REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

Bjelovar, Trg E. Kvaternika 8             

 

               Poslovni broj: 42. Pp-383/2024-7

 

 

U    I M E    R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Ratku Labanu, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Andree Hudoletnjak, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog S. C., radi prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira,  a povodom Optužnog prijedloga Policijske postaje Bjelovar, Klasa: 211-07/24-5/2545, Urbroj: 511-02-05-24-1. od 26.1.2024., nakon  provedenog žurnog postupka te proglašenja presude dana 27.1.2024., na temelju članka 183. u vezi članka 221. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona  (NN 107/07), dana 29. siječnja 2024.,

 

p r e s u d i o     j  e

 

OKRIVLJENI S. C., O.: ..., sin I. i L., r. Č.,  rođen ... u mjestu K., s prebivalištem u B., P. B. V. 49., umirovljenik, 761,00 eura, oženjen, 3 djece, državljanin Republike Hrvatske, srednja stručna sprema, pismen,  odlikovan Spomenicom Domovinske Zahvalnosti, Medalje Bljesak i oluja i dr., prekršajno neosuđivan,

 

 

k  r  i  v    j  e

 

 

I               što je dana 26. siječnja 2024., u 22:00 sata, na Š. I. lebovića 35 a u B., bez ikakvog razloga i povoda prišao službenoj osobi te vrijeđao i omalovažavao policijskog službenika T. Š. riječima: „mali puši kurac i ti i onaj turčin H. i možete me jebat",  

dakle, vrijeđao i omalovažavao službenu osobu prilikom vršenja službene dužnosti,

pa je time počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu se prekršaj na temelju istog propisa, a uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona  

 

i  z  r  i  č  e

 

              NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 EURA (tristo eura).

 

II                            Na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona u izrečenu novčanu kaznu uračunava se i vrijeme koje je okrivljenik proveo povodom zadržavanja u policiji u trajanju od 2 dana, koje se izjednačuje sa iznosom od 79,64 eura (sedamdeset devet eura i šezdeset četiri centa) tako da okrivljeniku preostaje za platiti iznos novčane kazne od 220,36 eura (dvjesto dvadeset eura i trideset šest centi).

III               Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti novčanu kaznu u roku od 90 dana od dana pravomoćnosti presude.              

Ako okrivljenik u određenom roku u cijelosti ili djelomično ne plati izrečenu novčanu kaznu ista će se na temelju članka 34. stavka 2. Prekršajnog zakona  naplatiti prisilnim putem. 

                            Ako okrivljenik plati 2/3 izrečene novčane kazne i to iznos od 146,91 eura (sto četrdeset šest eura i devedeset jedan cent) u gore navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.  

IV               Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak postupka u ukupnom iznosu od 17,12 eura (sedamnaest eura i dvanaest centi)/  u gore navedenom roku,  pod prijetnjom ovrhe.  

 

                                                                          Obrazloženje

 

1.               Policijska postaja Bjelovar podnijela je protiv okrivljenika Optužni prijedlog Klasa: 211-07/24-5/2545, Urbroj: 511-02-05-24-1. od 26.1.2024., a radi prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2.               Okrivljenik se očitovao o optužbi na način da se u vezi činjeničnih navoda izjasnio kako se ne smatra krivim za  prekršaj stavljen mu na teret.  

3.               Ispitani S. C. navodi da se kritične večeri nešto prije 22:00 sata kretao kao pješak Š. I.. L. kada je naišlo policijsko službeno vozilo koje je sa tog Š. skrenulo na dio kolnika navedenog Š. gdje se promet ne smije odvijati, jer se radi o djelu tržnice gdje prometni znakovi ne dopuštaju kretanje bilo kakvih vozila osim dostave za vrijeme rada tržnice. Službeno vozio je prošlo tik pored njega i zaustavilo se u blizini, pa je on kao nekadašnji policijski službenik imao razloga  prigovoriti takvom neprimjerenom ponašanju službenih osoba, jer je bilo jasno i očito da službeno vozilo nije u intervenciji kada nije na vozilu bilo rotirajućih svjetala niti zvučnih signala koji ukazuju na hitnost postupanja policije. Stoga je policijskom službeniku koji je bio za upravljačem prigovorio da se ne mogu i ne smiju na taj način kretati kada nisu u intervenciji, ali mu je policijski službenik bahato odgovorio da on to može učiniti u bilo kojoj situaciji. Negirao je takvu njegovu tvrdnju i zbog njegovog nastupa je istakao da je sramota za hrvatsku policiju. U nastavku komunikacije sa službenom osobom nije iskazivao pogrdne riječi iz optužnog akta, ali zbog izricanja prethodnih spomenutih riječi policijski službenik je odlučio da ga treba uhititi, što je učinio, pa dopušta mogućnost da je nakon uhićenja njemu iskazao psovku navedenu u optužnom aktu, bez da bi tom prilikom vrijeđao osobu po prezimenu H., jer tu osobu poznaje i nije imao razloga vrijeđati ga. Prema tome, ako se smatra vrijeđanje policijskog službenika činjenica da je rekao kako je on sramota za hrvatsku policiju, tada ga se može teretiti za navedeni prekršaj, ali se ne prisjeća sa sigurnošću da bi iskazao pogrdne riječi iz optužnog akta i poriče protupravnu radnju. 

4.               Obzirom da je okrivljenik porekao navedeni prekršaj, sud je na glavnoj raspravi ispitao policijskog službenika T. Š. nakon čega je izvršen uvid u izvješće o prekršaju. 

5.      Ispitani T. Š. iskazuje da je kritične večeri u službenom policijskom vozilu obavljao službenu dužnost u svojoj odori te je unutar vozila bio zaustavljen na Š. I.. L. na prostoru gdje se parkiraju vozila na tržnici prilikom dostave. Nije sporno da se radi o djelu kolnika gdje inače nije dopušten promet vozilima, ali službeno vozilo policije u okviru službe ima dopuštenje za kretanje i zaustavljanje i na tim prostorima. Sjedio je u vozilu za upravljačem i obavljao posao prije završetka radne smjene kada mu je ničime izazvan kao pješak pristupio okrivljenik kojeg inače ne poznaje te je stao pored vrata vozila i počeo nešto govoriti. Povodom toga je spustio prozor na vratima vozila i želio čuti kakav problem ima okrivljenik. Prvotno se okrivljenik izjasnio da on kao službena osoba tim službenim  vozilom nije smio biti parkiran na tom mjestu,  jer nije bio u nikakvoj intervenciji tim vozilom. Pristojno mu je pojasnio da ima takvo dopuštenje po zakonu, ali je on bezrazložno nastavio i rekao kako ne zna tko je on i da je on obnašao isti takav posao u vrijeme Domovinskog rata. Nakon toga u komunikaciji je okrivljenik postao nekorektan i počeo ga vrijeđati kao službenu osobu, zbog čega je napustio automobil i rekao da prestane s nedoličnim ponašanjem tražeći ga osobnu iskaznicu radi utvrđenja identiteta. Istovremeno je u komunikaciji  s njim razabrao da je u nekoj mjeri etiliziran, ali mu nije bila namjera postupati prema njemu u bilo kojem smislu očekujući da će on prestati s neprimjerenim ponašanjem, čime bi ta epizoda bila završena,. No tada mu je okrivljenik iskazao pogrdne riječi vrijeđajući ga kao službenu osobu: "mali puši kurac i ti i onaj turčin H. i možete me jebat" . Takvo ružno ponašanje okrivljenika nije želio trpjeti i to je bio razlog zbog kojeg je pozvao kolege iz temeljne jedinice policije koji su došli na lice mjesta i tada je nad okrivljenikom obavljeno uhićenje te je predveden u policijsku postaju. Pri tome naglašava da se okrivljenik i u policijskoj postaji ponašao nekorektno odbijajući alkotestiranje te je izricao i tamo razne psovke.

6.               U postupku nije bilo sporno da se okrivljenik kritične zgode nalazio na naznačenoj lokaciji te je bio u komunikaciji sa svjedokom Š. kao policijskim službenikom koji je bio u službi, kojom prilikom mu je iskazao kako je on sramota za hrvatsku policiju. 

7.               Međutim, valjalo je kao sporno utvrditi da li je okrivljenik ove zgode na javnom mjestu izražavao neprimjereno ponašanje tako što bi vrijeđao i omalovažavao službenu osobu prilikom vršenja službene dužnosti i to riječima  naznačenim u optužnom aktu.

8.               Na temelju provedenih dokaza, sud nalazi sigurno utvrđenim da je okrivljenik ušao u sferu prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.

9.               Nakon što se okrivljenik izjasnio da se ne smatra krivim za spomenutu inkriminaciju, u svojoj obrani naznačio je da od njegove strane nije bilo protupravnog ponašanja gdje bi namjerno policijskom službeniku koji obavlja službenu dužnost  uputio inkriminirajuće riječi koje u naravi predstavljaju uvredu odnosno omalovažavanje same osobe ili službe koju predstavlja. Jedino je naznačio kako je policijskom službeniku izričito iskazao da je on sramota za hrvatsku policiju, dok se ne prisjeća da bi u bilo kojem trenutku ujedno mu uputio i psovke odnosno direktne uvrede iz optužnog akta.

10.               Ipak, navedene tvrdnje od strane okrivljenika u cijelosti ne potvrđuje i ne potkrjepljuje ispitani svjedok Š. koji je upravo bio u neposrednoj komunikaciji sa samim okrivljenikom. Iz iskaza navedenog policijskog službenika nalazimo da je on navedene zgode službenim vozilom unutar službe bio parkiran na Š. I. L., kada mu je do vozila ničime izazvan prišao nepoznati muškarac, za kojeg je kasnije utvrđeno da je riječ o okrivljeniku koji je nešto počeo govoriti  i stoga je ušao u komunikaciju s njim kako bi vidio što se događa. Međutim, prema tvrdnjama svjedoka proizlazi kako je okrivljenik od samog započinjanja razgovora s njim bio neugodan i nekorektan gdje mu je pokušao ukazati na to da on službenim vozilom nije smio biti na tom mjestu gdje inače nije dopušten promet motornim vozilima, nakon čega mu je dalje govorio kako on niti ne zna s kim razgovara te da je identičan posao i on sam obavljao u vrijeme Domovinsko rata. Nakon što ga je počeo vrijeđati pogrdnim riječima, tada je odlučio utvrditi identitet osobe s kojom razgovara i po napuštanju vozila je zaključio da je okrivljenik etiliziran, ali je nadalje je smatrao da njihov razgovor može mirno završiti te da neće biti potrebe da službeno postupa prema okrivljeniku. Ipak, okrivljenik je još uvijek nastavio sa nepristojnim ponašanjem i direktno mu je iskazao pogrdne riječi uvredljivog sadržaja iz optužnog akta, na koji je način okrivljenik prešao svaku mjeru dobrog ukusa u ponašanju, zbog čega je bio prinuđen uz kolege iz temeljne policije obaviti uhićenje gdje je okrivljenika uputio  na zadržavanje. Također su indikativne tvrdnje svjedoka o tome da se okrivljenik i prilikom privođenja u policijskoj postaji nastavio bahato ponašati odbijajući alkotestiranje te je i nadalje izricao psovke.

11.               S druge strane, uvidom u izvješće o prekršaju razabire se da je policijski službenik odmah po događaju opisao neprimjereno ponašanje okrivljenika ističući precizno iskazane riječi koje su mu upućene dok je obavljao službenu dužnost i koje bez sumnje imaju izričiti smisao vrijeđanja, pa i omalovažavanja, uz napomenu da okrivljenik i nakon izdane naredbe nije prestao s takvim ponašanjem.

12.               Usprkos tome što okrivljenik uporno tvrdi da policijskom službeniku niti u jednom trenutku nije iskazao riječi uvredljivog sadržaja koje objektivno omalovažavaju njega osobno kao i službu koju predstavlja, vezano za takvu inkriminaciju sud je s razlogom prihvatio kao uvjerljiv i smislen iskaz svjedoka Š., jer je on u potpunosti i precizno ponovio sve riječi koje mu je okrivljenik upućivao i koje se svakako mogu smatrati direktnim uvredama na račun osobe kojoj se upućuju, a također je životno prihvatljivo da se svjedok mogao prisjetiti neprimjerenih riječi koje mu je upućivao okrivljenik, jer se sporni događaj odvijao samo nekoliko sati ranije. Osim toga, sasvim je prihvatljivo da svjedok Š. ne bi imao nikakav stvaran razlog za primjenu sile nad okrivljenikom i uhićenjem za slučaj da je okrivljenik sve vrijeme bio uobičajenog i pristojnog ponašanja. To opet znači kako je službena osoba reagirala primjenom sredstava prisile nad okrivljenikom tek nakon što je ovaj bez valjanog razloga prema njemu iskazao riječi koje nisu korektne i dopuštene, posebno ako su upućene službenoj osobi koja obavlja službenu dužnost.  

13.               Inače, što se tiče istaknutih tvrdnji okrivljenika u obrani o tome kako je on u komunikaciji sa službenom osobom njemu jedino iskazao da je sramota za hrvatsku policiju, što je prethodilo njegovom uhićenju, treba napomenuti da i takvo obraćanje nije dopušteno, bez obzira ako nisu direktno izricane pogrdne riječi odnosno psovke, jer riječ "sramota" ima negativan predznak i njome se svakako pokušava direktno omalovažavati osoba kojoj se takva riječ upućuje u smislu toga da je nesposoban za posao koji obnaša, a ujedno se obezvrjeđuje i sama služba te osobe, jer se predmnijeva kako državnu službu vrši osoba koja za to nije adekvatno stručna i sposobna. Isto tako, okrivljenik je spomenuo kako je potencijalno prihvatljivo da je policijskom službeniku iskazao neke pogrdne riječi, ali tek nakon što je nad njim izvršeno uhićenje koje nije smatrao potrebnim i prihvatljivim, zbog čega se doista ukazuje smislenim i istinitim iskaz svjedoka Š. oko riječi koje su mu direktno upućene od strane okrivljenika. pri tome valja naglasiti da je potpuno irelevantno da li je okrivljenik službenoj osobi uputio psovke i uvrede u prvotnoj komunikaciji ili tek nakon što je ovaj odlučio izvršiti uhićenje zbog njegovog nedoličnog ophođenja. U svakom slučaju svjedok Š. zasigurno ne bi imao nikakav povod i razlog da inzistira na uhićenju okrivljenika kojeg ne poznaje i s njim prethodno nije imao nikakav službeni razgovor, već je na razgovoru inzistirao upravo sam okrivljenik, osim iz razloga koji se odnosi na to da ga je okrivljenik tokom razgovora direktno vrijeđao. Upravo u tom smislu ukazuje dio iskaza svjedoka Š. koji ističe da usprkos tome što je okrivljenik bio neugodan od prvog trenutka kada je započeo razgovor s njim, on za sve vrijeme nije želio da taj razgovor pođe u krivom smjeru već je pokušao na pristojan način okrivljenika uvjeriti na svoje obveze kao službenu osobu i da o tome ne trebaju raspravljati, ali se očito radilo o inatu i upornosti okrivljenika koji je očito želio službenu osobu uputiti na to da nepravilno ili nezakonito obnaša svoju dužnost, kod čega je izašao iz sfere korektnog i dopuštenog ponašanja, zbog čega je svjedok ipak na kraju bio prinuđen i reagirati njegovim uhićenjem. Time se ipak ukazuje da obrana okrivljenika nije dovoljno uvjerljiva kada pokušava ispričati svoju odgovornost i ublažiti način komunikacije sa službenom osobom, jer se sasvim očito da policijski službenik nije namjeravao reagirati još u trenutku kada mu je okrivljenik izrijekom naznačio da je sramota za hrvatsku policiju, već je njegova reakcija uslijedila tek nakon što je u daljnjem razgovoru okrivljenik psovkama direktno izricao uvrede.

14.               Prema tome, nema nikakve sumnje da je upućivanje pojedinih riječi „mali puši kurac i ti i onaj T. H. i možete me jebat “ krajnje neprimjereno i nedolično, pa je takav način izražavanja prema uniformiranoj osobi koja obavlja službenu dužnost u bilo kojem smislu neprihvatljivo, a u naravi se zbog sadržaja iskazanih riječi prema prihvaćenim moralnim shvaćanjima svakako radi o direktnoj uvredi na račun te osobe. 

15.               Zbog naprijed navedenih razloga, nakon ocijene provedenih dokaza i to svakog zasebno te u njihovoj ukupnosti, bez sumnje je okrivljenik u subjektivnom i objektivnom smislu ispunio biće djela prekršaja opisanog u izreci presude te je oglašen krivim i izrečena mu je novčana kazna blaža od zakonom propisanog minimuma.   

16.               Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir obiteljsko i imovno stanje okrivljenika, kao olakotna okolnost cijeni se činjenica da kao umirovljenik ima niža mjesečna primanja, te se radi o zaslužnom građaninu, time da do sada nije kažnjavan za bilo koju vrstu prekršaja, što znači da nije sklon osornom i rabijatnom ponašanju u socijalnoj sredini, a u  konkretnom slučaju ni za koga nisu nastupile bilo kakve štetne posljedice, niti je u danoj situaciji ulagao znatniju kriminogenu aktivnost. Stoga je svakako bilo uvjeta za primjenu instituta ublažavanja novčane kazne, tako da je izrečena novčana kazna  primjerena i dostatna da okrivljenik shvati negativnost i štetnost svojeg ponašanja te ubuduće vlastito ophođenje na javnom mjestu uskladi sa moralnim i zakonskim normama, na koji način će se postići svrha kažnjavanja u smislu individualne prevencije.     

17.               U svakom slučaju okrivljeniku se u izrečenu novčanu kaznu uračunava vrijeme koje je proveo povodom uhićenja u trajanju od 2 dana, time da se to vrijeme uhićenja izjednačava sa iznosom od 79,64 eura, pa se za taj iznos i umanjuje izrečena novčana kazna.

18.               Međutim, odredbom članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona izričito je propisano da okrivljenik u roku koji mu je određen u presudi može platiti i dvije trećine izrečene novčane kazne, u kojem slučaju se smatra da je novčana kazna plaćena u cjelini, dok protekom tog roka ipak mora platiti cjelokupan iznos izrečene novčane kazne.              

19.               Okrivljenik je na temelju članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. Prekršajnog zakona dužan platiti trošak postupka s naslova paušala, čija je visina odmjerena obzirom na dužinu trajanja i složenost postupka, te stvarni trošak koji se odnosi na prijevoz automobilom, jer ipak ostvaruje redovna mjesečna primanja i može platiti naznačeni iznos troška, na koji način zasigurno neće dovesti u pitanje svoju egzistenciju ili članova obitelji.

 

U Bjelovaru,  29. siječnja 2024.                                                             

 

Zapisničar                                                                                        SUDAC

Andrea Hudoletnjak v.r.                                                               Ratko Laban v.r. 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

              Protiv ove presude okrivljenik i podnositelj Optužnog prijedloga imaju pravo žalbe nadležnom Prekršajnom sudu u Zagrebu, u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, a ista se podnosi putem ovog Suda, u dva istovjetna primjerka.

 

Dostaviti:

1. Okrivljeniku
2. Tužitelju

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

ANDREA HUDOLETNJAK