Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-218/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, izvjestiteljice i članice vijeća, te Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Š. K., OIB: …, iz K., …, koju zastupa punomoćnica V. N., odvjetnica u K., …, protiv tuženice R. H., OIB: …, koju zastupa O. d. o. u Z., …, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Klanjcu poslovni broj P- 290/2022-7 od 15. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 29. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Klanjcu poslovni broj P-290/2022-7 od 15. prosinca 2022. na način da se sudi:

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice Š. K. koji glasi:

1. "Utvrđuje se da je tužiteljica Š. K., …, K., OIB: . vlasnica dvosobnog stana od 56 m2 , koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čkbr. … upisana u zk.ul. br. … k.o. R. i garaža izgrađenih na čkbr. … od 18 m2 upisane u zk.ul. br. …, k.o. R. i čkbr. … od 21,05 m2 upisane u zk.ul. br. …, k.o. R. te će se temeljem ove presude izvršiti zemljišnoknjižni prijenos navedenih nekretnina sa imena i vlasništva tuženice R. H., OIB: … na ime i u vlasništvo tužiteljice , sve to u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove sa zateznom kamatom po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne mjesečne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom na taj iznos od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku od 15 dana.''

II Dužna je tužiteljica Š. K. naknaditi tuženici R. H. sveukupni parnični trošak u iznosu od 696,79 EUR (5.250,00 kn) u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I Utvrđuje se da je tužiteljica Š. K., …, K., OIB: … vlasnica dvosobnog stana od 56 m2 , koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čkbr. … upisana u zk.ul. br. … k.o. R. i garaža izgrađenih na čkbr. … od 18 m2 upisane u zk.ul. br. …, k.o. R. i čkbr. … od 21,05 m2 upisane u zk.ul. br. …, k.o. R. te će se temeljem ove presude izvršiti zemljišnoknjižni prijenos navedenih nekretnina sa imena i vlasništva tuženice R. H., OIB: … na ime i u vlasništvo tužiteljice , sve to u roku od 15 dana.

II. Tuženici : R. H., OIB: … se nalaže da tužiteljici : Š. K., …, K., OIB: … nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.375,00 kuna/580,66 EUR s zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 15. prosinca 2022. pa do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima , koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. O d b i j a se kao neosnovan zahtjev tuženice : R. H., , OIB: … za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 6.000,00 kuna/796,34 EUR. ''

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavila tuženica R. H. iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Suprotno stavu suda prvog stupnja smatra da je za prosudbu o osnovanosti zahtjeva tužiteljice relevantna odredba čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima prema kojoj je za stjecanje vlasništva dosjelošću na nekretninama u vlasništvu R. H. potreban zakonit, istinit i pošten posjed u trajanju od 20 godina, odnosno barem pošteni posjed u trajanju od 40 godina. Navedeno posjedovanje tužiteljice započelo je 1994. u vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i u pretežitom se dijelu nastavilo nakon što je 1. siječnja 1997. stupio na snagu Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Pravo vlasništva dosjelošću može se steći samo ako postoji samostalan posjed, odnosno ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na stvari kao vlasnik i samo takav može dovesti do stjecanja vlasništva dosjelošću. Posjed mora imati određenu kakvoću, ovisno o tome radi li se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti. Za redovnu dosjelost traži se tzv. kvalificirani posjed, a to je onaj koji je zakonit, istinit i pošten, dok se za izvanrednu dosjelost traži da je posjed barem pošten. Kod dosjelosti kao instituta stjecanja prava vlasništva nekretnina dugotrajnim posjedom treba utvrditi vlasnički posjed, tj. miran posjed s uočljivom voljom držati stvar kao svoju i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme potrebno za dosjelost. Prvostupanjski sud pod toč. 39. obrazloženja navodi da tužiteljica nije znala niti mogla znati da stvar nije njezina, jer je smatrala da joj je 1994. stan dodijeljen kao hrvatskom branitelju i djelatniku Ministarstva obrane, pa je stan renovirala, jer je bio u derutnom stanju, a nitko od državnih tijela koja su upravljala državnom imovinom sve do 22. srpnja 2020. nije vodio brigu o stanu niti ga je održavao, pa je tek dopisom od 22. srpnja 2020. dobila obavijest da je R. H. utvrđena vlasnikom predmetnog stana i od nje je zatraženo plaćanje najamnine. Državna tijela koja su upravljala državnom imovinom nisu reagirala na njezin zahtjev za otkupom stana, a u dopisu D. n. d.o.o. upućena je da se za otkup stana obrati nadležnom Ministarstvu državne imovine. Upravo iz sadržaja zahtjeva za otkup stana kojeg je uputila H. f. z. p., a kasnije i A. z. u. d. i., jasno proizlazi da je cijelo vrijeme znala da je stan dobila na korištenje, što isključuje savjesnost posjeda u smislu stjecanja vlasništva dosjelošću. Isto proizlazi i iz iskaza svjedoka A. V. i M. A. koje su navele da su svi stanari pisali dopis Ministarstvu graditeljstva kako bi riješili pravni status stanova. Činjenica da zahtjev za otkup nije riješen, irelevantna je. Iz zahtjeva za otkup stana razvidno je da tužiteljica plaća slobodno ugovorenu najamninu za stan, pa proizlazi da ona nema samostalan posjed i ne može ga ni steći. Predlaže preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno istu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama, pa se ista presuda može ispitati.

6. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je vlasnica nekretnine, dvosobnog stana od 56 m2 koji se nalazi u zgradi sagrađenoj na čest. zem. … upisane u zk. ul. … k.o. R. i garaže izgrađene na čest. zem. … upisane u zk. ul. … te čest. zem. …, obje k.o. R., slijedom čega bi bila ovlaštena izvršiti zemljišnoknjižni prijenos ovih nekretnina u zemljišnoj knjizi s imena tuženice R. H., na svoje ime.

8. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

- da iz dopisa P. š. SKJ ''J. B. T.'', K. broj: … od 11. srpnja 1983., Ugovora o privremenom korištenju stana za službene potrebe od 14. srpnja 1983., te Rješenja o privremenom korištenju garaže broj: … od 6. prosinca 1988. proizlazi da je A. V. dan na privremeno korištenje stan za službene potrebe te je Ugovorom o privremenom korištenju stana za službene potrebe određena i stanarina, koju plaća korisnik stana, s tim da je istim Ugovorom u čl. 3. određeno da je korisnik A. V. dužna iz stana iseliti u roku od 60 dana od dana obavijesti, isprazniti stan i predati ga P. š.SKJ ''J. B. T.'' iz K. (l.s. 16),

- da iz Rješenja Općine K., S. za u.-p. i o. p. Klase: … Ur. br.: … od 25. siječnja 1991. proizlazi da je odbijen zahtjev P. š. SKJ ''J. B. T.'' iz K. u stečaju, za iseljenje A. V. iz ''stana za službene potrebe u ulici …. u K.'', koje je rješenje, povodom žalbe P. š. SKJ ''J. B. T.'' potvrđeno rješenjem M. z. o., prostornog uređenja i graditeljstva od 12. ožujka 1991. (l.s. 19),

- da iz dopisa tvrtke D. n. d.o.o. od 22. srpnja 2020. tužiteljici Š. K. proizlazi da je ''stan u K., …, I. kat, površine 64,82 m2, interne oznake: stan 7125'' utvrđen kao vlasništvo R. H. te da tužiteljica koristi predmetni stan ''… ''J. B. T. K.'' (l.s. 29),

- da je tužiteljica 12. studenoga 1999. H. f. z. p. Z. dostavila zahtjev da joj se odobri otkup ''stana od cca 54 m2, s pripadajućom garažom od cca 12 m2 koji se nalazi u K., …'', potom je takav zahtjev dostavila 21. studenoga 2011. Agenciji za upravljanje državnom imovinom, te je 8. svibnja 2013. Agenciji za upravljanje državnom imovinom u Zagrebu ponovno uputila zahtjev za otkup predmetnog stana, s pripadajućom garažom (l.s. 31-32).

9. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom zaključio da se predmetni stan nalazi u zgradi izgrađenoj na čest. zem. … u k.o. R., a garaža je izgrađena na čest. zem. … i čest. zem. …, obje u k.o. R. te da je vlasnica ovih nekretnina R. H. Smatra da, iako u spisu ne prileži odluka o dodjeli stana i garaže tužiteljici, već iz iskaza svjedoka proizlazi da joj je stan dodijeljen od strane M. o., nakon što ga je koristila A. V., zaključuje da je tužiteljica kao savjesni posjednik sve od 1994. do 2014., protekom vremena od 20 godina, dosjelošću stekla predmetne nekretnine, temeljem odredbe čl. 28. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO). Zaključuje da se savjesnost posjeda pretpostavlja i da tužiteljica nije znala niti je mogla znati da nekretnine nisu njezine, jer joj je stan 1994. dodijeljen kao hrvatskom branitelju i djelatnici M. o.

10. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, takav zaključak suda prvog stupnja je pogrešan i u suprotnosti s dokazima izvedenim tijekom postupka.

11. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik sposoban biti vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima - "Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP.

12. Prije svega, valja reći da prema odredbi čl. 388. st. 1. ZVDSP stjecanje, promjena, pravni učinci, i prestanak stvarnih prava od stupnja na snagu ZVDSP prosuđuju se prema njegovim odredbama, time da je stavkom 3. navedene odredbe određeno da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom, ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu.

13. Dakle, imajući u vidu navedene odredbe, kada je u vrijeme početka tijeka roka dosjelosti u konkretnom slučaju bio na snazi ZOVO, a završetak tijeka roka za dosjelost završio je za vrijeme važenja ZVDSP, tada stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti valja prosuđivati po zakonu koji je bio na snazi u vrijeme isteka roka za stjecanje vlasništva dosjelošću, dakle kada je pravo vlasništva stečeno.

14. U konkretnom slučaju, rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću počeo je teći dok je na snazi bio čl. 28. st. 2. ZOVO prema kojemu savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, dok prema st. 4. istog čl. savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.U vrijeme završetka istog roka, na snazi je bio ZVDSP, koji ima isto zakonsko rješenje u pogledu duljine rokova.

15. Odredbom čl. 18. st. 1. ZVDSP propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, ostaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet (stavak 2. istog članka ZVDSP).

16. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada (st. 3.).

17. Izvanredna dosjelost je inačica dosjelosti, za koju vrijedi u načelu ono što i za svaku redovitu dosjelost, ali specifičnost je u tome da se na taj način pravo vlasništva može steći u odnosu na samostalnog posjednika stvari čiji posjed nema sve kvalitete, potrebne za (redovnu) dosjelost, ako mu je posjed barem pošten, a traje znatno više vremena nego što se to traži za redovitu dosjelost.

17.1. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili je morao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar, ne dolazi u obzir stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti, pa niti putem izvanredne dosjelosti.

18. U konkretnom slučaju nesporno je da je tuženica na predmetnim nekretninama upisana kao vlasnica za cijelo, jer to proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige za k.o. R. Zemljišnoknjižnog odjela K. Općinskog suda u Zlataru. (l.s. 4).

19. U spisu ne prileži dokumentacija iz koje bi proizlazilo na koji je način i na temelju koje pravne osnove tužiteljica uopće stupila u posjed predmetnih nekretnina, iako ona sama u svom iskazu navodi da joj je stan dodijeljen od "Z.".

20. Poštenje posjeda bitna je pretpostavka bilo kojeg načina stjecanja prava vlasništva dosjelošću i bez postojanja takve kvalitete posjeda ne može se steći pravo vlasništva nekretnine dosjelošću, bez obzira na trajanje posjeda. Ovdje je za kazati i to da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene u trenutku podnošenja tužbe.

20. 1. Prema odredbi čl. 160. ZVDSP vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (st. 1.).

21. S obzirom na zemljišnoknjižno stanje nekretnina, činjenice da se tužiteljica H. f. z. p. obratila za otkup stana još ... (l.s. 34.), a potom ... (l.s. 32.) i ... (l.s. 31.), da stan nije koristila kao vlasnica, isto dovodi u pitanje njezino poštenje, kod nesporne činjenice da u postupku, osim što tvrdi, nije dokumentirala kada je uopće i na koji način stekla posjed i koristila sporne nekretnine, pa je po ocjeni ovog suda drugog stupnja, prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je vlasništvo predmetnog stana i garaže stekla dosjelošću, jer joj nedostaje ona kvaliteta posjeda koju pretpostavlja institut stjecanja vlasništva putem dosjelosti.

19. Ovdje je za kazati i to da je prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama broj Rev-1197/98 od 21. ožujka 2001., Rev-1307/07-2 od 28. listopada 2008., Rev-1602/2017-2 od 14. listopada 2020. i dr., kao i pravnom shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u nizu odluka (primjerice broj U-III/4792/14 od 14. siječnja 2015.) onaj tko posjeduje (koristi) nekretninu kao stanar nije savjestan posjednik u smislu odredaba ZOVO kao niti pošteni posjednik u smislu odredaba ZVDSP i u tom svojstvu ne može stjecati pravo vlasništva dosjelošću.

20. Stoga je žalba tuženice R. H. osnovana.

21. Na osnovu iznesenog trebalo je temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu i odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan, odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

22. Budući da je preinačena prvostupanjska presuda, o troškovima postupka valjalo je odlučiti kao u toč. II izreke ove drugostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP. Tuženici koja je u cijelosti uspjela u sporu valjalo je priznati zatraženi trošak: sastava odgovora povodom zahtjeva za mirno rješenje spora od 100 bodova, sukladno Tbr. 7. toč. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), sastava odgovora na tužbu od 100 bodova, sukladno Tbr 8. toč. 1. Tarife, zastupanja na ročištima od 13. listopada 2022. i 10. studenoga 2022. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), te trošak sastava žalbe od 125 bodova (Tbr. 10. toč. 1. Tarife), odnosno sveukupno 696,79 EUR (5.250,00 kn), dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

U Zadru 29. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov, v.r.