Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-55/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, dr. sc. Lidije Vojković predsjednice vijeća, Marka Pribisalića sudca izvjestitelja i člana vijeća i Nediljke Radić članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice K. B. iz Ž., OIB …, koju zastupa punomoćnica G. Š., odvjetnica u Z., protiv tuženika M. B. iz Ž., kojeg zastupa punomoćnik A. S., odvjetnik u Z., radi utvrđenja prava suvlasništva i uknjižbe, odlučujući o tužiteljičinoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 73 P Ob-136/2019-47 od 16. siječnja 2023. te odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 73 P Ob-136/2019-47 od 16. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana te se odbija tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 73 P Ob- 136/2019-47 od 16. siječnja 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I. izrijeke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te u odluci o trošku postupka, pod točkom II. izrijeke.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je sljedeće:

"I Utvrđuje se da je tužiteljica K. B. iz Ž., OIB: … s osnova bračne stečevine suvlasnica udjela od 392/2240 dijela nekretnine čest. zem. 180 k.o. Ž. ukupne površine 1361 m[2] , upisane u zk.ul. 327 k.o. Ž., dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog (603/2240 dijela), i to za 211/2240 udjela tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, kao i dijelu zahtjeva kojim tužiteljica traži da tuženik trpi i dozvoli tužiteljici upis njenog prava suvlasništva u zemljišne knjige, sve u roku od 15 dana.

II Svaka stranka snosi svoj trošak."

2.Protiv prvostupanjske presude žali se tužiteljica pobijajući presudu u dijelu odluke o trošku postupka, pod točkom II. Izrijeke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 ,123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP), predlažući odluku u pobijanom dijelu ukinuti.

3.Protiv prvostupanjske presude žalbu je ponio i tuženik pobijajući odluku sadržajno u dijelu pod točkom I. izrijeke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i u dijelu pod točkom II. izrijeke, zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući presudu u pobijanom dijelu preinačiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4.U odgovoru na tuženikovu žalbu, tužiteljica se usprotivila žalbenim navodima predlažući žalbu odbiti kao neutemeljenu. Tuženik nije odgovorio na tužiteljičinu žalbu.

5.Tužiteljičina žalba nije osnovana.

6.Tuženikova žalba nije osnovana.

7.Predmet spora u ovom žalbenom stadiju postupka je dio prvostupanjske presude kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev i utvrđeno kako je tužiteljica, temeljem bračne stečevine, suvlasnica za 392/2240 dijela nekretnine označene kao č. zem. 180 k.o. Ž., ukupne površine 1361 m[2] , ZU 327 k.o. Ž. i prvostupanjska odluka o trošku postupka, s obzirom da žalitelji žalbama pobijaju isključivo taj dio prvostupanjske presude. Među strankama nije sporno kako je kao vlasnik predmetne nekretnine č. zem. 180 k.o. Ž., za cijelo, u zemljišnoj knjizi upisana Z. B., tuženikova majka, kao i da zemljište s prizemljem nekretnine u kojoj su stranke živjele predstavlja tuženikovu vlastitu imovinu, no sporno je pitanje predstavlja li kat kuće na toj nekretnini bračnu stečevinu stranaka, odnosno jesu li taj kat kuće stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice izgradile zajedničkim radom i sredstvima.

8.Prije svega, a glede žalbenih prijedloga za donošenje drugostupanjske odluke, valja navesti kako je već u ranijem stadiju postupka, rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž Ob-480/2017-2 od 22. svibnja 2019., ukinuta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zadru broj 10 P Ob-114/15 od 29. lipnja 2017. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te je potom u ponovljenom postupku donijeta predmetna pobijana odluka. Stoga je u ovom žalbenom stadiju postupka, u smislu članka 366. a ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud vezan zabranom ponovnog ukidanja prvostupanjske presude uz vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

9.U postupku koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude, prema stanju u spisu predmeta, u bitnom je utvrđeno:

-kako je u tužbi od 9. lipnja 2015. tužiteljica navela da je s tuženikom sklopila brak 31. srpnja 1982. te je u tijeku postupak razvoda braka, za vrijeme trajanja bračne zajednice da su stranke zajedničkim radom stekle imovinu i izgradile kat na prizemnoj kući koja je u vrijeme početka gradnje bila u vlasništvu tuženikova otca, sada pokojnoga M. B., a da je nakon njegove smrti predmetnu nekretninu naslijedila njegova supruga, tuženikova majka Z. B. za 1/2 dijela, dok je preostalih 1/2 dijela naslijedio tuženik, s obzirom da je on zajedno s tužiteljicom "dogledao pok. M. B.",

-kako je gradnja spomenute kuće trajala oko dvadeset godina, u vrijeme gradnje tužiteljica i tuženik su bili zaposleni u poduzeću B. K. pa je kat izgrađen zajedničkim sredstvima rada te podignutim kreditima, a tuženik je prilikom provedbe nove izmjere k.o. Ž., bez znanja i suglasnosti tužiteljice, raspolagao suvlasničkim djelom od ½ dijela u korist svoje majke pa je ona sada upisana kao knjižna vlasnica za cijelo,

-kako iz navoda tužbe slijedi da se stranke smatraju suvlasnicima u djelu od ¼ cjeline pa tužiteljica zahtijeva utvrditi kako je ona suvlasnica za 1/4 dijela nekretnine, u naravi obiteljske kuće koja se nalazi na čest. zem. 180 k.o. Ž., površine 1361 m[2] ,

-kako je u tijeku postupka, nakon izvršenoga očevida i po dostavljenom nalazu i mišljenju vještaka geodetske i građevinske struke i izvršene procjene vrijednosti zemljišta sa svim sastavnicama, tužiteljica uredila tužbeni zahtjev potražujući utvrđenje suvlasništva na nekretnini za 603/2240 dijela,

-kako je tuženik u cijelosti osporio činjenične navode i osnovanost tužbenog zahtjeva ističući da je pred istim sudom pod poslovnim brojem P-363/15 u tijeku parnica između tužiteljice Z. B. i K. B., da tužiteljica Z. B. kao uknjižena vlasnica nekretnine koja je predmet postupka traži iseljenje bivše nevjeste K. B., a u kojem postupku je ova podnijela protutužbu prema Z. B. sa zahtjevom radi utvrđenja suvlasništva te nekretnine,

-kako je postupak koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod posljednjim poslovnim brojem P-1274/19, u pravnoj stvari tužiteljice Z. B. protiv K. B. radi iseljenja, pravomoćno prekinut do okončanja ovog postupka jer da odluka u ovom postupku predstavlja prethodno pitanje za taj postupak,

-kako iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-856/85 od 12. studenoga 1985., u postupku iza smrti pokojnoga M. B., proizlazi da su kao nasljednici proglašeni sinovi M. i B. B. te supruga Z. B., kako su se sinovi ostavitelja još za života otca podijelili diobenim ugovorom od 19. svibnja 1983., s tim što su ostavitelju i njegovoj supruzi ostavili kuću s ogradom, svakom za 1/2 dijela, nasljednici su poštovali diobu te predložili to i unijeti u rješenje o nasljeđivanju , s tim što je M. B. dobio i polovinu kuće s ogradom koja je pripadala ostavitelju, budući je "dogledao oca", dok je druga polovina kuće pripala supruzi Z.,

-kako iz dopunskoga rješenja o nasljeđivanju broj O-1000/85 od 20. prosinca 1985., proizlazi da je navedeno rješenje o nasljeđivanju od 12. studenoga 1985. dopunjeno i Z. B. proglašena nasljednicom za cijelo na automobilu marke "Volkswagen passat LS", dok iz diobenoga ugovora od 19. svibnja 1983., koji je sklopljen između B. B. M. i M. B. M. proizlazi da je kuća i ograda vlasništvo M. i Z. B. za njihova života, a "poslije onoga tko dogleda M. i Z.", a tada nije bio podignut kat kuće,

-kako je očevidom na predmetnoj nekretnini uz sudjelovanje sudskog vještaka mjeritelja I. G. i sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu M. K. utvrđeno da se na kat. čest. br. 180 k.o. Ž. površine 1361 m[2] , nalazi kuća katnica s garažom i dvorištem, stambena zgrada površine 248 m[2] i dvorište 1113 m , a sudski vještak mjeritelj je dostavio i skicu lica mjesta, dok je stalni sudski vještak za graditeljstvo i procjenu dostavio nalaz i mišljenje,

-kako tužiteljica u tužbi, a niti u iskazu nije spominjala zajedničku gradnju garaže koja postoji na terenu pa sud garažu sa zemljištem i prizemljem stambene zgrade smatra tuženikovom vlastitom imovinom,

-kako iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 1985. godine ova nekretnina bila kuća prizemnica, a ona i bivši suprug 1986. godine su zajedno započeli podizati kat, u to vrijeme je rođeno njihovo dvoje djece, kćer L. rođena 1983. i sin I. 1984. godine, prizemlje i zemljište kuće bilo je vlasništvo svekra M. B., a nakon njegove smrti polovina te kuće pripala je bivšem suprugu, a druga polovina svekrvi, da su ona i suprug živjeli u prizemlju kuće na kojoj su podizali kat, sa svekrvom su se dogovorili kako će oni postati vlasnici cijele nekretnine, prizemlja, kata i zemljišta ako se budu do smrti brinuli o njoj, izgradnja kata trajala je do 1990. godine kada je postavljeno krovište, u razdoblju od 1986.-1990. ona i suprug su bili zaposleni u K. njihova primanja su bila podjednaka, izgradnju kata financirali su svojim plaćama s tim što su imali i ovce, krave i obrađivali polje, samostalno kupovali sav potreban materijal, angažirali i plaćali radnike i nitko osim njih dvoje financijski nije sudjelovao u podizanju tog kata, a 1987/88. podizali su i kredite za kupnju materijala, a nakon podizanja kata rodilo im se još dvoje djece,

-kako je tuženik naveo da je njegov otac izgradio prizemlje ove kuće, 1985. godine je otac umro, a godinu dana nakon njegove smrti njegova majka je podigla kat na kući novcem koji je ostao ušteđen od očevog rada u Njemačkoj, njegov ujak P. B. je izvodio grube građevinske radove, a za to mu je otac dao automobil, novi Opel kadet, kako on i bivša supruga ništa na toj nekretnini nisu radili niti su financijski sudjelovali u njezinoj gradnji, a njegov otac je od 1973. do 1985. radio u Njemačkoj kao zidar, dok je majka bila u Zadru i nije radila, ali je otac tamo imao veliku plaću, on i supruga su 1981. uselili u prizemlje kuće, majka mu je tada bila sposobna te je angažirala i plaćala radnike, a on i supruga nikada nisu preselili na taj kat, koji je bio izgrađen za nekih godinu i pol dana, kako je njegov otac još za života dogovorio s ujakom podizanje ovog kata u zamjenu za automobil, nekretnina sa okućnicom bila je u vlasništvu njegovih roditelja, a dogovor je postojao da će pripasti onome tko ih "dogleda do smrti", kao i da on i njegova bivša supruga za vrijeme trajanja bračne zajednice nisu podizali nikakve kredite, već je on kredite podizao nakon razvoda,

-kako je u postupku broj P-1274/19, kojeg je pokrenula Z. B. protiv K. B. radi iseljenja, K. B. 2015. godine, u odnosu na stanje nekretnine kada se uselila u prizemlje te o gradnji kata i financiranju iskazivala identično kao i za potrebe ovog postupka, M. B. je i tada iskazao kako je gradnja kata financirana od strane njegova otca ušteđevinom iz Njemačke, a da su on i bivša supruga tek znali malo fizički pomoć, ali da financijski ništa nisu ulagali, a tada je naveo kako se njego otac nagodio s ujakom P. B. da mu on ožbuka cijelu kuću izvana i iznutra i to za vozilo Opel Kadet koji je tada koštao 12.000,00 od 13.000,00 DM, on i supruga su zajedno živjeli do 2009., a 2008. godine da je digao dva kredita, prvi u iznosu od 100.000,00 kn, a drugi u iznosu od 50.000,00 kn, 40.000,00 kn kako je utrošeno za uređenje kata gdje je godinu dana živo njegov sin, a zadnje tri godine tu živi tužena,

-kako je u spomenutom predmetu susjed i prijatelj stranaka Š. P. naveo da je M. B. pomagao u gradnji kata, da je njegova tadašnja supruga za njih kuhala, a Š. P. je naveo da su to gradili K. i M. koji su i radili, bavili se stočarstvom i poljoprivredom, u tom postupku da su saslušani i svjedoci D. U. koji je potvrdio da su gradnju financirale stranke koje su bile zaposlene i bavile se poljoprivredom, a D. R. i B. B., brat i sestra tuženika te P. B., stric tuženika, su navodili kako je gradnju financirao M. prihodom ostvarenim radom u Njemačkoj,

-kako su u ovom postupku saslušani svjedoci D. U., D. B., D. R. i P. B.,

-kako je svjedok D. U., koji stanuje blizu nekretnine u kojoj su K. i M. živjeli nakon što su se vjenčali, na udaljenosti dvjestotinjak metara, naveo da su K. i M. zajedno dizali kat te kuće, oboje su radili u Z. u K., a bavili su se i poljoprivredom, kat kuće podignut je prije Domovinskog rata, a sama gradnja trajala je dosta dugo, nekih 20-ak godina, osobno s M. je pričao pa mu je upravo on rekao da on i K. podižu taj kat, a te navode je potvrdio i D. B., brat tužiteljice ističući kako su predmetnu nekretninu za vrijeme trajanja braka podizali njegova sestra K. i njezin bivši suprug M., 1985. godine to je bila kuća prizemnica, postavljena pod ploču, u njoj su živjeli M., K. i pok. M., M. otac, oko kuće ništa nije bilo popločano, 1985. umro je M., a možda te ili iduće godine, njegova sestra K. i M. započeli su podizati kat te kuće,

-kako je svjedokinja D. R., tuženikova sestra, navela da je predmetni kat podignut novcem njezina otca koji je umro 1985. godine, a godinu dana poslije toga s iznosom od nekih 35.-36.000,00 maraka, koje je nakon smrti otca čuvala njena majka započelo se s gradnjom kata, M. i K. nisu sudjelovali u toj izgradnji, K. je tek "znala kada bi se tu zatekla" skuhati obrok radnicima, njezin otac da je 10 godina radio u Njemačkoj u sklopu bolnice gdje je ona radila u kuhinji, kao i da je svjedok P. B., tuženikov ujak iskazao kako zna "dosta toga vezano za podizanje kata" koji nije kompletno uređen, odnosno ugrubo je izgrađen, prije više od 35-36 godina se započelo s gradnjom koja je financirana "početo od šoldi koje je pok. M. ostavio kod supruge Z.", a nakon toga je i M. podigao kredit, a on mu je pomagao, da je radio oko postavljanja fasade i za svoje radove nije bio plaćen jer je dobio automobil od M., koji je taj kat podizao za sina, a K. je tu bila ponekad i zna da je ona radila nered, a M. je uzela i neke novce,

-kako je sudski vještak za graditeljstvo, u skladu s pravilima struke, izvršio procjenu vrijednosti zemljišta površine 1361 m[2] u iznosu od 316.000,00 kn, prizemlje stambene zgrade procijenio na iznos od 699.000,00 kn, 1. kat procijenio u iznosu od 603.000,00 kn te garažu u iznosu od 105.000,00 kn, izvršena je procjena cijele nekretnine sa svim sastavnicama u iznosu od 1.723.000,00 kn (316.000,00 kn zemljište+699.000,00 kn prizemlje+603.000,00kn 1.kat +105.000,00 kn garaža ), a omjer vrijednosti 1. kata spram vrijednosti zemljišta s prizemljem i garažom je utvrđen zbrajanjem 316.000,00 kn i 699.000,00 kn te 105.000,00 kn kao 1.120.000,00 kn, odnosno omjerom 603.000/1.120.000 približno 0,5384 ili 53,84%, a stranke nisu imale primjedbi na ovako izvršenu procjenu vještaka,

-kako vrijednost tuženikove vlastite imovine (zemljište, prizemlje i garaža) procijenjena u iznosu od 1.120.000,00 kn, a u odnosu na vrijednost cjelokupne nekretnine (zemljište, prizemlje, garaža i prvi kat, sve od 1.723.000,00 kn) čini omjer od 65% (1.120.000,00 kn /1.723.000,00=0,650, tj. 65,00%), a kako vlastitu imovinu tuženika čini zemljište, prizemlje i garaža, poštujući načelo jedinstva nekretnine, prestali dio (vrijednost prvog kata odnosno 603.000,00 kn), je podijeljen između supružnika u skladu s njihovim jednakim suvlasničkim udjelima,

-kako na ovaj način tužiteljici pripada vrijednost od 301.500,00 kn, odnosno približno 17,5 % cijele nekretnine (175/1000 dijela), a tuženiku pripada 301.500,00 kn +1.120.000,00 kn (vlastite imovine) =1.421.500 kn, odnosno približno 82,5 %, od cijele nekretnine (825/1000 dijela).

10.Imajući u vidu nesporne činjenice te cijeneći navedena činjenična utvrđenja, prvostupanjski sud je zaključno naveo kako je prihvatio iskaze svjedoka osobno nezainteresiranih za ishod postupka, koji sa strankama nisu u srodstvu, a bili su susjedi i neposredno upoznati s činjenicama te je zaključio kako su stranke bile u bračnoj zajednici i oboje zaposleni i s dodatnim prihodima pa su svojim "radom i financijama" gradili predmetni prvi kat kuće i zajedno radili na katu, a osim svjedoka koji su u srodstvu s tuženikom, kako nije bilo dovoljno dokaza da bi sada pokojni M. uštedio sav novac radom u Njemačkoj i taj novac da bi bio utrošen za gradnju kata. Pritom možebitnim plaćanjem automobilom od strane M. tuženikovom stricu P. B. za gradnju kata, sud ne smatra i da je M. financirao gradnju, jer su radove obavljali i drugi radnici, a i ako je na ovaj način pomogao, kako je zapravo M. sa suprugom gradio kat i da je taj automobil dan za radove i to ne samo u korist M. već i njegove tadašnje snahe K..

11.Nadalje, iz obrazloženja prvostupanjske presude slijedi i kako su tužiteljica i tuženik u vrijeme predmetne gradnje bili zaposleni, zajedno financirali gradnju i u skladu sa svojim fizičkim mogućnostima sudjelovali u radu, bilo određenim tjelesnim radovima koji se "više mogu pripisati tuženiku" ili kuhajući radnicima i skrbeći za zajedničko domaćinstvo, što je činila tužiteljica, pa da je doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine podjednak. S obzirom da tužbenim zahtjevom tužiteljica potražuje suvlasnički udio od 663/2240 djela na cijeloj nekretnini, a cijeneći utvrđenje prema kojemu joj pripada 175/1000 dijela (17,5% dijela cijele nekretnine), to i da je utemeljen tek dio tog zahtjeva i to za 392/2240 (17,5 %) djela, dok je u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog 603/2240 udjela, i to za dio od 211/2240 tužbeni zahtjev odbijen kao neutemeljen. Kako tuženik nije upisan kao vlasnik ove nekretnine niti je bio vlasnik u vrijeme pokretanja postupka, to je odbijen i dio tužbenog zahtjeva na upis dosuđenoga suvlasničkog dijela u zemljišnoj knjizi.

12.Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na određene bitne povrede odredaba postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuju žalbe stranaka, kao niti druge bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a pa se zakonitost i pravilnost pobijane odluke može ispitati.

13.Navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda imaju osnovu u sadržaju dokaza provedenih u postupku, a koje dokaze je sud prvog stupnja pravilno cijenio u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a i o čemu prvostupanjska presuda sadrži valjane razloge, a koje u bitnom prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14.Cijeneći činjenična utvrđenja koja proizlaze iz rezultata provedenoga dokaznog postupka, kao i imajući u vidu među strankama nesporne činjenice koje se odnose na vrijeme stjecanja predmetne imovine i razdoblje trajanja njihove bračne zajednice, kao i cijeneći kako su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice ostvarivale prihode radom iz radnog odnosa, ali i određene dodatne prihode radom, to je nedvojbeno i kako se radi o pravno relevantnom razdoblju od 1982. godine, kada su stranke sklopile brak, odnosno o razdoblju od 1985. godine, nakon koje godine je započeta izgradnja kata kuće pa do 1991. godine, kada je ta gradnja u bitnom okončana te se, sukladno članku 551. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15. i 98/19., dalje: ObZ) primjenjuju zakonske odredbe koje su vrijedile u vrijeme stjecanja dotične nekretnine.

15.Prema odredbi članka 277. ranije važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", broj 11/78, 45/89, 51/89-pročišćeni tekst i 59/90 dalje u tekstu: ZBPO) imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, njihova je zajednička imovina. Člankom 278. stavkom 2. ZBPO-a propisano je kako je imovina koju jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi (nasljeđivanjem, darovanjem i sl.) različitoj od navedene u članku 277. tog Zakona, njegova posebna imovina.

16.U smislu odredaba članka 287. ZBPO-a, kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini utvrđuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju pri čemu sud vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog bračnog druga, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, radu u domaćinstvu, brizi oko odgoja i podizanja djece kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje radi povećanja zajedničke imovine.

17.Člankom 252. ranije važećega Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 162/98, dalje: ObZ/98) propisano je kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine. U smislu odredbe članka 253. stavak 1. istog zakona bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili. Člankom 257. stavak 1. ObZ/98 propisano je kako imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka, ostaje njegova vlastita imovina, a iz stavka 2. tog članka proizlazi da je vlastita imovina i imovina koju je bračni drug stekao tijekom bračne zajednice na pravnom temelju različitom od navedenoga u članku 252. ovoga Zakona (nasljeđivanje, darovanje i sl.).

18.Prije svega i u ovom stadiju postupka potrebno je navesti kako je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine pa i plaće i druge naknade po osnovi rada spadaju u bračnu stečevinu, s tim što se pod pojmom rada podrazumijeva svaka djelatnost bračnih drugova kojom se ostvaruju prihodi i podmiruju potrebe bračnih drugova i članova obitelji i pridonosi povećanju imovine. Prvostupanjski sud u pobijanoj odluci drži utvrđenim kako su stranke za vrijeme trajanja bračne zajednice ulagale sredstva koja su stekle radom u izgradnju kata obiteljske kuće u vlasništvu tuženikovih roditelja, da su pritom njihovi dijelovi u tom ulaganju podjednaki, a vrijednost tih sredstava, odnosno vrijednost obavljenoga rada izgradnje je prema procjeni sudskog vještaka približno 0,5384 ili 53,84%, a stranke nisu imale primjedbi na tu procjenu. Takav zaključak u bitnom kao pravilan prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer se temelji na rezultatima dokaznog postupka, a žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenja i zaključaka prvostupanjskog suda. U tom smislu potrebno je dodatno jasno navesti, a očitujući se ujedno i o tuženikovim žalbenim navodima, kako je tužiteljica za vrijeme trajanja braka stranaka nedvojbeno radila, bila i u radnom odnosu, ali i obavljala poslove u kućanstvu, skrbila o zajedničkom kućanstvu i brinula o odgoju djece, a što tuženik nije valjano osporio, dok je tuženik očito doprinosio pretežito osobnim radom u stjecanju imovine pa je potpuno opravdano utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda o podjednakom doprinosu stranaka u stjecanju predmetne imovine.

19.U takvom stanju stvari, dakle, ulaganjem i izgradnjom kata kuće, nedvojbeno je došlo do ekonomke bitne promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine jednog od bračnih drugova, tuženika u ovom postupku, uz nespornu činjenicu da zemljište s prizemljem nekretnine u kojoj su stranke živjele čini tuženikovu vlastitu imovinu (makar ta nekretnina nije sada u zemljišnoj knjizi upisana kao tuženikovo vlasništvo). Stoga valja ponoviti i u ovoj odluci kako prema pravnom stajalištu ovog suda, a koji stav se temelji na stavovima sudske prakse (VSRH, odluka Rev-2929/1992, Rev- 2999/1992-2 od 3. lipnja 1993. godine i sl.), i bračni drug koji ulaže u posebnu imovinu drugog bračnog druga može s uspjehom ostvariti stvarno pravni zahtjev po osnovni tog ulaganja onda kada su vrijednošću uloženih zajedničkih sredstava nastale ekonomske bitne promjene u stanju i vrijednosti posebne imovine jednog od bračnih drugova. Dakle, tužiteljici pripada pravo potraživati utvrđenje prava suvlasništva dotične nekretnine jer je ona, kao bračni drug za vrijeme trajanja bračne zajednice, ulagala u tuženikovu posebnu imovinu i tim ulaganjima došlo je do ekonomske bitne promjene u stanju i vrijednosti te tuženikove posebne imovine.

20.Glede žalbenih navoda valja istaći kako tuženik u žalbi neutemeljeno ukazuje na to da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba postupka, kao i da nije pravilno utvrdio odlučne činjenice, iznoseći i svoju ocjenu rezultata provedenoga dokaznog postupka te svoje tumačenje odredaba materijalnog prava, međutim prvostupanjski sud je pravilno cijenio izvedene dokaze, kako je u ovoj drugostupanjskoj odluci i obrazloženo, a očevidom uz sudjelovanje sudskih vještaka sud je utvrdio odlučne činjenice i u tom dijelu je dao potpuno uvjerljivo i prihvatljivo obrazloženje. Tuženik se poziva i na to da se predmetna parnica nije mogla voditi bez sudjelovanja njegove majke, kao knjižne vlasnice nekretnine, međutim gubi iz vida kako u okolnostima konkretnog slučaja, tužiteljica može prema tuženiku istaknuti tužbeni zahtjev na utvrđenje prava suvlasništva nekretnine za koju tvrdi da je njihova bračna stečevina i bez obzira na činjenicu što je pravo vlasništva te nekretnine u zemljišnoj knjizi upisano na drugu osobu, a ne na tuženika, jer se radi o izvornom stjecanju prava (su)vlasništva na temelju zakona, a na to pravo ne utječe i pitanje je li moguće takvom odlukom i upisati pravo (su)vlasništva u zemljišnoj knjizi.

21.Naposljetku treba navesti i kako, u smislu članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza. Imajući u vidu sve rezultate provedenoga dokaznog postupka, i prema stajalištu ovog drugostupanjskog suda, tužiteljica je u postupku dokazala odlučne, a među strankama prijeporne činjenice koje se odnose na to da bi se radilo o izgradnji kata obiteljske kuće zajedničkim sredstvima stranaka i o bračnoj stečevini, a kako je to potpuno pravilno zaključio i prvostupanjski sud te je na taj način utvrđeno i stjecanje temeljem ulaganja u imovinu drugog bračnog druga. Nasuprot tomu, tuženik nije dokazao svoje navode da bi se radilo o njegovoj posebnoj imovini u dijelu nekretnine na koji se odnosi tužbeni zahtjev, kao niti da bi njegov doprinos u stjecanju te imovine bio veći, a prvostupanjski sud osim dokaza koje je izveo u postupku i nije mogao izvoditi druge dokaze u tom pogledu niti je mogao utvrđivati činjenice koje bi bile odlučne u tom smislu.

22.Iz navedenog proizlazi kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je pobijanim dijelom presude tužbeni zahtjev prihvatio. Stoga je, postupajući temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo odbiti tuženikovu žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu koji se žalbom pobija.

23.Prvostupanjska odluka o troškovima postupka je donijeta pravilnom primjenom odredaba članka 154. stavak 4. i članka 155. ZPP-a i imajući u vidu odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 144/14 i 107/15, dalje: OT). Naime, cijeneći sve okolnosti slučaja, prije svega tijek postupka, s obzirom na prvotni tužbeni zahtjev i konačni djelomičan uspjeh stranaka, s tim što je tužiteljica tek djelomice uspjela u postupku i to u jednom dijelu zahtjeva, dok je u preostalom dijelu u postupku uspio tuženik, opravdano je odlučiti da svaka stranka snosi svoj trošak postupka. Stoga je i u dijelu odluke o parničnom trošku, postupajući temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a u svezi s člankom 368. ZPP-a,valjalo odbiti žalbe i potvrditi prvostupanjsku odluku.

24.Zahtjevi stranaka za naknadu troška žalbenog postupka su odbijeni kao neutemeljeni jer tužiteljica i tuženik nisu uspjeli u žalbenom stadiju postupka.

25.Stoga je odlučeno kao u izrijeci ove presude.

Split, 21. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

dr. sc. Lidija Vojković, v. r.