Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž Ovr-34/2023-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Dubrovniku, po sucu Emiru Čustoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari ovrhovoditelja I. B. d.d., S., OIB:…, koju zastupa punomoćnik T. K., odvjetnik u S., protiv ovršenika A. I. d.o.o., D., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici L.
V. odvjetnica u T. i I. Š., odvjetnik u S., radi naplate novčane tražbine ovrhom na nekretnini, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Ovr-2736/2021 od 14. prosinca 2022., 29. ožujka 2023.
r i j e š i o j e
Žalba se uvažava, te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu broj Ovr-2736/2021 od 14. prosinca 2022. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Pravomoćnim rješenjem od ovrsi prvostupanjskog suda broj Ovr-4429/17 od 20. prosinca 2017., donesenim na temelju ovršnih javnobilježničkih isprava – Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama solemniziranog kod Javnog bilježnika I. Š. u S. pod brojem … od 18. lipnja 2009., Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založenog prava na nekretninama solemniziranog kod Javnog bilježnika I. Š. u S. pod brojem … od 16. rujna 2010. i Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama solemniziranog kod Javnog bilježnika I. Š. u S. pod brojem … od 18. srpnja 2014., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 3.053.085,34 EUR-a u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na dulje razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, koji na iznos glavnice od 1.106.089,78 EUR-a teku od 12. rujna 2017. pa do isplate, na iznos glavnice od 337.510,43 EUR-a od 12. rujna 2017. do isplate i iznos glavnice od 1.000.000 EUR-a od 12. rujna 2017. pa do isplate određena je ovrha na nekretninama ovršenika.
2. Ovršenik je tvrdio da je dug podmirio a podnio je i tužbu kod Trgovačkog suda u Splitu pod brojem 3 P-37/2022 1. studenog 2022. kojom je tražio utvrđenje ništetnosti članka 3. ugovora o dugoročnom kreditu sklopljenog između stranaka 30. lipnja 2014., navedena tri sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, kao i tri ugovora o kreditu.
3. Ovršenik je tražio da se ovrha odgodi s obzirom da je prvostupanjskom presudom donesenom u predmetu koji se vodio kod Trgovačkog suda u Splitu pod posl. brojem P-37/2022 utvrđeno da je potraživanje ovrhovoditelja u dijelu nezakonito i nepostojeće. Prijedlog za odgodu temelji na činjenici da je izjavio žalbu iz članka 52. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22– u daljnjem tekstu: OZ), da je podnio tužbu za utvrđenje ništetnosti javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha i jer zahtjeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe koja se temelji na potraživanju koje proističe iz ništetnih odredbi zbog čega nije utvrđena ni osnova ni visina potraživanja. Tvrdi da je ispunjen i drugi uvjet za odgodu jer bi provođenjem ovrhe nastala šteta, ako ne nenadoknadiva onda zasigurno teško nadoknadiva šteta i pri tom ukazuje da je Trgovački sud u Splitu pod brojem St- 43/2021 od 29. studenog 2021. donio rješenje kojim je prihvaćen plan restrukturiranja i potvrđen predstečajni sporazum zaključen između ovršenika i stečajnih vjerovnika pa bi provedbom ovrhe i gubitkom nekretnina koje ovršeniku služe za poslovanja, a tako i ispunjenje sporazuma bilo onemogućeno, a to bi ugrozilo opstanak društva ovršenika i radna mjesta njegovih zaposlenika kao i egzistenciju.
4. Prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog za odgodu uz odgodu ovrhe uz doslovno obrazloženje navedeno u točki 11. pobijanog rješenja koje glasi:
"11. Ovaj sud je prihvatio zahtjev ovršenika za odgodom ovrhe, te svoju odluku svoju odluku o odgodi ovrhe temelji na Presudi Suda Europske unije posl. br. C-407/18 kojim je utvrđeno da je stajalište suda kako Direktivu Vijeća 93/13 od 5.travnja 1993. godine o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se u slučaju protivljenja nacionalnog propisa iz glavnog postupka, a na temelju kojeg nacionalni sud, koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposrednog izvršivog, javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom javnobilježničkom aktu nepoštene, po toj osnovi je potrebno odgoditi ovrhu."
5. To rješenje pravovremenom žalbom pobija ovrhovoditelj.
6. Žalba je osnovana.
7. Prema odredbi članka 65. stavak 1. OZ-a sud može na prijedlog ovršenika, ako on učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje jednog od uvjeta taksativno nabrojanih pod točkama 1. do 11. tog članka. Prijedlog ovršenika se temelji na točkama 4., 5. i 7., a to su situacije kada se odgađa ovrha zbog toga što je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništetnosti (točka 4.), ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članka 52. ili 53. tog Zakona ili je podnio tužbu iz članka 52. ili 55. OZ-a (točka 5.) i ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtjeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe (točka 7.).
8. Iz relevantnog obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da se odluka odgodi ovrhe temelji na presudi Suda Europske unije broj C-407/18. U tom predmetu, povodom zahtjeva za prethodnu odluku vezano za prisilno izvršenje tražbine po osnovi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenom u obliku neposrednog izvršivog javnobilježničkog akta, sud je odlučio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba sa gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, ako nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.
8.1. U primjeni navedene odluke u sudskoj praksi je zauzeto pravno shvaćanje da ovršenik, koji je potrošač, u prijedlogu za odgodu ovrhe ne mora učiniti vjerojatnim da bi mu provedbom ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta. Kod donošenja takvih odluka u sudskoj praksi pošlo se sa stajališta da bi po redovnom tijeku stvari došlo do prodaje nekretnine, a u slučaju uspjeha u sporu ovršenik (potrošač) bi mogao ostvariti zaštitu samo u vidu novčane naknade štete, a takva zaštita bi bila nepotpuna i nedovoljna, tim više ako bi se pljenidba nekretnine odnosila na stan potrošača i njegove obitelji, koji je tada bio konačno izgubljen.
9. Međutim, propust je prvostupanjskog suda što nije dao razloge zašto smatra da se navedena presuda Europskog suda odnosi i na ovršenika jer prema stanju građe u predmetu ne može se zaključiti da ovršenik ima položaj potrošača u smislu Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine.
10. Nadalje, ukoliko ovršenik nema položaj potrošača onda je sud trebao navesti i razloge zašto smatra da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a prvostupanjski sud je i to propustio učiniti. Time je počinio povredu odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – u daljnjem tekstu: ZPP) koja se u ovom postupku primjenjuje temeljem odredbe članka 21. stavak 1. OZ-a, a zbog koje se pobijano rješenje u tom dijelu ne može ispitati. Zbog postojanja postupovne povrede rješenje je trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.
11. Inače valja navesti da su i drugi navodi i argumenti prvostupanjskog suda ozbiljno dovedeni u pitanje navodima žalbe. Tako su navodi o podmirenju ukupnog dugovanja od strane ovršenika dovedeni u pitanje činjenicom da je ovršenik u prvom predstečajnom postupku 2015. iskazao dug prema ovrhovoditelju u iznosu od 19.0000.000,00 kuna, a u drugom predstečajnom postupku otvorenom 15. veljače 2021. u planu restrukturiranja duga od 25.584.197,07 kn, navod o namirenju istovjetne tražbine pred Općinskim sudom u Šibeniku doveden je u pitanje tvrdnjom da je rješenje o namirenju Općinskog suda u Šibeniku, Stalnoj službi u Kninu broj Ovr- 553/20 od 3. lipnja 2022. doneseno u postupku koji se vodio na osnovi ugovora o kreditu broj 50700210142 od 5. studenog 2017. koji nije predmet u ovom postupku. U slučaju ponovnog prihvaćanja prijedloga za odgodu ovrhe valja voditi računa i o ovim činjenicama i o drugim žalbenom navodima ovrhovoditelja.
12. Radi izloženog riješeno je kao u izreci.
Dubrovnik, 29. ožujka 2023.
Sudac:
Emir Čustović, v.r.
