Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1196/2021-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Vlade Skorupa predsjednika vijeća, Filke Pejković sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Dubravke Butković Brljačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. S., OIB: ..., S., protiv tužene G. B., OIB: ..., iz S., radi iseljenja i predaje stana u posjed, rješavajući žalbu tužene izjavljenu protiv presude zbog ogluhe Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem Ps-12/2020-5 od 14. srpnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba tužene te se ukida presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem Ps-12/2020-5 od 14. srpnja 2020. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Presudom zbog ogluhe prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja te je naloženo tuženoj da zajedno sa članovima obiteljskog domaćinstva koji imaju pravo korištenja stana sukladno čl. 4. Ugovora, dužna iseliti iz stana koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje i kupaonice, ukupne površine 48,60 m2, koji se nalazi u zgradi u ulici A. H. 25, koji se nalazi na katastarskoj čestici broj 1811/10, stambena zgrada, A. H. 25 od 531 m2, upisanoj u z.k. ul. 5845, k.o. N. S., te isti slobodan od osoba i stvari predati u posjed tužitelju u roku od 15 dana.
2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tužena navodeći da moli oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi jer je korisnica zajamčene minimalne naknade koju prima od CZSS S., da je bila objektivno spriječena dati odgovor na tužbu jer je kao nezaposlena osoba pohađala tečaj za sobaricu te je obavljala potrebnu praksu u P. S..
3. U žalbi navodi da se u predmetnom stanu nalazi preko 18 godina i da je zbog gubitka zaposlenja i redovnih primanja došla u situaciju zakašnjenja u plaćanju režija, da je kao samohrani roditelj podizala i školovala dvoje djece i da je bila u vrlo teškoj i nezavidnoj situaciji. Tvrdi da živi sada sama u stanu i da se uzdržava od zajamčene minimalne naknade u iznosu od 106,18 eur/800,00 kn[1] mjesečno te živi vrlo teško i da nema novčanih sredstava za podmirenje dugovanja.
4. Nadalje navodi tužena u žalbi da je bolesna osoba i da nije u stanju svojim radom zaraditi bilo kakva dodatna sredstva da bi mogla otplaćivati nastalo dugovanje i da stoga živi ispod svakog civiliziranog minimuma, da nema nikakve imovine i da nema gdje iseliti jer da nema nikoga tko bi joj pomogao oko uzdržavanja i stanovanja, pa da bi ona morala doslovce iseliti na cestu. Predložila je da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.
5. Odgovor na žalbu nije podnesen.
6. Žalba je osnovana.
7. Donoseći osporavanu presudu zbog ogluhe sud prvog stupnja navodi da tužitelj traži iseljenje i predaju u posjed predmetne nekretnine jer da je vlasnik te nekretnine, a da je s tuženom zaključio Ugovor o najmu stana za socijalno ugrožene osobe, a koji se nalazi u S., A. H. 25, na neodređeno vrijeme, da je čl. 5. Ugovora propisano da najmoprimac je dužan plaćati režijske troškove te da je utvrđeno da tužena ne plaća režijske troškove. Nadalje, da je tužitelj pozvao tuženu da podmiri dug uz upozorenje da će se Ugovor o najmu stana raskinuti i da će nakon toga uslijediti postupak iseljenja, da se tužena nije odazvala pozivu za plaćanje režijskih troškova te nakon što je istekao rok tužitelj je donio odluku o otkazu Ugovora o najmu stana od 1. travnja 2019. uz otkazni rok od tri mjeseca, da tužena u tom roku nije podmirila dugovanje niti je vratila ključeve stana. Predlaže da se udovolji tužbenom zahtjevu da tužena zajedno sa članovima obiteljskog domaćinstva iseli iz predmetnog stana i da ga u roku od 15 dana preda slobodnog od osoba i stvari tužitelju.
8. Utvrđuje sud prvog stupnja nadalje da tužena iako je uredno pozvana da u roku od 30 dana podnese odgovor na tužbu sukladno čl. 284. st. 1. i 285. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP), uz upozorenje na posljedice propuštanja, nije podnijela odgovor na tužbu, da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, koje činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje tužitelj podnosi i da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženu spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, pa da su stoga ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 331.b ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.
9. S obzirom da je tužena u žalbi istakla da je bila objektivno spriječena dati odgovor na tužbu jer da je kao nezaposlena osoba pohađala tečaj za sobaricu te da je obavljala potrebnu praksu u P. S. i da je zbog egzistencijalnih razloga morala pohađati navedeni tečaj te da je zbog toga propustila rok za podnošenje odgovora na tužbu, ovaj sud je dostavio predmet sudu prvog stupnja dopisom od 6. listopada 2020. uz obrazloženje da je potrebno da sadržaj navedenih navoda iz žalbe koji predstavlja prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka radi davanja odgovora na tužbu, te je sud prvog stupnja rješenjem od 30. ožujka 2021. odbio prijedlog tužene za povrat u prijašnje stanje kao neosnovan, da je navedeno rješenje dostavljeno tuženoj 7. travnja 2021. i da na to rješenje nije podnesena žalba.
10. Osnovani su žalbeni navodi tužene da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe iz odredbe čl. 331.b st. 1. toč. 2. ZPP-a jer osnovanost tužbenog nalaza ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, pa je stoga sud prvog stupnja počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 5. ZPP-a.
11. Naime, iz sadržaja tužbe proizlazi da su stranke zaključile ugovor o najmu za socijalno ugrožene osobe za predmetni stan, da tužena nije plaćala najamninu kako je ugovoreno u čl. 5. Ugovora, ali tužitelj ne navodi razloge zbog kojih tužena nije plaćala najamninu za predmetni stan, a iz navoda žalbe proizlazi da je tužena korisnica zajamčene minimalne naknade koju prima od C. S. u iznosu od 106,18 eur/800,00 kn, da je nezaposlena i da nema nikakvih primanja niti imovine, da nema kako iseliti niti joj tko može pomoći oko uzdržavanja i stanovanja te da bi se doslovce morala iseliti na cestu iz čega proizlazi da se tužena poziva na pravo na dom jer tvrdi da se u predmetnom stanu nalazi preko 18 godina. Stoga u ovom postupku bi bilo nužno utvrditi da li predmetni stan predstavlja dom tužene i da li se otkazom ugovora o najmu stana tužitelj umiješao u pravo tužene na dom, a da joj nije pružio dovoljnu zaštitu osiguranjem drugog smještaja ukoliko tužena zbog svog materijalnog i socijalnog statusa nije u mogućnosti riješiti svoje stambeno pitanje na drugi način, a što je sve potrebno utvrditi s obzirom na sadržaj čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda.
12. Slijedom obrazloženog žalbu tužene je trebalo prihvatiti i presudu zbog ogluhe suda prvog stupnja ukinuti te će sud prvog stupnja u nastavku postupka utvrditi relevantne činjenice u vezi imovinskog stanja tužene te provesti eventualno test razmjernosti i utvrditi da li treba dati interes privatnom interesu tužene nad javnim interesom tužitelja i zaključiti da li je miješanje tužitelja kao vlasnika nekretnine u pravo na dom tužene opravdano pa će stoga ponovno odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu. Identično pravno shvaćanje izneseno je u presudi ovog suda pod poslovnim brojem Gž-3490(2020 od 26. listopada 2022.
13. Slijedom obrazloženog primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 29. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Vlado Skorup, v.r.
