Poslovni broj: Usž-3693/2021-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te više sudske savjetnice Žanet Vidović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja J. B. iz M., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi određivanja starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsImio-337/2020-6 od 24. svibnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 29. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tužitelja se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 10 UsImio-337/2020-6 od 24. svibnja 2021.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II 140-02/19-01/03134422127, URBROJ: 341-99-05/3-19-8869 od 1. srpnja 2020. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., KLASA: UP/I 140-02/19-01/OB: 03134422127, URBROJ: 341-18-05/3- 19/41270 od 5. studenog 2019.
2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv navedenog prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen zahtjev tužitelja za određivanje starosne mirovine prema Zakonu o uvjetima za stjecanje prava na starosnu mirovinu radnika profesionalno izloženih azbestu („Narodne Novine“ 79/07, 149/09, 139/10; dalje: Zakon o azbestu).
3. Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude zbog svih zakonom propisanih razloga. U žalbi u bitnome ponavlja navode iz tužbe. Ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je tužitelj bio zaposlen kod poslodavca koji je u svojoj proizvodnji koristio azbest. Smatra da su pogrešno primijenjene odredbe Zakona o obveznom zdravstvenom nadzoru radnika profesionalno izloženih azbestu koje definiraju pojam radnika profesionalno izloženog azbestu i što se smatra profesionalnom izloženošću azbestu, te članak 1. stavak 2. Zakona o azbestu, koji se odnosi na sve radnike profesionalno izloženim azbestu, a ne samo na aktivne radnika. Navodi da je pogrešan stav prvostupanjskog suda da je tužitelj postao korisnik starosne mirovine prije stupanja na snagu Zakona o azbestu te posljedično tome nije u kategoriji za ponovno određivanje mirovine. Predlaže poništiti pobijanu presudu i riješiti upravnu stvar.
4. Tuženik se protivi razlozima žalbe.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.
7. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu vodio se po zahtjevu tužitelja od 9. listopada 2019. za ponovnim određivanjem mirovine prema odredbama Zakona o azbestu. Uz zahtjev je priložio i rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda u S., KLASA: UP/I-502-03/19-03/37, URBROJ: 338- 17-02-01-19-3 od 30. rujna 2019. kojim mu se priznaje profesionalna bolest dijagnoze „Asbestosis pulmonum et Plaque pleurae propter exspositionem asbesti profess.“, šifre prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti J92.0, točka liste profesionalnih bolesti 49.1.
8. Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelju rješenjem Područne službe u S. broj 4018 od 27. kolovoza 2010. priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 2. travnja 2010. temeljem članka 30. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10, 61/11, 114/11).
9. Tijekom upravnog spora tužitelj je u spis dostavio izjave svjedoka B. Š., F. - J. Š. i M. K. na okolnost da je radio kod pravne osobe koja je koristila azbest kao izolaciju za brodove. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice na temelju isprava iz spisa prvostupanjskog spora i spisa predmetnoga upravnog postupka.
10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je primijenio materijalno pravo, Zakon o azbestu, odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. Člankom 1. stavkom 1. Zakona o azbestu utvrđuju se uvjeti za stjecanje prava na starosnu mirovinu u mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti radniku koji je tijekom rada na radnom mjestu bio profesionalno izložen azbestu. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod profesionalnom izloženošću azbestu, prema tom Zakonu smatraju neposredna izloženost azbestu zbog rada u proizvodnji, uporabi, razgradnji, odstranjivanju, skladištenju ili transportu azbesta, odnosno azbestnih proizvoda ili na servisnim poslovima u pogonima za proizvodnju azbestnih proizvoda u Republici Hrvatskoj, kao i posredna izloženost azbestu zbog rada kod fizičke ili pravne osobe sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, koja je u svojoj proizvodnji koristila azbest. Stavkom 3. istog članka propisano je da je radnik iz stavka 1. ovoga članka radnik koji je, radeći kod pravne osobe koja je u proizvodnji koristila azbest kao sirovinsku osnovu, obolio od bolesti uzrokovane azbestom. Ova se bolest utvrđuje na temelju rješenja o priznanju profesionalne bolesti Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, dok je stavkom 4. propisano da radnik iz stavka 1. toga članka ostvaruje pravo na starosnu mirovinu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju, kao osiguranik iz članka 10. stavka 1. točke 1. toga Zakona, ako Zakonom nije drukčije određeno.
12. Kako je tužitelj u vrijeme podnošenja zahtjeva bio korisnik starosne mirovine od 2. travnja 2010. po tada važećem Zakonu o mirovinskom osiguranju, dakle, nije bio radnik odnosno osiguranik, to je prvostupanjski sud pravilno odlučio kako nema osnove za uvažavanje tužbenog zahtjeva.
13. Odluka prvostupanjskog suda donesena je sukladno shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzetog u odlukama kojima se odlučuje o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti Zakona o azbestu s Ustavom Republike Hrvatske broj: U-I/29/2010, U-I/3100/2008, te o odluci o ustavnoj tužbi, poslovni broj: U-III/2703/2014. Tako u odluci poslovni broj: U-I/29/2010 od dana 30. travnja 2014. Ustavni sud navodi: „U konkretnom slučaju, propisivanjem uvjeta za starosnu mirovinu za radnike izložene azbestu, namjera zakonodavca bila je zbrinjavanje isključivo radnika, a ne umirovljenika koji su tijekom rada na radnom mjestu bili profesionalno izloženi azbestu u Republici Hrvatskoj. Zaštitu umirovljenika, … zakonodavac je osigurao Zakonom o mirovinskom osiguranju kojim je propisao da osiguranici kojima je invalidnost uzrokovana profesionalnom bolešću pravo na invalidsku mirovinu stječu prema odredbama tog zakona.“ Napominje da su korisnici mirovina ostvarili svoje pravo na mirovinu pod uvjetima koji su bili propisani u vrijeme ostvarivanja toga prava Zakonom o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 102/98., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07. - odluka Ustavnog suda, 79/07., 35/08., 40/10. - odluka Ustavnog suda, 121/10., 130/10. - pročišćeni tekst, 61/11., 114/11., 76/12. i 133/13.), te nije bilo razloga da zakonodavac njihove mirovine ponovno određuje prema osporenom Zakonu, s obzirom da ti korisnici nisu bili u istom pravnom i socijalnom položaju kao radnici koji su zbog zabrane proizvodnje i korištenja proizvoda koji u sebi sadrže azbest ostali bez zaposlenja.
14. Iako pravilno ukazuje tužitelj da su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 1. stavka 3. Zakona o azbestu, obvezujuće je pravno stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske da se odredbe Zakona o azbestu ne primjenjuju na osobe koje su stekle pravo na mirovinu pod uvjetima propisanim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju koji je bio na snazi do 31. prosinca 2013.
15. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.
16. S obzirom na navedeno, nisu osnovani žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ni pogrešne primjene materijalnog prava.
17. Budući ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.
U Zagrebu, 29. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić, v.r.
