REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1218/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Tihomir Houška, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Žuti mačak d.o.o. iz Zagreba, Palmotićeva 23/II, OIB: 39860088466, kojeg zastupa punomoćnik Zlatko Mateša, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-915/19-2 od 30. ožujka 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-5794/18- 29 od 20. rujna 2019., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev da se utvrdi da je nezakonita i nedopuštena odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. listopada 2018. kojom se izvanredno otkazuje ugovor o radu na određeno vrijeme od 25. svibnja 2016. zbog osobito teške povrede radnog odnosa, da se odredi sudski raskid radnog odnosa s 8. studenim 2018., da se obveže tuženika da tužitelju na ime naknade štete isplati tri ugovorene mjesečne plaće radnika i to u iznosu od 11.250,00 kn bruto, kao i da mu na ime naknade štete za preuzete i nevraćene osobne stvari i to skije Fischer WORLDCUP SL MEN WCP i skije marke FISCHER model RC4 WORLDCUP GS WMN Curv, te štapove marke LEKI visine 125 cm isplati iznos od 5.125,00 kn sa pripadajućim kamatama od dana podnošenja tužbe do namirenja, da se obveže tuženika da mu isplati na ime razlike plaće iznos od 881,00 kn sa pripadajućim kamatama od 16.11.2018. do namirenja, na ime iznosa dnevnica od 17. listopada 2018. do 20. listopada 2018. ukupno 680,00 kn sa pripadajućim kamatama od 16.11.2018. do namirenja, i naknadi parnični trošak (točka I. izreke). Nadalje, obvezan je tuženik platiti tužitelju na ime naknade za prijevoz iznos od 360,00 kn sa zateznim kamatama od 16. studenog 2018. do isplate (točka II. izreke). Ujedno je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kn (točka III. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:
"I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika dok se žalba tužitelja djelomično odbija a djelomično uvažava i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj 19 Pr- 5794/18-29 od 20. rujna 2019.:
a) potvrđuje u točki I. i II. izreke u cijelosti a u točki III. izreke u dijelu kojim je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn;
b) preinačuje u točki III. izreke u dijelu kojim je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak preko iznosa od 2.500,00 do iznosa od 6.250,00 kn (za iznos od 3.750,00 kn) i zahtjev tuženika se u tom pobijanom dijelu odbija kao neosnovan.
II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka."
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačiti pobijanu odluku i prihvatiti tužbeni zahtjev podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 2. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Revident bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toč. 11. pronalazi u proturječnosti utvrđenja samog radnog vremena tužitelja jer da su sudovi utvrdili da je tužitelj trebao raditi subotom dok iz spisa ne proizlazi da je subota bila radna kao niti iz ugovora o radu kao i da su proturječna utvrđenja o samom radnom mjestu tužitelja kojem da radno mjesto nije bio servis u Hvarskoj 1c, kako su pogrešno sudovi utvrdili, a koje utvrđenje je suprotno stanju spisa.
7.1. Međutim sudovi su utvrdili da je tužitelj bio dužan raditi i subotom jer navedeno proizlazi iz prirode posla poslodavca i radnog mjesta tužitelja kao i iz činjenice da je tužitelj već odlazio na put subotom što je kod poslodavca zbog djelatnosti koju obavlja bilo uobičajeno. Neosnovano navodi revident da suprotno proizlazi iz ugovora o radu jer je u istom navedeno da će radnik raditi 40 sati tjedno, od 8 do 16 sati ili prema naknadom pisanom rasporedu poslodavca (znači da je poslodavac mogao naknadno odrediti rad subotom) osim toga ugovorom o radu nije isključen rad subotom.
7.2. U odnosu na navode revidenta da nije bilo definirano mjesto rada treba reći da je u ugovoru o radu navedeno da je radno mjesto na Bolu na Braču, odnosno Sljemenu, Činovnička livada i lokacijski servisa u Zagrebu, Hvarska 1c, iz čega proizlazi da kada nije sezona tuženik je bio dužan dolaziti u servis u Zagrebu, Hvarska 1c, kako su to sudovi i utvrdili. Stoga nema proturječnosti na koju revident upućuje i pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
8. Revident iznosi svoju ocjenu dokaza i osporava primjenu odredbe čl. 8. ZPP, međutim prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju.
9. Predmet spora u revizijskom stadiju postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nedopuštena.
10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužitelj bio zaposlen na poslovima pomoćnika kiteboarding centra i voditelja skijaške škole Sljeme, servisera skija i učitelja skijanja, temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. svibnja 2016.,
- da je tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu 30. listopada 2018. zbog neopravdanog izostanka tužitelja s posla 27., 29. i 30. listopada 2018. čime da je radnik povrijedio temeljne obveze iz radnog odnosa, kao i da je neovlašteno i bez odobrenja nadređene osobe personaliziranu karticu na svoje ime ustupio trećoj osobi čime da je izgubio povjerenje poslodavca,
- da je tužitelj prvi 16. listopada 2018. otkazao ugovor o radu putem e-maila upućenog direktoru tuženika koji je to prihvatio, da je posljednji dan otkaznog roka trebao biti 14. studeni 2018.,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da nije bio na poslu 27., 29. ni 30. listopada 2018., da je 26. listopada 2018. radio na poslovima brušenja klizaljki, da je odbio ići na put u Austriju za vikend 27. listopada 2018. sa skijaškim klubom gdje je trebao obavljati poslove učitelja skijanja, da je službenu Diners karticu predao prema uputi tuženika, da je tužiteljeva skijaška oprema ostala kod tuženika,
- da je tužitelj bio na službenom putu u razdoblju od 17. do 20. listopada 2018. (vikend) i da je imao osiguran smještaj i hranu i prijevoz pa da nije imao nikakvih izdataka,
- da je tužitelju bila isplaćivana naknada za prijevoz u visini od 360,00 kn mjesečno ali ne i za listopad 2018.
11. Nižestupanjski su sudovi zaključili da je tužitelj bio dužan obavljati poslove prema nalogu poslodavca kao i da je logično ako ne traje zimska skijaška sezona ili ljetna sezona da je tužitelj bio dužan obavljati poslove u skijaškom servisu poslodavca u Hvarskoj ulici 1c, u Zagrebu. U odnosu na navode tužitelja da ima pravo na tjedni odmor subotom, sudovi su zaključili da obzirom na prirodu posla i utvrđenja u postupku proizlazi da je kod poslodavca bilo uobičajeno da se radi vikendom te da je utvrđeno da je tužitelj i radio jedan od prethodnih vikenda (put u Vukovar od 17. do 20. listopada 2018.). Osim toga sudovi su zaključili da neovisno od svega navedenog, tužitelj se nije pojavio na poslu, ne samo 27. listopada 2018. u subotu, već nije došao na posao niti 29., kao niti 30. listopada 2018. (ponedjeljak i utorak) ma gdje je smatrao da mu je radno mjesto, stoga je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu opravdana.
11.1. Treba napomenuti da je drugostupanjski sud u odnosu na predaju kreditne kartice trećoj osobi ocijenio da iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlaze određene proturječnosti, ali kako je dovoljno dokazati opravdanost makar jednog od istaknutih otkaznih razloga, ocijenio je da nema potrebe dalje obrazlagati otkazne razloge i eventualno u tom dijelu ukidati pobijanu presudu.
11.2. Nižestupanjski su sudovi odbili zahtjev tužitelja za utvrđenje da je nezakonita odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zahtjev za povrat skijaške opreme koja da se nalazi kod tuženika jer tužitelj nije dokazao njihovu vrijednost, odbijen je i zahtjev za isplatu razlike plaće jer istu tužitelj nije dokazao kao i zahtjev za isplatu dnevnica zbog službenog puta jer je imao osiguran smještaj, hranu i prijevoz. Sudovi su zaključili da tužitelju pripada naknada troškova prijevoza za listopad 2018. jer tuženik nije dokazao da mu je istu isplatio.
12. Prema odredbi čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, dalje: ZR) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljen na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć dok je prema odredbi čl. 119. st. 1. ZR određeno da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati da poslodavac to učini.
12.1. Revident ističe da je poslodavac bio dužan tužitelju omogućiti da iznese obranu, a što nije učinio čime da je pogrešno primijenio odredbu čl. 119. st. 2. ZR. 12.2. Međutim pravilno su sudovi zaključili da nije bilo potrebe omogućiti tužitelju iznošenje obrane jer je zbog tužiteljeva otkaza tekao otkazni rok koji je isticao 14. studenoga 2018. i postojala je već situacije međusobnog neuvažavanja koja uz izostanak tužitelja od tri dana s posla, a koji izostanak tužitelj nije opravdao (čak niti tijekom ovog postupka) opravdava odluku poslodavca da uskrati tužitelju pravo na iznošenje obrane.
13. Stoga nije pogrešno primijenjena odredba čl. 119. st. 2. ZR jer je utvrđeno da postoje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da omogući radniku da iznese svoju obranu.
13.1. Navode revidenta da izostanak s posla od jednog dana ne može biti osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa koja bi opravdala odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (osim što su sudovi utvrdili da je tužitelj izostao s posla tri radna dana) kao i navode revidenta da nije trebao raditi subotom jer subota nije radni dan i da mu radno mjesto nije bio skijaški servis u Hvarskoj 1c, su navodi kojima se osporavaju činjenična utvrđenja koje navode ovaj sud nije ovlašten ispitivati sukladno odredbi čl. 386. st. 1. ZPP.
14. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. st. 2. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.
Zagreb, 28. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić
