REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1068/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Ivica Ćosić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 56.373,10 kn, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1147/2020-5 od 3. prosinca 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-250/2019-9 od 2. prosinca 2019., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukidaju se presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1147/2020-5 od 3. prosinca 2021. u toč.1. i 3. izreke te presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-250/2019-9 od 2. prosinca 2019. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Odbacuje se revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-1147/2020-5 od 3. prosinca 2021. u toč. 2. izreke.

III. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-250/2019-9 od 2. prosinca 2019., naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 39.695,65 kn sa zateznim kamatama od 10. ožujka 2019. do isplate.

2. Drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1147/2020-5 od 3. prosinca 2021. suđeno je:

"I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-250/2019-9 od 2. prosinca 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, platiti tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, iznos od 30.612,07 kn sa zateznim kamatama od 10. ožujka 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-250/2019- 9 od 2. prosinca 2019. i sudi:

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 9.083,58 kn (devettisućaosamdesettri kune i pedesetosam lipa) sa zateznim kamatama od 10. ožujka 2019. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 7.179,50 kn (sedamtisućastosedamdesetdevet kuna i pedeset lipa)."

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3559/2020 od 1. prosinca 2020. dopustio izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećih pitanja:

"1. Je li za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno kada je nastao obveznopravni odnos između stranaka?

2. Je li prilikom odlučivanja o osnovu tužbenog zahtjeva odluka drugostupanjskog i prvostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koji nije podudarno sa pravnim shvaćanjem revizijskog suda izraženog u odlukama broj Rev- x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020., Rev- 1067/12-2 od 05. prosinca 2017., Rev-454/08-2 od 14. siječnja 2009. i Rev-1061/03- 2 od 23. rujna 2004. godine u kojim odlukama je revizijski sud zauzeo stajalište da su za odluku o sporu relevantne odredbe iz Zakona o obveznim osiguranjima u prometu a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju?".

4. Tužitelj je odgovorio na reviziju. Predlaže reviziju odbaciti kao nedopuštenu, podredno odbiti kao neosnovanu.

5. Revizija je osnovana.

6. U ovoj pravnoj stvari predmet spora je isplata iznosa na ime obiteljske mirovine kojeg je tužitelj kao osiguravatelj mirovinskog osiguranja sukladno pravilima koja uređuju mirovinsko osiguranje isplatio članovima obitelji svog osiguranika umrle ŠF.

7. Sukladno odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) ovaj sud pobijanu presudu ispituje samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Dakle, presuda se ispitala u okviru postavljenih pitanja koja se u biti svode na pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika kao osiguravatelja štetnika na isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje koje je zbog smrti svog osiguranika isplaćuje obiteljsku mirovinu članovima obitelji svog osiguranika iz mirovinskog osiguranja.

9. U odnosu na postavljena pitanja ovaj sud je već u odluci poslovni broj Rev-x- 388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi:

"Naime, prema tom pravnom shvaćanju, za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode). Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama ovoga suda, tako npr. u odluci broj Rev-5292/2019-2 od 16. lipnja 2020."

10. Dakle, pitanja, se u suštini svode na pitanje po kojem se propisu ima procjenjivati osnovanost zahtjeva tužitelja. Kako je sud drugog stupnja zauzeo drugačije pravno shvaćanje vezano za primjenu propisa koji se ima primijeniti na konkretno potraživanje tužitelja - izdatak za isplate naknade za tjelesno oštećenje na temelju odredbe čl. 161. Zakona o osnovnom mirovinskom osiguranju isplaćene valja odgovoriti da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen, a to je ZOOP, čime se i ovom odlukom reafirmira pravno shvaćanje izraženo

11. Ovdje radi potpunog odgovora na postavljeno pravno pitanje koje je ocjenjeno važnim u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a potrebno je u nastavku naglasiti.

12. Odredbom čl. 27. ZOOP propisano je:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje."

13. Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

13.1. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.

14. Zbog pogrešnog pravnog pristupa, sudovi nisu utvrđivali odlučne činjenice i visinu štetu sukladno izraženom pravnom shvaćanju kao u ovoj odluci, pa je stoga trebalo odlučiti kao pod I. izreke sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a. (u odnosu na dio presuda kojim je usvojen tužbenog zahtjeva).

15. U nastavku postupka sudovi će utvrditi visinu iznosa obiteljske mirovine koja bi bila isplaćena članovima obitelji smrtno stradalog osiguranika tužitelja u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, postoji li razlika u odnosu na iznose koji se isplaćuju te potom donijeti novu na zakonu utemeljenu odluku.

16. Iako je tuženik pri podnošenju revizije izričito naveo da pobija drugostupanjsku presudu u cijelosti, ovaj sud je ocjenjivao pobijanu odluku samo u dijelu u kojem tuženik nije uspio. Kako tuženik ne bi imao pravni interes pobijati drugostupanjsku odluku u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev, valjalo je njegovu reviziju u tom dijelu odbaciti kao nedopuštenu i riješiti kao u izreci pod st. 2. (čl. 392. st. 1. ZPP).

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 28. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa