REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 736/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BD, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Kostiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnici Aniti Hukelj, odvjetnici u Zagrebu, i 2. tuženika Zagrebački holding d.o.o. Zagreb, Podružnica Tržnice Zagreb, Dolac 2, OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Vinku Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1523/2018-2 od 25. rujna 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4788/14-36 od 22. prosinca 2017., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da tužitelj temeljem Ugovora o zakupu poslovnog - prodajnog prostora od 24. srpnja 1995. (dva ugovora), od 23. siječnja 2001., od 21. travnja 1998. i od 10. prosinca 1999., u hali tržnice „ABC, ima valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva poslovnih prostora - kioska broj 40, 41, 46, 39 i 59, svi sagrađeni na zk.č.br. 2670, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i da mu je 1. tuženik dužan izdati valjane tabularne isprave koje će u suprotnom zamijeniti ova presuda, uz naknadu parničnog troška (toč. I. izreke). Nadalje, odbijen je i podredni tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnim istih ugovora o zakupu i na obvezivanje 2. tuženika na isplatu iznosa od 2.749.478,47 kn sa zateznom kamatom (toč. II. izreke). Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi 1. tuženiku na ime troškova parničnog postupka iznos od 276.875,00 kn a 2. tuženiku iznos od 311.375,00 kn (toč. III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska odluka u cijelosti.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnosi reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. u vezi sa čl. 497.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog svih revizijskih razloga iz odredbe čl. 385. st. 1. ZPP, s prijedlogom da se nižestupanjske odluke preinače, podredno ukinu.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno tvrdnji revidenta, osporena presuda sadrži pravilno sačinjeno obrazloženje sukladno odredbi čl. 375. st. 1. ZPP i jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama koji je opravdavaju i koji nisu ni nejasni ni proturječni, pa je drugostupanjsku presudu moguće ispitati slijedom čega proizlazi da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju povredu tužitelj ukazuje. Pritom, sudovi nisu propustili cijeniti sadržaj dopisa od 4. svibnja 1995., iskaz svjedoka ŽD te sadržaj svih ugovora o zakupu, kao i druge dokaze provedene u postupku.
8. Nadalje, nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji prema odredbi čl. 356. ZPP postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.
9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da isti u ugovorima o zakupu ima valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva kioska koji su sagrađeni u sklopu tržnice „ABC“ te zahtjev za izdavanje tabularnih isprava, podredno utvrđenje ništetnosti tih ugovora i povrat sredstava uloženih u rekonstrukciju navedenih objekata.
10. U postupku koji je prethodio ovome utvrđeno je:
- da je tužitelj s pravnim prednikom 2. tuženika, kojem je 1. tuženik povjerio tržnicu „ABC na upravljanje, sklopio Sporazume o udruživanju sredstava za izgradnju, adaptaciju i uređenje zatvorenog dijela tržnice „ABC u svezi prodajnih prostora - kioska broj 40 i 41 od 17. lipnja 1994. i od 28. lipnja 1994., prema kojim sporazumima je tužitelj bio u obvezi udružiti sredstva u svrhu izrade projektne dokumentacije, vršenja nadzora i consultinga te svih građevinskih i obrtničkih radova s dobavom i ugradnjom unutarnje opreme te kojim su se stranke obvezale po izgradnji kioska sklopiti ugovore o zakupu na rok od 10 godina, time da su uložena sredstva bespovratna a vlasnik novoizgrađenih prostora je 2. tuženik,
- da je tužitelj preuzeo i kiosk broj 46 od udružitelja sredstava Free Dall d.o.o. koji je pod istim uvjetima imao sklopljen ugovor o zakupu s prednikom 2. tuženika, da je preuzeo i kiosk broj 39 od udružitelja sredstava TD Turopoljac d.o.o. za koji je tužitelj preuzeo obvezu plaćanja troškova izgradnje i opremanja istog, te da je preuzeo i kiosk broj 59, od ranijeg korisnika ŠD vlasnika obrta „[obrt]“ u svezi kojeg je sklopio s prednikom 2. tuženika ugovor o zakupu,
- da je tužitelj s prednikom 2. tuženika sklopio Ugovore o zakupu poslovnog - prodajnog prostora od 24. srpnja 1995. (dva ugovora), te od 23. siječnja 2001., od 21. travnja 1998. i od 10. prosinca 1999., u hali tržnice „ABC, i to kioska broj 40, 41, 46, 39 i 59, na deset godina,
- da je tužitelj uložio dogovorena novčana sredstva,
- da 2. tuženik nije bio vlasnik već je tek upravljao nekretninom na kojoj i unutar koje su izgrađeni kiosci, pa da isti nije bio ovlašten tužitelju priznati vlasništvo na njima,
- da se ne radi o montažnim već o objektima izgrađenim unutar objekta tržnice i spojenim na način da se ne mogu odvojiti bez da se ne oštete jer su zidovi izrađeni od opeke te nisu predviđeni za demontažu ali da se ne radi o trajno povezanim objektima, nego privremenim kao što su to bili i oni koji su se prije nalazili na istom mjestu te koji će se s protekom vremena i tehničkom dotrajalošću ponovno zamijeniti.
11. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da namjera stranaka prilikom sklapanja predmetnih ugovora o zakupu nije bila stjecanje prava vlasništva jer u tom slučaju ne bi došlo do sklapanja ugovora o zakupu za kioske na rok od 10 godina i da, iako je ugovorima o zakupu prednik 2. tuženika priznao tužitelju da su kiosci koji su predmet ugovora i u njima ugrađena oprema njegovo vlasništvo, tužitelj time nije mogao steći valjanu pravnu osnovu za stjecanje vlasništva u smislu odredbe čl. 20. i čl. 33. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZOVO) odnosno čl. 114. i 116. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 37/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) pa posljedično navedenom ni 1. tuženik, koji nije bio sudionik tih pravnih poslova, nije u obvezi izdati tužitelju tabularnu ispravu.
11.1. Nadalje, zaključuje da se ne bi radilo o zelenaškim niti nemoralnim pravnim poslovima u kojima je 2. tuženik iskoristio svoj monopolistički položaj, jer tužitelj nije morao sklopiti ugovore o udruživanju sredstava niti kasnije ugovore o zakupu budući je svoju djelatnost mogao obavljati na drugim mjestima a ne isključivo u prostoru tržnice „ABC ili neke druge tržnice. Osim toga, da isti nisu nemoralni niti zbog visine novčanih iznosa koje je tužitelj uplatio radi izgradnje i opremanja kioska a niti činjenice da se radilo o bespovratnim sredstvima s obzirom da je među strankama istodobno ugovorena mogućnost povrata razmjernog dijela sredstava u slučaju da se ugovor o zakupu raskine prije ugovorenog roka od 10 godina, kroz koje razdoblje su se trebala amortizirati uložena sredstva, dok povreda načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja predstavlja razlog pobojnosti a ne ništetnosti pravnog posla, sve pozivom na odredbe čl. 103. st. 1., čl. 104. st. 1., čl. 105. st. 1., čl. 139. i čl. 141. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).
12. Drugostupanjski sud je zaključio i da je pravilno prvostupanjski sud smatrao da, bez obzira što se predmetni kiosci ne mogu demontirati, isti predstavljaju objekte koji će se s vremenom amortizirati.
13. Suprotno navodima tužitelja, pravilno su nižestupanjski sudovi smatrali da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan za što su dali jasne i argumentirane razloge.
14. U odnosu na primjenu materijalnog prava, sudovi su pravilno primijenili odredbe čl. 20. i čl. 33. ZOVO odnosno čl. 114. i 116. ZVDSP (u tom smislu i Rev 5007/2019- 2 od 12. srpnja 2022.) te čl. 103. st. 1., čl. 104. st. 1., čl. 105. st. 1., čl. 139. i čl. 141. st. 1. ZOO (u tom smislu i Revd 187/2021-2 od 16. lipnja 2021.), jer je prvostupanjski sud, suprotno navodima u reviziji, ocijenio sve pravno relevantne okolnosti i sukladno iznijetim činjenicama i provedenim dokazima, na temelju ocjene tih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka donio svoju odluku, a isto tako drugostupanjski sud je pravilno ocijenio sve žalbene razloge, pa se ovaj sud umjesto posebnog obrazloženja, poziva i upućuje na razloge prvostupanjske i drugostupanjske presude, koje u cijelosti prihvaća, sve temeljem odredbe čl. 396.a ZPP.
15. Na internetskim stranicama uz ovu presudu objavit će se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-4788/14-36 od 22. prosinca 2017. i presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1523/2018-2 od 25. rujna 2018.
16. Pretežni revizijski razlozi kojima tužitelj osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, kao nedopušteni (čl. 385. ZPP) nisu cijenjeni.
17. Zbog svega navedenog, a kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, na temelju odredbe čl. 393. ZPP u vezi čl. 396.a ZPP, valjalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 28. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
