Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 17 Gž-3931/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja Z. B. iz S., OIB: …, zastupanog po skrbnici D. B. iz S., OIB: …, II. tužiteljice D. B. iz S., OIB: …, III. tužitelja J. B. iz S., OIB: …, IV. tužiteljice K. B. iz S., OIB: … i V. tužitelja M. B.1 iz S., OIB: …, svi zastupani po punomoćnici B. M., odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i suradnici d.o.o., Z., protiv tuženika zavod G. Z., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku J. M., odvjetniku u M. & L. - odvjetničko društvo d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi I., II., III., IV. i V. tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3948/2011-145 od 1. rujna 2022., ispravljenu rješenjem istog suda poslovni broj Pn-3948/2011-147 od 21. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba I., II., III., IV. i V. tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3948/2011-145 od 1. rujna 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 3948/2011-147 od 21. rujna 2022., u pobijanom dijelu pod točkom I./I., II., III., IV., V., VI i VII. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 3948/2011-145 od 1. rujna 2022., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn- 3948/2011-147 od 21. rujna 2022., u pobijanom dijelu pod točkom I./VIII. i točkom II./ izreke, te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tužitelji od tuženika zahtijevali da im isplati i to I. tužitelju s osnove naknade štete iznos od 851.900,00 kn (točka I./I. izreke), I. tužitelju o osnove naknade štete iza pok. M. B.2 iznos od 231.000,00 kn (točka I./II. izreke), II. tužiteljici kao skrbnici I. tužitelja s osnove dospjelih iznosa mjesečne rente za tuđu pomoć i njegu iznos od 214.200,00 kn i iznos 5.040,00 kn s osnove mjesečne rente počevši od rujna 2011. (točka I./III. izreke), II. tužiteljici s osnove naknade štete iznos od 336.000,00 kn (točka I./IV. izreke), III. tužitelju s osnove naknade štete iznos od 231.000,00 kn (točka I./V. izreke), IV. tužiteljici s osnove naknade štete iznos od 231.000,00 kn (točka I./VI. izreke) i V. tužitelju s osnove naknade štete iznos od 231.000,00 kn (točka I./VII. izreke), sve sa pripadajućim zateznim kamatama. Također, odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate (točka I./VIII. izreke). Tužiteljima je naloženo i da tuženiku nadoknade troškove parničnog postupka u iznosu od 670.133,13 kn sa zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2022. do isplate (točka II. izreke).

2. Protiv presude žalbu su podnijeli I., II., III., IV. i V. tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlažu pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tužitelja odbije.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete zbog neadekvatnog pružanja hitne pomoći prilikom intervencije 26. listopada 2008 kada je I. tužitelj pretrpio infarkt miokarda.

6. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda nije nejasna i proturječna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koji u žalbi ističu tužitelji.

7. Nadalje, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je dana 26. listopada 2008. I. tužitelj doživio infarkt miokarda,

- da je poziv prema tuženiku radi pružanja hitne pomoći upućen u 17:52 sati, da je intervencija počela u 17:58 sati, a da je I. tužitelj u K. D. dovezen u 1).10 sati,

- da tužitelji nisu dokazali da su djelatnici tuženika na intervenciju došli s neispravnim defibrilatorom,

- da je na lice mjesta osim prvog upućen i drugi tim hitne pomoći,

- da drugi tim hitne pomoći nije upućen iz razloga što je prvi tim imao neispravan defibrilator, već iz razloga što je takvo postupanje (upućivanje drugog tima) u skladu s protokolom tuženika, a zbog provođenja kvalitetnije reanimacije,

- da iz nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. sc. M. P. i doc. dr. sc. B. M.-S. proizlazi da je do neurološkog oštećenja mozga vjerojatno došlo u trenutku kada je prvi tim hitne pomoći došao na mjesto događaj, te da su u takvoj situaciji djelatnici tuženika svojim postupanjem mogli samo spriječiti nastajanje daljnjih posljedica,

- da tužitelji nisu dokazali postojanje uzročne veze između eventualnih propusta djelatnika tuženika i trajnog invaliditeta I. tužitelja, odnosno da je trajni invaliditet tužitelja rezultat stručne greške ili nesavjesnog, neodgovornog ili neopreznog postupanja djelatnika tuženika.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je smatrao da kod tužitelja ne postoji odgovornost za štetu, te je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 170. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 112/99, 88/01 – dalje: ZOO/91), tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

10. Tužitelji u žalbi osporavaju utvrđeno činjenično stanje, te iznose vlastitu ocjenu dokaza koja se suprotstavlja ocjeni prvostupanjskog suda. Tužitelji tako smatraju da iz iskaza saslušanih svjedoka provedenog dokaznog postupka proizlazi da djelatnici tuženika iz prvog tima hitne pomoći nisu imali odgovarajuću i ispravnu opremu, da su se međusobno prepirali, te da su na dvije do tri minute prekinuli reanimaciju radi dogovora nakon čega su pozvali druga kola hitne pomoći.

11. Međutim, takve žalbene navode tužitelja ovaj sud smatra neosnovanima. Naime, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da u postupku tužitelji nisu dokazali da prvi tim hitne pomoći nije imao ispravan defibrilator. To iz razloga što iskazi saslušanih svjedoka M. G., M. C., Z. P., J. T.,

Ž. T., L. C., koji su na tu okolnost saslušavani nisu takvi da bi se na temelju istih ta činjenica mogla na nedvojben način utvrditi.

12. Također, i u odnosu na žalbeni navod tužitelja da je u jednom trenutku došlo do prekida reanimacije, potrebno je navesti i da navedenu činjeničnu tvrdnju tužitelji nisu dokazali. Naime, o prekidu reanimacije iskazivali su svjedoci J. T., Ž. T. i M. G., dok o toj okolnosti ostali saslušani svjedoci nisu iskazivali. Međutim, iz iskaza saslušanih svjedoka koji su o toj okolnosti iskazivali ne može se sa sigurnošću utvrditi niti kada se navodi prekid reanimacije dogodio, niti koliko je trajao, te da li je, ako se dogodio, imao posljedice na stanje I. tužitelja.

13. Nisu osnovani niti žalbeni navodi tužitelja kojima tužitelji iznose vlastitu ocjenu nalaza i mišljenja vještaka. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka dr. M. P. točnije njegovog usmenog očitovanja danog na ročištu održanom dana 5. srpnja 2021. proizlazi da navedeni vještak smatra da sve što se loše dogodilo u utuženom događaju dogodilo prije dolaska hitne pomoći. Kada se navedeni dio nalaza i mišljenja dovede u svezu da pravovremeni početak reanimacije mora biti unutar 3 minute do zastoja srca pri čemu je postotak preživljavanja u vanbolničkim uvjetima 12 do 17 %, tada je i ocjena ovog suda da iz nalazi i mišljenja medicinskih vještaka ne ukazuju da je tuženik tužiteljima odgovoran za štetu.

14. Dakle, sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku pravilno utvrdio da tužitelji nisu na nedvojbeni način dokazali niti postojanje štetne radnje na strani tuženika, a niti postojanje uzročne veze između štetne radnje i štete koju su tužitelji pretrpjeli. Nije stoga ostvaren niti žalbeni razlog pogrešnog ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi ističu tužitelji jer je sud pravilno ocijenio sve dokaze u smislu odredbe čl. 8. ZPP, te je na temelju istih pravilno utvrdio činjenično stanje.

15. Međutim, iako je sud prvog stupnja odlučujući o glavnoj stvari potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, sud prvog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo na što osnovano u žalbi ističu tužitelji. Naime, sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev tužitelja odbio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 170. ZOO/91. Međutim, u konkretnom slučaju štetni događaj se dogodio 26. listopada 2008. tako da su za odlučivanje o tužbenom zahtjevu mjerodavne odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", 35/05, 41/08 - dalje: ZOO/05) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2006. godine. Slijedom iznijetog tužbeni zahtjev je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO/05, te o tužbenom zahtjevu odlučiti na jednak način.

16. Sud prvog stupnja je međutim, nepotpuno utvrdio činjenično stanje odlučujući o troškovima parničnog postupka. U konkretnom slučaju, sud prvog stupnja je tužiteljima naložio da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 670.133,13 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 1. rujna 2022. do isplate. Navedenu odluku sud prvog stupnja je donio primjenom odredbe čl. 154. st.

1. ZPP koja propisuje da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

17. Međutim, Europski sud za ljudska prava je u više svojih odluka (Čolić protiv Hrvatske, zahtjev br. 49083/18, Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, zahtjev br. 72152/13, Klauz protiv Hrvatske, zahtjev br. 28963/10) izrazio pravno shvaćanje da nametanje znatnog opterećenja nakon završetka postupka može predstavljati ograničenje prava na sud zajamčenog čl. 6 st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori", br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija). Pravilo "gubitnik plaća" koje je sadržano u odredbi čl. 154. st. 1. ZPP može se smatrati legitimnim ograničenjem prava na pristup sudu namijenjenim odvraćanju potencijalnih stranaka od podnošenja neosnovanih tužbi ili iznošenja pretjeranih tužbenih zahtjeva. Međutim, Europski sud za ljudska prava smatra da takvo ograničenje prava na pristup sudu se ne može, samo po sebi, smatrati nespojivim s čl. 6. st. 1. Konvencije ako se njime ne nastoji ostvariti legitiman cilj i ako ne postoji razuman odnos razmjernosti upotrebljenih sredstva i cilja koji se nastoji postići, te da je iznos troškova ocijenjenih u svjetlu konkretnih okolnosti danog predmeta bitan čimbenik pri odlučivanju je li osoba uživala pravo na pristup sudu.

18. U skladu sa navedenim pravim shvaćanjima u konkretnom slučaju bilo je potrebno utvrditi da li bi plaćanje troškova prema načelu "gubitnik plaća" tužiteljima, s obzirom na njihovo imovno stanje, predstavljalo prekomjerni teret te dovelo do povrede prava na pristup sudu. U tom smislu sud prvog stupnja je bio dužan utvrditi i ocijeniti sve specifične okolnosti konkretnog slučaja, posebice imovno stanje tužitelja, te ocijeniti da li je tužba tužitelja bila nerazumna i lišena izgleda za uspjeh odnosno može li se smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na naknadu štete bilo potpuno neopravdano. Također, sud je bio dužan i ocijeniti da li je tužbeni zahtjev tužitelja bio nerazumno visoko postavljen, te da li bi eventualno plaćanje troškova bilo posebno opterećujuće za tužiteljevu financijsku situaciju. Navedene okolnosti donoseći pobijanu odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja nije utvrđivao i ocjenjivao tako da je u tom dijelu ostvaren žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

19. Slijedom svega ranije navedenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 2. ZPP, u odnosu na glavnu stvar žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

20. S druge strane, u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu u točki I./VIII. i točki II./ izreke valjalo je temeljem čl. 370. ZPP, prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

21. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

22. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će ponovnim saslušanjem tužitelja utvrditi njihovo sadašnje imovno stanje, te ocijeniti okolnosti konkretnog slučaja na koje mu je ovaj sud ukazao ovim rješenjem. Pritom će imati u vidu da su odredbe Konvencije iznad zakona, te da stoga odredbe o naknadi troškova postupka dužan tumačiti u duhu Konvencije.

23. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 28. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Vesna Žulj, v.r.