Poslovni broj: Usž-746/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda dr.sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Z. V. iz Z1 ., kojeg zastupa opunomoćenik D. J., odvjetnik u Z1 ., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Z ., radi oslobađanja plaćanja godišnje naknade i cestarine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-1857/22-4 od 11. studenoga 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 7 UsI-1857/22-4 od 11. studenoga 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke 2. izreke rješenja tuženika, klasa: UP/I-340-03/22-05/2716, urbroj: 530-08-1-2-22-2 od 19. srpnja 2022.
2. Točkom 2. izreke osporenog rješenja tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za ostvarivanje prava na oslobađanje plaćanja cestarine za uporabu autocesta i objekata s naplatom (most, tunel, vijadukt i sl.).
3. Tužitelj (dalje: žalitelj) podnosi žalbu protiv pobijane presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede odredaba postupka. Ističe da je pravo na oslobađanje plaćanja cestarina, za uporabu autocesta i objekata s naplatom ostvario na temelju rješenja od 29. svibnja 2008. primjenom članka 63. Zakona o javnim cestama („Narodne novine“, broj: 18/04 i 138/06) i Pravilnika o postupku i načinu ostvarivanja prava na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta i cestarina ("Narodne novine", broj 43/06.) koji su propisi bili ranije na snazi. Jasno mu je da je odredbom članka 88. stavka 1. Zakona o cestama ("Narodne novine", broj: 84/11. do 144/21.) koji se primjenjuje u predmetnom postupku drugačije uređeno oslobađanje od plaćanja godišnje naknade, no mišljenja je da se radi o pretjeranom formalizmu iz razloga što je 90% invalid i ima 50% oštećenja vida. Poziva se na pravno shvaćanje iz odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-5989/2013 od 9. veljače 2016. iz koje, između ostalog, proizlazi da „kategoričnost objektivnog prava nikako ne znači da se pravna pravila smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo ako postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti". Smatra da ispunjava zakonske uvjete za oslobađanje od plaćanja cestarine. Predlaže Sudu da usvoji žalbu, poništi pobijanu presudu te usvoji njegov tužbeni zahtjev.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Odredbom članka 88. stavkom 2. Zakona o cestama propisano je da osobe kod kojih je utvrđeno tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu nesposobnost donjih ekstremiteta 80% ili više postotaka te HRVI sa 100% tjelesnog oštećenja te osobe kojima je utvrđeno tjelesno oštećenje osjetila vida od 100%, ne plaćaju cestarinu iz članka 86. stavka 2. ovoga Zakona za jedan osobni automobil koji imaju u svom vlasništvu, odnosno koji koriste na temelju ugovora o lesingu.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je na temelju rješenja Ministarstva obrane, Uprave za obranu S., Ureda za obranu I. - Referade za skrb, klasa: UP-I-562-02/97-123/13, urbroj: 512-159-97-01 od 26. veljače 1997. žalitelju utvrđen status ratnog vojnog invalida III. grupe s 90% invaliditeta za stalno. Žalitelj je priložio nalaz i mišljenja Drugostupanjskog Liječničkog povjerenstva, broj: 31/08 od 3. travnja 2008. prema kojem je oštećenje organizma ocijenjeno s 90%, od čega se 50% odnosi na teško oštećenje lijevog oka (stanje poslije eksplozivnog ranjavanja po tijelu i svim ekstremitetima te razvijenog hematoperikarda i perforaciju lijeve očne jabučice s posttraumatskom kataraktom i oštećenjem vida na lijevo oko). 8. S obzirom da iz navedenog rješenja proizlazi da žalitelj nema tjelesno oštećenje koje ima za posljedicu nesposobnost donjih ekstremiteta 80% ili više, te da nije HRVI sa 100% tjelesnog oštećenja, niti ima tjelesno oštećenje osjetila vida od 100%, nego ima ukupni invaliditet od 90%, od kojeg na oštećenje vida iznosi 50%, pravilno je zaključeno da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 88. stavka 2. Zakona o cestama za oslobađanje plaćanja cestarina za uporabu auto cesta i objekata s naplatom (most, tunel, vijadukt i sl.).
9. U odnosu na ostale navode žalitelja ističe se da su danom stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o javnim cestama („Narodne novine“, broj: 73/10) prestala važiti rješenja Ministarstva mora, prometa i infrastrukture o pravu na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta i cestarine, izdana prema odredbama Zakona o javnim cestama („Narodne novine“, broj: 180/04 do 153/09) u dijelu u koji se odnosi na ostvarivanje prava na oslobađanje od plaćanja cestarine, kao i potvrde/smart kartice izdane prema odredbama Pravilnika o postupku i načinu ostvarivanja prava na oslobađanje plaćanja godišnje naknade za uporabu javnih cesta i cestarine („Narodne novine“, broj: 143/06 do 20/09). Navedena novela je stupila na snagu u lipnju mjesecu 2010. godine, pa se žalitelj neosnovano poziva na pravo koje je stečeno prema ranijim propisima.
10. Slijedom iznijetog, pravilno je zaključeno da u predmetnom postupku koji je pokrenut 18. srpnja 2022. na zahtjev žalitelja za izdavanje rješenja radi oslobađanja od plaćanja cestarina prema članku 88. stavku 2. Zakonu o cestama, žalitelj ne ispunjava propisane uvjete, iz kojeg razloga je osnovano odbijen njegov zahtjev točkom 2. osporenog rješenja, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud. 11. Žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari.
12. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odbiti žalbu i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 29. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
dr.sc. Sanja Otočan, v.r.
