Poslovni broj: UsI-211/22-11
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivani Horvat, sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ankice Zorić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Republike Hrvatske zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Z., Građansko-upravni odjel, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Z. , radi naknade a oduzetu imovinu, 29. ožujka 2023.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/19-01/27, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-21-03 od 24. studenog 2021.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada, Sektora za upravno pravne poslove, Odjel za naknade i izvlaštenja, Prvi područni odsjek, KLASA: UP/I-942-02/18-013/1, Urbroj: 251-14-11-2/014-18-22 od 28 studenog 2018., a kojim je odbijen prijedlog Republike Hrvatske za utvrđivanje prava vlasništva na nekretnini zkčbr. 2988, kuća, popisni broj 1063 i dvorište u P. ulici broj 2, površine 176,8 čhv (636m2) upisane u zk.ul.257 k.o. G.Z. pri čemu je točkom
II. odlučeno o troškovima postupka.
2. U tužbi i tijekom spora tužitelj osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi kako nije sporno da je predmetna nekretnina prije podruštvovljenja bila imovina u vlasništvu talijanskog pravnog subjekta, te je ista konfiscirana temeljem sudskog rješenja od 10. svibnja 1947. broj K-3498/48 te uknjižena kao vlasništvo državnog osiguravajućeg Zavoda Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Predmetna nekretnina, navodi tužitelj prenesena je u općenarodnu imovinu 1951. u zabilježbu kako je u istu prešla temeljem odredbe članka 79. Ugovora o miru s Italijom, ali je predmetna nekretnina bez dvojbe oduzeta na način propisan člankom 1. stavkom 1. Zakona o naknadi tj na temelju propisa, akata i načina iz članka 2. i 3. istog Zakona. Dakle, Republika Hrvatska svoje pravo ovdje ne crpi iz prava prijašnjeg vlasnika nego iz Zakona o naknadi temeljem članka 77. istog pri tome upirući na smisao navedene odredbe da se u cijelosti utvrdi titular vlasništva ukoliko zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, a zakonom nije drukčije određeno. Posebno ističe kako niti odredbom članka 10. Zakona o naknadi niti bilo kojom drugom odredbom istog Zakona, nije isključeno pravo Republike Hrvatske da stječe pravo vlasništva na imovni koja je premet naknade na temelju odredaba tog Zakona, a u pogledu koje zahtjev nije podnesen, jer se radi o imovini za koju je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumom.
3. Stoga predlaže da Sud tužbeni zahtjev usvoji i poništi osporavano rješenje.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja te predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.
5. Grad Zagreb, zainteresirana osoba u ovom sporu u odgovoru na tužbu priklanja se navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja, te u bitnome ističe kako prijenos imovine talijanskih državljana u vlasništvu općenarodne imovine, te likvidacija svih njihovih potraživanja s te osnove potvrđeno je vrlo opsežnom praksom prvostupanjskih upravnih sudova, kao i praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, slijedom čega predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije.
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je izvršio uvid u spis, kao i spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom u upravnom postupku, te je, budući da su za to ispunjeni uvjeti iz članka 36. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), sud je predmetni spor riješio bez rasprave.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 77. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine broj 92/96, 80/02, 81/02 i 98/19- dalje: Zakon o naknadi) propisano je da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba ovog Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen ako Zakonom nije drukčije propisano.
9. Naime, u skladu sa dugogodišnjom upravnom sudskom praksom (npr. presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-3380/19-2 od 13. studenog 2019.), za primjenu odredbe članka 77. Zakona o naknadi u svakom konkretnom slučaju potrebno je utvrditi radi li se o imovini koja je predmet naknade na temelju odredaba Zakona o naknadi, odnosno koja je prenesena u društveno vlasništvo na temelju propisa iz članka 2. tog Zakona, te akata i načina propisanih člankom 3. Zakona, glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen odnosno odbačen, te da se ne radi ni o jednoj od iznimaka propisanih odredbama članka 52. do 55. Zakona o naknadi.
10. Nadalje, u odnosu na imovinu koja je postala državno vlasništvo temeljem međudržavnih sporazuma, kao što je između ostalog, imovina prenesena temeljem odredbe članka 79. Ugovora o miru s Italijom, odredbe Zakona o naknadi se ne odnose, pa tako ni odredba članka 77. tog Zakona.
11. Kako naime, iz zemljišno-knjižnog uloška broj 257 k.o. G. Z. nesporno proizlazi da je nekretnina za koju je podnesen zahtjev u smislu članka 77. Zakona o naknadi, prenesena u općenarodnu imovinu na temelju članka 79. Ugovora o miru s Italijom, to je pravilno zahtjev odbijen kao neosnovan.
12. U odnosu na prigovor tužitelja da se radi o nekretnini koja je oduzeta na način propisan člankom 1. stavkom 1. Zakona o naknadi tj na temelju propisa, akata i načina iz članka 2. i 3. istog Zakona, jer da je ista konfiscirana temeljem sudskog rješenja od 10. svibnja 1947. broj K-3498/48 te uknjižena kao vlasništvo Državnog osiguravajućeg zavoda Federativne Narodne Republike Jugoslavije, ističe se kako navedeni prigovor tužitelja nije osnovan, budući da iz predmetnog zk. uloška nesporno proizlazi (upis 17 na listu B) kako je temeljem sudskog rješenja od 3. studenog 1950. broj R 969/49 uspostavljeno prijašnje gruntovno stanje kako je bilo prije provedbe rješenja od 10. siječnja 1947. K 3498/45, Z 2529/47 pod B16 (upis na Državni osiguravajući zavod Federativne Narodne Republike Jugoslavije). Dakle, nakon što je uspostavljeno ranije gruntovno stanje predmetna je nekretnina uknjižena kao općenarodna imovina na temelju članka 79. Ugovora o miru s Italijom.
13. Kraj takvog stanja stvari osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen Zakon na štetu tužitelja, te je valjalo stoga temeljem odredbe članka 57. stavka 1.
ZUS-a, odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 29. ožujka 2023.
Sudac:
Ivana Horvat,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).
