Poslovni broj: UsI-373/21-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. P., iz V. G., kojeg zastupa opunomoćenik N. A., odvjetnik u Odvjetničkom društvu A. i suradnici j.t.d. u Z. protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, iz Z, radi naknade za oduzetu imovinu, 29. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/16-01/614, Urbroj: 514-05-02-01-02/15-20-03 od 14. listopada 2020. te zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u z. županiji, Služba za imovinsko-pravne poslove, Ispostava V. G., KLASA: UP/I-944-07/97-01/245, Urbroj: 238-05/7-16-54 od 20. srpnja 2016., a kojim je tužitelju utvrđeno pravo na naknadu za oduzetu imovinu, sve detaljno opisano izrekom prvostupanjskog rješenja.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika u dijelu koji se odnosi na određenu naknadu za dio novoformirane kčbr. 511/1 k.o. V. G., smatrajući da u odnosu na istu čestice ne postoji zapreka za naturalni povrat. U vezi s navedenim navodi kako je predmetna nekretnina u vlasništvu Grada V. G., a stambena zgrada na kčbr. 513 k.o. V. G. u vlasništvu je suvlasnika, da stvarni položaj i oblik čestice kao i način korištenja istih ne upućuje da bi se radilo o funkcionalnoj cjelini. Ističe kako navedena zelena površina nije u vlasništvu suvlasnika stambene zgrade, a predmetna nekretnina od prednika tužitelja oduzeta je radi izgradnje objekta koja je odobrena poduzeću "Beton" te stoga kčbr. 511/1 k.o. V. G., na kojoj nije izgrađena predmetna stambena zgrada i koja predstavlja zelenu površinu, nije privedena namjeni zbog koje je ista deposedirana, a to je gradnja investicijskog objekta. Upućuje na presude Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Us- 11487/99 i Us-8178/97.
3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji te poništi osporavano i prvostupanjsko rješenje u dijelu koji se odnosi na utvrđenu naknadu obveznicama za nekretninu – dio kčbr. 511/1 k.o. V. G., te potražuje trošak ovog upravnog spora kojeg nije specificirao.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
5. Ministarstvo financija u odgovoru na tužbu navodi kako tužbu smatra neosnovanom te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
6. Županijsko državno odvjetništvo poseban odgovor na tužbu nije dostavilo.
7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 36. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS) predmetni spor riješio bez rasprave.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Člankom 17. stavkom 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj: 92/96., 80/02., 81/02 i 98/19. – dalje: Zakon o naknadi) propisao je da neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno temeljem propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. toga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnog tijela oduzeto iz posjeda prijašnjeg vlasnika ili osobe na koje je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina ili grad do stupanja na snagu toga Zakona nije dalje raspolagala, ili koje do donošenja ovog Zakona nije privedeno namjena, dati će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.
10. Člankom 17. stavkom 5. Zakona o naknadi propisano je da se pod zemljištem privedenim namjeni, smatra ono zemljište na kojem je izgrađen objekt ili su izvedeni znatni radovi na objektu kao i ono zemljište na kojem je općina, odnosno grad izvršila pripremu za izgradnju.
11. Člankom 55. stavkom 1. Zakona o naknadi propisano je da se ne vraća u vlasništvo i posjed imovina koja je nedjeljiv sastavni dio mreža, objekata, naprave ili drugih sredstava javnih poduzeća iz ovlasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza te šumarstva (točka 1.), imovina koja je izuzeta iz pravnog prometa, odnosno na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva (točka 2.), imovina čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine (točka 3.) i imovina čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska, odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (točka 4.).
12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenih sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da su predmet postupka koji je prethodio ovom sporu nekretnine koje su nakon nacionalizacije oduzete iz posjeda prijašnjeg vlasnika u korist poduzeća za izvođenje građevinskih radova, proizvodnju građevinskog materijala i projektiranje "Beton" iz Velike Gorice radi gradnje dvokatnog stambenog niza u V. G. (kčbr. 643/3) i u korist Samoupravne interesne zajednice stanovanja općine V. G. u svrhu izgradnje poslovno-stambenog objekta (kčbr. 157/2).
13. Naime, kčbr. 643/3 k.o. V. G. danas u naravi predstavlja dio ulice S. K. i dvorište (kčbr. 450/2), stambenu zgradu i to ulaz 13D i 13E (kčbr. 513), travnjak park koji se nalazi iza južnog dijela stambene zgrade (kčbr. 511/1) te u nastavku dvorišni dio – parkiralište stambene zgrade (kčbr. 514/2). Navedeno proizlazi iz zapisnika o očevidu 26. listopada 2015. te nalazu vještaka I. P. koji prileži svezu spisa.
14. Dakle, na oduzetoj čestici kčbr. 643/3 izgrađena je stambena zgrada, a što je bila svrha deposedacije prednika tužitelja.
15. Naime, tužitelj osporava da dio te čestice, odnosno dio kčbr. 511/1 nove oznake, nije priveden namjeni, jer isti predstavlja zelenu površinu park.
16. Naime, isti prigovor tužitelj je isticao i u žalbi i tijekom postupka i na navedeni prigovor i prvostupanjsko tijelo i tuženik dali su detaljno i razložno obrazloženje koje ovaj sud u cijelosti prihvaća.
17. Naime, predmetni park čini nedjeljivu funkcionalnu cjelinu predmetne stambene zgrade iz razloga detaljno navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja (zaključak vještaka B.), slijedom čega ovaj sud smatra ispravnim zaključak tuženika, odnosno prvostupanjskog tijela kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za naturalni povrat predmetne čestice.
18. U odnosu na pozivanje tužitelja na pravna shvaćanja izražena u presudama Upravnog suda Republike Hrvatske, ističe se kako osporavano rješenje, po ocjeni ovog suda, nije u suprotnosti sa navedenim presudama Us-11487/99 i Us- 81778/97., slijedom čega se navedeni prigovor tužitelja ocjenjuje neosnovanim.
19. Kraj takvog stanja stvari, osporavano rješenja tuženika ocjenjuje se zakonitim te je valjalo stoga temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci, pri čemu se odluka o trošku temelji na odredbi članka 79. stavak 4. istog Zakona.
U Zagrebu, 29. ožujka 2023..
Sudac:
Ivana Horvat,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).
