dana od dana dostave rješenja. Točkom 5. izreke tužitelju je određena zabrana ulaska i boravka u Europskom gospodarskom prostoru u trajanju od 5 godina, računajući od dana napuštanja teritorija Europskog gospodarskog prostora, odnosno u roku koji je određen člankom 192. stavak 7. Zakona o strancima ("Narodne novine" 133/20.). Točkom 6. izreke rješenja određeno je da je tužitelj dužan pri napuštanu Republike Hrvatske navedeno rješenje predati policijskom službeniku na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja Republike Hrvatske. Točkom 7. određeno je da će se tužitelja prisilno udaljiti prema članku 203. Zakona o strancima ako ne izvrši obvezu napuštanja Republike Hrvatske iz naprijed citirane točke rješenja.
3. Tužitelj osporava presudu suda prvoga stupnja zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Ističe da je pogrešan stav suda prvoga stupnja da nije od značaja to što je tuženik kao godinu rješenja naveo 2021. umjesto pravilno 2022. Smatra da se ne radi o minornoj pogrešci jer je rezultat toga da se rješenjem iz 2021. poništava dozvola iz 2022. što ne slijedi tijek vremena. Navodi da je tuženik do zaključenja glavne rasprave imao procesnu mogućnost ispraviti svoje rješenje, a navedeno nije učinio, stoga smatra da je rješenje trebalo uzeti u obzir s datumom kako ono glasi te ga već samo iz tog razloga poništiti. Dalje navodi da mu je zaključak o pozivu na izjašnjavanje o utvrđenim činjenicama ubačen u poštanski sandučić dana 6. travnja 2022. nakon što je dana 29. ožujka 2022. obaviješten o tome da ga dostavljač nije našao na predmetnoj adresi. Budući da pismeno nije pravodobno dobio, pogrešna je tvrdnja tuženika da mu je omogućeno da se izjasni o svim činjenicama i okolnostima konkretnog slučaja tijekom upravnog postupka. Dalje navodi da mu je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova uručeno u prostorijama MUP-a iz čega proizlazi da je tuženik u kasnijoj fazi postupka uspio doći do njega. Navodi da je sud utvrdio da predstavlja opasnost za javni poredak, no takve podatke je utvrdio na temelju izvoda iz evidencija koje je dostavio Sektor za granicu, Služba za nezakonitu migraciju koje je zapravo tijelo samog tuženika. Smatra da je time počinjen propust jer je tuženik trebao pribaviti službene podatke Ministarstva pravosuđa i na temelju takvih podataka neovisnog tijela utvrditi pravo stanje stvari. Naime, samo iz prekršajne i kaznene evidencije koja se vodi kod Ministarstva pravosuđa može se utvrditi relevantna činjenica za ovu upravnu stvar. Navodi da se u njegovom slučaju radi o minornim prekršajima te da zasigurno nije ugrožen javni poredak, nacionalna sigurnost i javno zdravlje. Odlukama prekršajnog suda određene su mu novčane kazne iz čega proizlazi da je počinio prekršaje manjeg intenziteta. Ističe da je bio onemogućen sudjelovati u postupku na svom materinjem jeziku jer se on u svakodnevnoj komunikaciji koristi albanskim jezikom, a ne srpskim jezikom, pa mu je za pravilnu i uspješnu komunikaciju trebalo omogućiti prevoditelja. Predlaže žalbu usvojiti, osporenu presudu poništiti i odlučiti sukladno tužbenom zahtjevu. Traži trošak sastava žalbe.
4. Tuženik predlaže žalbu odbiti.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu, ovaj Sud nalazi da se osporena presuda ne može ocijeniti nezakonitom ni po jednoj osnovi propisanoj člankom 66. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. dalje - ZUS).
7. Prema podacima spisa trgovačkom društvu D. j.t.d. P. je rješenjem Policijske uprave I. od 18. veljače 2022. izdana dozvola za boravak i rad za tužitelja, državljanina Republike S., s rokom važenja od 19. veljače 2022. do 19. veljače 2023. za radno mjesto zidara.
8. Prema članku 87. stavku 1. točki 1. Zakona o strancima privremeni boravak ukida se državljanima treće zemlje ako prestanu postojati uvjeti za odobrenje privremenog boravka.
9. Prema podacima spisa tužitelj je počinitelj više prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira ("Narodne novine" 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) i Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" 67/08.). Naime, tužitelj je u razdoblju od odobrenja boravka na području grada P. počinio pet prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama, tri prekršaja iz Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i jedan prekršaj iz Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti („Narodne novine“, 79/07., 113/08., 43/09., 130/17., 114/18., 47/20., 34/20. i 143/21.).
10. Zaključkom tuženika od 23. ožujka 2022. tužitelj je prema članku 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" 47/09. i 110/21.) pozvan radi upoznavanja s dokazima te davanjem očitovanja o navedenome.
11. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj, osim na prijavljenu adresu stanovanja, pozvan i upućivanjem istog zaključka njegovom poslodavcu, trgovačkom društvu D. j.t.d. P.
12. Dostava zaključka uredno je izvršena sukladno članku 85. stavcima 2., 3. i 5 Zakona o općem upravnom postupku, a što proizlazi iz spisu priloženih dostavnica. Dakle tuženik je omogućio tužitelju izjašnjavanje o svim dokazima i odlučnim činjenicama za ovu upravnu stvar, a okolnost koju tužitelj navodi da je tek naknadno u poštanskom sandučiću našao pismeno ne može dovesti do zaključka o neurednosti dostave i povredi pravila postupka u upravnom postupku. Naime, u takvoj situaciji dostava se smatra izvršenom danom ostavljanja pismena u poštanskom sandučiću neovisno o tome kad je adresant uočio i preuzeo pismeno.
13. Ne može se prihvatiti navod tužitelja da je tuženik činjenicu učestalog počinjenja prekršaja utvrdio samo na temelju obavijesti svoje organizacijske jedinice, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove. Naime u spisu tuženika prileže i pravomoćne presude Općinskog suda u Puli te pravomoćni prekršajni nalozi iz kojih proizlazi da tužitelj učestalo ponavlja prekršaje protiv javnog reda i mira kao i prekršaje iz oblasti sigurnosti prometa na cestama. Kako iz stanja spisa proizlazi da tužitelj opetovano ponavlja prekršaje iz naprijed navedenih prekršajnih zakona, to je javnopravno tijelo pravilno zaključilo da se radi o recidivistu koji je opasan za javni poredak Republike Hrvatske te je pozivom na članak 94. stavak 1. točku 1., članak 87. stavak 1. točku 1. i članak 59. stavak 1. točku 7. Zakona o strancima odlučilo da se tužitelju ukida dozvola za boravak i rad te određuje napuštanje Republike Hrvatske.
14. Ne može se prihvatiti ni navod tužitelja da mu nije omogućeno korištenje jezikom koji razumije (albanskim). Naime, tužitelj je državljanin Republike S. u kojoj je službeni jezik srpski, a tužitelj tijekom upravnog postupka, a ni prvostupanjskog spora nije navodio da ne može pratiti ni adekvatno sudjelovati u postupku na hrvatskom jeziku koji je u službenoj upotrebi kod javnopravnog tijela, odnosno suda.
15. Ni okolnost što je očitom greškom godina donošenja osporenog rješenja pogrešno napisana (pogrešno 2021. umjesto pravilno 2022.) ne može dovesti do drugačije odluke o meritumu ove stvari. Očigledne greške u pisanju se u svakom trenutku mogu ispraviti, a i sam tuženik navodi, a što tužitelj ne osporava, da je takva greška u pisanju i ispravljena rješenjem o ispravku greške od 18. listopada 2022.
16. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa stoga nema zakonske mogućnosti za usvajanje njegovog zahtjeva za naknadu troška žalbenog postupka.
17. Slijedom navedenoga valjalo je na temelju članka 74. stavka 1. i 79. stavka 6.
ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 29. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.
