Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1789/2022-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Arijane Bolanča predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Denis Pancirov Parcen članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. T. d.o.o., R., OIB: ..., zastupanog po G. B., članu uprave, a on po punomoćnicima M. C. i N. K., odvjetnicima u R., protiv tuženika A. D., R., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku N. S., odvjetniku u R., radi činidbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-240/2019-21 od 30. lipnja 2022., kao i o žalbi tužitelja protiv rješenja istoga suda poslovni broj: P-240/2019-7 od 14. travnja 2021., u sjednici održanoj 29. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, pa se preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-240/2019-21 od 30. lipnja 2022. u pobijanom dijelu pod točkom I.1. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev, tako da se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku A. D. iz R., OIB: ... da na video display-u s popisom tvrtki, koji se nalazi u prizemlju poslovne zgrade koja se nalazi u R. na adresi ..., istakne tekst kojim se označava tvrtka trgovačkog društva tužitelja A. T. d.o.o. slijedećeg sadržaja A. T. d. R., IV kat, u roku od 15 dana."

II. Preinačuju se odluke o troškovima postupka sadržane pod točkama I.2. i II. izreke, presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-240/2019-21 od 30. lipnja 2022., tako da sada glase:

"1. Nalaže se tuženiku A. D. iz R., OIB: ... da tužitelju A. T. d.o.o., R., OIB: ... naknadi parnični trošak u iznosu od 1.061,78 eura/8.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 30. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi troškove postupka kao neosnovan.“

III. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovna i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-240/2019-7 od 14. travnja 2021.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 272,08 eura / 2.050,00 kuna.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se nalaži tuženiku A. D. iz R., OIB: ... da na video display-u s popisom tvrtki, koji se nalazi u prizemlju poslovne zgrade koja se nalazi u R. na adresi ..., istakne tekst kojim se označava tvrtka trgovačkog društva tužitelja A. T. d.o.o. slijedećeg sadržaja A. T. d. R., IV kat, u roku od 15 dana (točka I.1. izreke). Odlukama o troškovima postupka sadržanim u istoj presudi odbijen je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da mu naknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana (točka I.2. izreke), dok je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 10.625,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom (točka II. izreke), a odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za iznos od 1.250,00 kuna (preko dosuđenog iznosa, a do zatraženog iznosa troška postupka od 11.875,00 kuna), kao neosnovan (točka III. izreke).

1.1. Prvostupanjski rješenjem od 14. travnja 2021. odbijen je kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere u ovoj pravnoj stvari koji glasi: "1. Određuje se privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine i nalaže se tuženiku – protivniku osiguranja A. D. iz R., OIB: ... da na video display-u s popisom tvrtki, koje se nalaze u prizemlju poslovne zgrade koja se nalazi u R. na adresi ..., istakne tekst kojim se označava tvrtka trgovačkog društva tužitelja – predlagatelja A. T. d.o.o. slijedećeg sadržaja A. T. d. R., IV kat, u roku od 3 sata od dostave ovog rješenja.

2. Ako tuženik – protivnik osiguranja A. D. iz R., ne ispuni navedenu obvezu u roku iz toč. I izreke ovog rješenja sud će mu izreći novčanu kaznu od 25.000,00 kuna.

3. Ova privremena mjera traje do pravomoćnosti rješenja u ovom postupku." (točka I. izreke). Istim rješenjem odlučeno je da će se o troškovima postupka odlučit u odluci o glavnoj stvari (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj pobijajući je u dijelu pod točkom I.1. i 2. izreke, kojim su odbijeni njegovi zahtjevi, i u dijelu pod točkom II. izreke, kojim mu je naloženo da naknadi troškove postupka tuženiku, kao što posebnom žalbom (označena podnesak, list 35-39 spisa) pobija i navedeno rješenje, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22. i 114/22. - u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinače tako da se prihvati tužbeni zahtjev i prijedlog tužitelja, podredno, da se pobijane odluke ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu podnijetu protiv presude tuženik je osporio sve žalbene navode tužitelja te je predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

2.2. Odgovor na žalbu izjavljenu protiv rješenja tuženik nije podnio.

2.3. Žalbe nisu osnovane.

3. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da tuženik na video display-u s popisom tvrtki, koji se nalazi u prizemlju poslovne zgrade koja se nalazi u R. na adresi ... (koje je upravitelj), istakne tekst kojim se označava tvrtka trgovačkog društva tužitelja A. T. d.o.o. slijedećeg sadržaja A. T. d. R., IV kat.

4. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da ima sjedište na navedenoj adresi i da se njegov naziv kao tvrtke nalazio u prizemlju poslovene zgrade na istoj adresi na drvnom panou, koji je uklonjen i postavljen je video displey s popisom tvrtki, pa tako odmah po postavljanju da je bio postavljen i naziv tužitelja, ali da je od strane tuženika iz nepoznatih razloga naknadno uklonjen. 5. Iz utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz izvatka iz sudskog registra za tužitelja proizlazi da ima registrirano sjedište na adresi R. i to od osnivanja društva 10. travnja 2017. do danas,

- da iz fotografija spornog digitalnog zaslona proizlazi kako su na njemu istaknute tvrtke i logotipovi, odnosno nazivi poslovnih subjekata, uglavnom pravnih osoba te nekolicine odvjetnika, a da između njih nije i tvrtka tužitelja,

- da iz međuvlasničkog ugovora suvlasnika poslovne zgrade ..., R. zaključenog 6. listopada 2004. i aneksa broj 2 tome ugovoru od 1. siječnja 2009. proizlazi da je ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade A. D., ovdje tuženik, te da je sukladno popisu koji je sastavni dio predmetnog ugovora utvrđeno među suvlasnicima da je zajednički prostor zgrade (među ostalim) i ulazno predvorje, a u kojem se nesporno nalazi sporni zaslon,

- da iz tog međuvlasničkog ugovora proizlazi kako suvlasnici upravljaju zajedničkim dijelovima i uređajima zgrade u okviru redovitog upravljanja te da o programu odražavanja dijelova i uređaja zgrade donose odluke (članak 3. i 4. međuvlasničkog ugovora),

- da je uz međuvlasnički ugovor priložena i preslika potpisne liste od 5. lipnja 2018. koja je potpisana natpolovičnom većinom suvlasnika i kojom je pod točkom 13. odlučeno o "postavljanju displeja za popis korisnika prostora",

- da iz suglasnosti vlasnika nekretnine T. R. i izvatka iz zemljišne knjige proizlazi kako je T. R. suvlasnik u predmetnoj poslovnoj zgradi odnosno samovlasnik posebnog dijela nekretnine, kao i da je u tom svojstvu vlastoručno potpisanom izjavom dopustila da sjedište trgovačkog društva A. T. d.o.o., odnosno tužitelja bude u poslovnom prostoru kojega je ona vlasnik,

- da iz ugovora o poslovnoj suradnji koji je zaključen između tužitelja kao primatelja usluge i T. R. kao davatelja usluge proizlazi kako je T. R. ovlaštena zaprimiti poštu koja je adresirana na tužitelja na njegovom sjedištu upisanom u sudski registar, na istoj adresi na kojoj je zgrada u kojoj T. R. ima poslovni prostor odnosno u kojoj zgradi je ona suvlasnik, sve kako proizlazi iz vlasničkog lista i prednje navedene suglasnosti,

- da iz iskaza svjedokinje T. R. u bitnome proizlazi kako osobno nije uočila da je netko s predmetnog zaslona uklonio naziv tvrtke A. T. d.o.o.; da je o tome kasnije posredno čula; da trenutno ne zaprima poštu za navedeno društvo jer da je na ulazu u zgradu istaknut poštanski sandučić sa tvrtkom tužitelja, a u koji poštar obavlja dostavu,

- da iz izvatka prometa po računima tužitelja proizlazi da isti izvršava plaćanja usluga T. R.,

- da iz izvadaka iz sudskog registra za T. R. d.o.o., A. A. K. d.o.o., B. d.o.o. i N. A. R. d.o.o. proizlazi kako društva R. d.o.o., B. d.o.o. i N. A. R. d.o.o. imaju sjedišta na adresi ..., te da poslovno sjedište na toj adresi na dan predaje pismena u sudski spis nema odvjetnica A. S., a da D. F. nije upisana u Imenik odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, iako su njihovi nazivi istaknuti na predmetnom digitalnom zaslonu,

- da iz iskaza saslušanog svjedoka S. U. u bitnome proizlazi kako je unatrag nekoliko godina došlo do uređenja ulaznog prostora zgrade i tada da je drvena površina zamijenjena novim digitalnim zaslonom na kojem su istaknute tvrtke koje posluju u zgradi na adresi ..., ali da nije vidio tko je uklonio tu drvenu površinu; da u predmetnoj zgradi ima poslovne prostore više od 10 godina; da mu nije poznato trgovačko društvo A. T. d.o.o., pa tako niti da li u predmetnoj zgradi koristi neki prostor i da mu domar rekao kako ažuriranje podataka na novom zaslonu obavlja jedna osoba iz N. ,

- da iz iskaza saslušanog svjedoka N. K. u bitnome proizlazi kako je tužitelj kao pravna osoba osnovan 2017. i da je u to vrijeme svaki subjekt koji je za to bio zainteresiran i imao potrebe mogao svoju tvrtku istaknuti na drvenoj površini (tzv. panou) u prizemlju predmetne zgrade, pa da je tako bio istaknut i naziv tužitelja; da je ta površina zamijenjena krajem 2018. i da je tvrtka tužitelja bila istaknuta na novom digitalnom zaslonu, iako pogrešno, odnosno A. T. d.o.o. umjesto A. T. d.o.o., a nakon što se svjedok kao punomoćnik tužitelja obratio tuženiku s molbom da ispravi omašku u pisanju tvrtke, da je nakon dva do tri tjedna u potpunosti uklonjen naziv tužitelja, nakon čega je sudu i predana predmetna tužba; da tužitelj nije tražio posebnu suglasnost ostalih suvlasnika, a niti da su to činili drugi suvlasnici radi isticanja svojih tvrtki, iako se predmetni zaslon često mijenjao sa svakom promjenom subjekata u zgradi; da tužitelj na četvrtom katu predmetne zgrade ima na zaslonu istaknutu svoju tvrtku i da je to zaslon čije je postavljanje financirao svjedok S. U., a da pretpostavlja da je zaslon na ulazu u zgradu financiran sredstvima zajedničke pričuve, iako sa sigurnošću to ne zna,

- da iz iskaza tuženika proizlazi kako je predmetna zgrada poslovna zgrada pri čemu je on predstavnik suvlasnika iste; da je tijekom 2018. renoviran ulazni dio i tada da je drvena površina s popisom suvlasnika zgrade zamijenjena elektronskim zaslonom; da se nije mogao izjasniti je li se na drvenoj površini nalazila i tvrtka tužitelja; da je za ažuriranje tog zaslona zadužen domar D. M., a on da je dao nalog domaru da ažurira podatke na novom, elektronskom zaslonu sa imenima suvlasnika zgrade i tzv. "živim" tvrtkama odnosno onima koje u zgradi vrše svoje poslovanje i za koje domar zna da postoje i da se nalaze u toj zgradi; da mu se nikada nije obratila T. R. s nalogom ili uputom za isticanjem tvrtke tužitelja i da je prva saznanja o prijeporu dobio primitkom ove tužbe na odgovor.

6. Na temelju utvrđenog, prvostupanjski sud zaključio je da tužitelj nije dokazao da bi donošenjem odluke natpolovičnom većinom suvlasnika zgrade koja je nazvana Potpisna lista, datirana 5. lipnja 2018. i koja je priložena uz međuvlasnički ugovor na listu 18 spisa i kojom je pod točkom 13. odlučeno o "postavljanju displeja za popis korisnika prostora" bio zasnovan obvezni odnos između tužitelja i tuženika, odnosno prema stavu toga suda tužitelj da nije dokazao odgovornost tuženika za isticanjem tvrtke tužitelja na predmetni zaslon.

6.1. Pri tome je prvostupanjski sud naveo kako nije sporno da je tužitelj pravna osoba koja ima registrirano sjedište na adresi zgrade R., ..., ali da nije suvlasnik zgrade, kao što nije sporno ni da tuženik kao suvlasnike zgrade zastupa kao ovlašteni predstavnik temeljem valjane pravne osnove za to (međuvlasničkog ugovora i nesporne činjenice da je suvlasnik), ali kako je citiranom odlukom od 5. lipnja 2018. utvrđeno među suvlasnicima samo da će se pristupiti uređenju zajedničkog dijela zgrade i pri tome postaviti novi zaslon, a da će A. D., odnosno tuženik biti jedan od dvojice suvlasnika koji će organizirati i nadgledati radove ispred zgrade, to je taj sud zaključio da iz toga ne proizlazi obveza tuženika da će održavati ili ažurirati neki od uređaja navedenih (popisanih) u toj odluci, to jest na predmetnoj Popisnoj listi (primjerice zaslona, portafona, rasvjete i drugih), tim više što su i svjedoci iskazivali kako imaju saznanja da to radi neka osoba iz N. zbog čega je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pozivom na odredbu članka 375. stavka 1. i 2. i članka 378. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. 94/17. – u daljnjem tekstu: ZV), kao i na odredbu članka 763. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO).

7. Navedeni zaključak prvostupanjskog suda ne prihvaća ovaj sud, a i tužitelj ga je žalbenim razlozima doveo u sumnju.

8. Naime, ova parnica je pokrenuta, i to povodom toga što tuženik kao predstavnik stanara na video display-u s popisom tvrtki, koji se nalazi u prizemlju poslovne zgrade u R. na adresi ..., nije dao nalog da se istakne i tekst kojim se označava tvrtka trgovačkog društva tužitelja A. T. d.o.o.. sadržaja A. T. D. R., IV kat", a kako je to bilo istaknuto na ranijem drvenom panou koji se nalazio u tom prizemlju prije renoviranja.

8.1. Iz tužbenog zahtjeva proizlazi da se radi o kondemnatornoj tužbi, u kojoj tužitelj traži od suda da mu pruži pravnu zaštitu tako što će tuženika osuditi da u korist tužitelja nešto određenoga učini, trpi ili propusti, pa kad sud nađe da je kondemnatorni tužbeni zahtjev osnovan, kondemnatornom presudom nalaže toj stranci da nešto u korist protivnika učini, trpi ili propusti. Stoga se kondemnatornom presudom nalaže tuženiku da svoje ponašanje dovede u sklad s pravom koje proizlazi iz građanskopravnog odnosa stranaka, a ako to dobrovoljno ne izvrši nalog tada iz kondemnatorne presude predstavlja osnovu za prisilno izvršenje u ovršnom postupku.

9. U konkretnom slučaju nije bilo osnove za odbijanje tužbenog zahtjeva kojim se ne bi tuženiku naložilo izvršenje tražene činidbe (postavljanja naziva tužitelja na video display-u) jer je tužitelj dokazao da je tuženik kao upravitelj zgrade prilikom renoviranja ulaza poslovne zgrade u R. na adresi ..., sudjelovao u uređenju ulaza, a tako i zamijeni drvenog panoa s elektroničkim jer to proizlazi iz njegovog iskaza, kao i iskaza saslušanih svjedoka.

9.1. Činjenica što je tuženik predstavnik stanara koji predstavlja suvlasnike te zgrade, kao jedan od suvlasnika, na temelju međuvlasničkog ugovora sklopljenog na temelju odredbi članka 375. ZV-a, te činjenica što je T. R. jedna od suvlasnica te zgrade, čijom je suglasnošću tužitelj kao trgovačko društvo registriran sa sjedištem na adresi navedene zgrade, i to poslovnog prostora kojega je ona vlasnica, a koji se nalazi na IV. katu zgrade i na kojem se katu nalazi istaknut zaslon s nazivom tužitelja, ukazuje da osnovano tužitelj traži da se njegov naziv kao tvrtke koja ima sjedište u zgradi, kojom tužitelj kao predstavnik stanara upravlja istakne i njegov naziv. Tim više što je taj naziv bio istaknut na drvenom panou, pa prema mišljenju ovoga suda nema razloga da ne bude istaknut i na elektroničkom zaslonu, kako to tužitelj traži. Na navedeno ne utječe ni utvrđenje prvostupanjskog suda da je elektronički zaslon postavila neka osoba iz N. jer je ta osoba postupala po nalogu tuženika kao predstavnika stanara, odnosno domara kojemu je nalog dao tuženik, a što se sve proizlazi iz njegovog iskaza.

10. Stoga, osnovano tužitelj prigovara zaključku prvostupanjskog suda o ocjeni iskaza svjedoka i tuženika jer za postavljanje naziva tuženika na displej nije odlučno je li tužitelj, tzv. "živa" tvrtka kako to tvrdi tuženik, već je odlučno da ima zakonito registrirano sjedište u toj zgradi, a samo postavljanje digitalnog displeja s nazivima tvrtki koje posluju u toj zgradi, odnosno koje imaju registrirano sjedište ne može se smatrati poslovima redovite uprave i izvanredni poslove, da bi svi suvlasnici za obavljanje tih poslova u smislu odredbe članka 85. stavka 4. ZV-a, donijeli odluku u pisanom obliku, zbog čega je ovdje tuženik kao upravitelj zgrade (predstavnik stanara) pasivno legitimiran iz svih prethodno iznesenih razloga, a on suprotno nije dokazao.

11. Imajući na umu navedeno, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je cijenio da u konkretnom slučaju nisu ispunjenje pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva, pa je valjalo na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a uvažiti žalbu tužitelja i prvostupanjsku presudu preinačiti te odlučiti kao pod točkom I. izreke, ove presude.

13. Budući da je preinačena odluka o glavnoj stvari, valjalo je na temelju odredbe članka 166. stavka 1. ZPP-a, preinačiti i odluke o troškovima postupka, te tužitelju primjenjujući odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. stavka 1. ZPP-a, dosuditi pripadajući trošak, dok tuženiku trošak ne pripada jer nije uspio u parnici.

13.1. Stoga je tužitelju zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnika priznat trošak na ime sastavljanja tužbe prema Tbr. 7. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – u daljnjem tekstu: Tarifa) prema označenoj vrijednosti predmeta spora 100 bodova, na temelju Tbr. 9. točke 1. Tarife za zastupanje na četiri ročišta (21. svibnja 2019., 6. listopada 2021., 16. veljače 2022. i 26. travnja 2022.) po 100 bodova, na temelju Tbr. 9. točke 2. Tarife za zastupanje na ročištu dva ročišta (18. svibnja 2021. i 13. srpnja 2021.) po 50 bodova i na temelju Tbr. 8. točke 1. Tarife za sastavljanje dvaju obrazloženih podnesaka (4. travnja 2019. i 28. studenog 2021.) po 100 bodova, ukupno 80 bodova, odnosno 8.000,00 kuna / 1.061,78 eura, a koji iznos mu je u obvezi naknaditi tuženik, skupa sa zakonskim zateznim kamatama na temelju odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112./12., 25/13., 93/14. i 55/16.), u vezi s odredbom članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22.), zbog čega je odlučeno kao pod točkom II. izreke, ove odluke.

14. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio prijedloga tužitelja za određenje privremene mjere jer nije dokazao da bi neprihvaćanjem predložene privremene mjere nastala konkretna opasnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete, pa je pravilno taj sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22.) za određenje iste. Žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju zaključak prvostupanjskog suda o neosnovanosti prijedloga za određenje privremene mjere, zbog čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke, ove odluke.

15. S obzirom na to da je tužitelj uspio u žalbenom postupku u odnosu na glavnu stvar, to mu pripada i trošak na ime sastavljanja žalbe na temelju Tbr. 10. točke 1. Tarife u traženom iznosu od 1.250,00 kuna, kojem iznosu valja pribrojiti iznos od 800,00 kuna na ime sudske pristojbe žalbe, tako da trošak žalbenog postupka iznosi 2.050,00 kuna/272,08 eura, a koji iznosu je tužitelju u obvezi naknaditi tuženik, zbog čega je odlučeno kao pod točkom IV. izreke, ove odluke.

16. Imajući u vidu da je odredbom članka 13. stavkom 1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22. i 88/22. – ispravak) s 1. siječnja 2023., euro uveden kao službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja, to je u odnosu na navedene kunske iznose valjalo izvršiti konverziju u valutu euro, i to prema stopi propisanoj Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 u visini od 7,53450 uz istodobno dvojno iskazivanje tih iznosa.

U Splitu 29. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Arijana Bolanča, v. r.