Poslovni broj: Usž-764/2023-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda dr.sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja G. Ž. d.d. S., Bosna i Hercegovina, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu L. -. V. &. partneri d.o.o., u S., protiv tuženika Ministarstva turizma i sporta Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe B. d.o.o., M., zastupane po opunomoćenici M. V., odvjetnici u S., radi ukidanja rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti, odlučujući o žalbi zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI- 3977/2021-9 od 30. rujna 2022., na sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 2 UsI-3977/2021-9 od 30. rujna 2022.
II. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom poništeno je rješenje tuženika, klasa: UP/I-034-02/20- 03/37, urbroj: 529-06-01-01/1-21-6 od 9. studenoga 2021. te je tuženik dužan u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćne odluke nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 1244,28 eura/9.375,00 kn. (točke 1. i 2. izreke). Točkom 3. izreke odbijen je zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika prekinut je postupak pokrenut po zahtjevu tužitelja za ukidanje rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu vrste Hotel, naziva B. u M., , klasa: UP/I-034-02/19-03/130, urbroj: 529-06- 02-02/1-19-4 od 30. rujna 2019. izdanog ugostitelju B. d.o.o., sa sjedištem u M., ovdje zainteresirane osobe, do donošenja pravomoćne presude u predmetu koji se vodi pred Općinskim sudom u Makarskoj, pod poslovnim brojem: Ps-3/20.
3. Zainteresirana osoba podnosi žalbu protiv pobijane presude u kojoj, u bitnome, navodi da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti prigovore u vezi s vlasništvom predmetnog prostora za koje je izdano rješenje o obavljanju ugostiteljske djelatnosti u objektu B. u M. jer tužitelj nije pravni sljednik upisanog vlasnika nekretnine označene k.č. br. 1699/4, zk. uložak 808, k.o. M. – M., pa nema pravo zahtijevati ukidanje rješenja o ugostiteljskoj djelatnosti. Citira odredbu članka 53. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) te smatra da je tužitelj trebao tražiti da mu se prizna svojstvo stranke u upravnom postupku, o čemu je trebalo odlučiti rješenjem. Ističe da je Općinski sud u Makarskoj, pod poslovnim brojem Ps-3/20, donio prvostupanjsku presudu 31. ožujka 2022. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženika, ovdje zainteresirane osobe, radi predaje predmetne nekretnine u posjed. Stoga smatra da ima valjanu pravnu osnovu po pravu zadržanja – retencije držati nekretninu u posjedu, što proizlazi iz obrazloženja te presude. Mišljenja je da prvostupanjski sud pogrešno tumači odredbu članka 5. stavka 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti ("Narodne novine", 85/15. do 42/20., dalje: ZoUD) u kojoj je, između ostalog, pod točkom 2. propisano da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom, iz čega proizlazi da osnova rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti postoji na temelju prava zadržanja – retencije, dok sama zakonska odredba ne nalaže da to isključivo mora biti ugovor o najmu. Stoga je mišljenja da je moralo doći do primjene odredbe članka 55. ZUP-a, s obzirom na to da pitanje prava zadržanja – retencije, kao pravna osnova rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti, predstavlja pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti predmetnu upravnu stvar. Pritom navodi da je pravo zadržanja oblik stvarno pravnog osiguranja tražbine te predstavlja pojačanje položaja vjerovnika u obvezno-pravnom odnosu s dužnikom, koji vjerovnika dospjelog potraživanja u čijem posjedu se nalazi neka dužnikova stvar, ovlašćuje da zadrži tu stvar do ispunjenja. Nadodaje da u upravnom postupku nije uobičajeno da upravno tijelo samo rješava to pitanje. Stoga smatra da je utemeljena odluka tuženika da se postupak prekida rješenjem dok nadležni sud to pitanje ne riješi, odnosno do pravomoćnog okončanja predmetnog sudskog postupka. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja. Traži trošak spora, uvećan za sastav žalbe za koji potražuje 331,80 eura/2500,00 kn.
4. Tužitelj u odgovoru na žalbu predlaže da se žalba zainteresirane osobe odbaci kao nedopuštena na temelju odredbe članka 66.a Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje: ZUS).
5. Žalba je dopuštena, imajući na umu da predmet prema prirodi upravne stvari nije vraćen na ponovni postupak.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
8. Člankom 24. stavkom 1. ZoUD-a propisano je da će se rješenja iz članka 20. stavaka 1. i 2. i članka 21. stavka 1. toga zakona izdati ugostitelju i pravnoj osobi iz članka 5. stavka 2. toga Zakona uz slijedeće uvjete: između ostalih pod 2) da ima pravo korištenja poslovnim prostorom ili objektom.
9. Člankom 27. stavkom 1. točkom 1. ZoUD-a propisano je da će se rješenja iz odredbe članaka 20. stavaka 1. i 2., članka 21. stavka 1. i članka 22. stavka 2. ukinuti ako se utvrdi prestanak ispunjavanja uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti propisanog člankom 24. stavkom 1. toga Zakona.
10. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporenim rješenjem tuženika prekinut postupak pokrenut na zahtjev tužitelja, za ukidanje rješenja zainteresiranoj osobi za obavljanje ugostiteljske djelatnosti (klasa: UP/I-034-02/19-03/130, urbroj: 529-06-02-02/1-19-4 od 30. rujna 2019.) u ugostiteljskom objektu vrste Hotel, naziva B. u M., Zainteresirana osoba je ugostiteljsku djelatnost obavljala na temelju ugovora o najmu od 4. veljače 2008., zaključenog s tužiteljem, Glavnom podružnicom za ugostiteljstvo i turizam M., na koje je Ministarstvo pravosuđa dalo suglasnost 7. srpnja 2018., te Aneksa VII. tog ugovora zaključenog između istih ugovornih strana, od 31. listopada 2018. kojim je najmoprimcima produžen rok korištenja poslovnog prostora na razdoblje od jedne godine, od 1. studenoga 2018. do 31. listopada 2019., te taj rok dalje nije produžen.
11. Tuženik je ocijenio da je ishod parničnog postupka koji je pokrenuo tužitelj protiv zainteresirane osobe, radi predaje u posjed prostora u kojem se obavlja ugostiteljska djelatnost, prethodno pitanje bez čijeg se rješavanja ne može odlučiti, odnosno ukinuti rješenje za obavljanje ugostiteljskih djelatnosti koje je izdano zainteresiranoj osobi.
12. Odredbom članka 55. stavka 1. ZUP-a propisano je da ako se u postupku rješavanja upravne stvari pojavi pravno pitanje koje čini samostalnu pravnu cjelinu, a bez rješavanja kojeg nije moguće riješiti upravnu stvar, službena osoba može riješiti to pitanje ili postupak prekinuti rješenjem dok nadležni sud ili javnopravno tijelo to pitanje ne riješi.
13. Prema ocjeni Suda, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da sudski postupak radi predaje u posjed nije prethodno pitanje u smislu odredbe članka 55. ZUP-a, bez čijeg se rješenja ne može riješiti predmetna upravna stvar. Naime, odluka o ukidanju rješenja o obavljanju ugostiteljske djelatnosti ne zavisi o odluci tko ima pravo na posjed nekretnina u kojoj se ta djelatnost obavlja, a nije odlučno ni je li tužitelj upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi nadležnog Općinskog suda. U pravnoj situaciji kada je istekao ugovor o najmu, koji je zainteresirana osoba sklopila s tužiteljem, kao najmodavcem, proizlazi da zainteresirana osoba nema pravne osnove za korištenje predmetne nekretnine, prema članku 27. stavku 1. točki 1. u vezi s člankom 24. stavkom 1. točkom 2. ZoUD-a.
14. Pritom pravni odnos između zainteresirane osobe i tužitelja nije relevantan za ovaj postupak, u kojem je odlučeno da je istekao ugovor o najmu zainteresirane osobe za obavljanje ugostiteljske djelatnosti u predmetnoj nekretnini.
15. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da nisu bili ispunjeni uvjeti za prekid postupka te poništio rješenje tuženika.
16. Odluka o trošku utemeljena je na odredbi članka 79. stavaka 1. i 4. ZUS-a i Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12. do 107/15.) s obzirom na to da je poništeno rješenje tuženika te je tužitelj uspio u sporu, dok je osnovano odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadu troškova spora u skladu s odredbom članka 79. stavka 4. ZUS-a, iz kojeg razloga je odbijen zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka.
17. Trebalo je stoga na temelju članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 29. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
dr.sc. Sanja Otočan, v.r.
