Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 54 Gž-3181/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Vande Senta kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. M., OIB: …, iz U., L., zastupane po punomoćnici D. J., odvjetnici u Z., protiv tuženika L. M., OIB: …, iz U., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku u U., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i činidbe, odlučujući o žalbi tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P- 803/2021-26 od 12. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 28. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj P-803/2021-26 od 12. srpnja 2022., osim u dijelu pod toč. III izreke (pogrešno: toč. II izreke) kojim je odbijen tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog. II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška postupka povodom pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

I Utvrđuje se, u odnosu na tuženika, da je ništetan ugovor o darovanju nekretnina sklopljen dana 24.02.2016. godine između tužiteljice V. M. iz L., U., OIB: … kao darovatelja i tuženika L. M. iz U., OIB: … kao daroprimatelja kojim Ugovorom tužiteljica daruje tuženiku svoje nekretnine upisane u z.k.ul.br. 2398 k.o. L. i to zk č.br. 1579/32 ukupne površine 2687 m2 od čega Dvorište površine 1184 m2, Zemljište za sport i rekreaciju površine 1252 m2 i Stambena zgrada površine 251 m2, na kojem Ugovoru je dana 24.02.2016. godine izvršena ovjera potpisa tužiteljice kao darovateljice po javnom bilježniku M. I. iz B., pod brojem OV-587/16.

II Nalaže se, u odnosu na tuženika, brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju, u odnosu na tuženika, prethodno ništavog Ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je prethodilo njegovoj provedbi tako da se briše pravo vlasništva na nekretninama zk.č.br. 1579/32 ukupne površine 2687 m2 od čega Dvorište površine 1184 m2, Zemljište za sport i rekreaciju površine 1252 m2 i Stambena zgrada površine 251 m2 upisanima u zk.ul.br. 2398 k.o. L. sa imena tuženika L. M. iz U., OIB: … uz istovremeni upis tih nekretnina u vlasništvo tužiteljice V. M. iz L., U., OIB … u 1/2 dijela.

II Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 3.125,00 kn, u roku od 15 dana.

Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.

III Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz čl. 354 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/97, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP), a iz sadržaja žalbe proizlazi da istu pobija u cijelosti, osim u dijelu pod toč. II izreke (ispravno: toč. III izreke) kojim je odbijen tužiteljičin zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog, te predlaže presudu u pobijanom dijelu preinačiti, uz naknadu troška žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju od 24.2.2016. (dalje: Ugovor), kojim je tužiteljica darovala svojoj djeci L. M. K. i tuženiku nekretninu upisanu u zk.ul.br. 2398 k.o. L. i to k.č.br. 1579/32 ukupne površine 2687 m2 od čega Dvorište površine 1184 m2, Zemljište za sport i rekreaciju površine 1252 m2 i Stambena zgrada površine 251 m2, uz brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju ništetnog Ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je prethodilo njegovoj provedbi.

5. Među strankama nije sporno postojanje predmetnog Ugovora, te da je predmet darovanja k.č.br. 1579/32 k.o. L. u naravi kuća, dvorište i teniski tereni, da kuća ima prizemlje i prvi kat, da su na prvom katu tri stana, te da je u prizemlju prostor koji je nekada bio poslovni prostor, a koji se sada upotrebljava u privatne svrhe, kao i da se predmetna nekretnina nalazi u naselju L. Nesporno je da je opisani Ugovor proveden u zemljišnim knjigama, te da su L. M. K. i tuženik upisani kao suvlasnici na predmetnim nekretninama, svaki u ½ dijela, te da na predmetnim nekretninama nije uknjiženo doživotno pravo uživanja kao teret.

6. Sporno je da li je Ugovor valjan s obzirom na spornu činjenicu da li je došlo do predaje darovane nekretnine u posjed.

7. Neosnovan je žalbeni navod da je žalitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29 Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Europske konvencije o ljudskim pravima i slobodama, time što je dana 15.12.2021. donesena djelomična presuda zbog ogluhe br. P.803/2021-5, kojom je usvojen tužbeni zahtjev u odnosu na raniju prvotuženicu L. M. K., iako su prema mišljenju žalitelja prvotuženica i žalitelj jedinstveni suparničari. Naime, navedena prvostupanjska djelomična presuda zbog ogluhe je pravomoćna, s obzirom da je žalba žalitelja protiv iste odbačena rješenjem prvostupanjskog suda br. P-803/2021 od 11.1.2022., koje rješenje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Splitu br. gž-147/2019-2 od 25.4.2019. Kako je, dakle, navedena djelomična presuda zbog ogluhe pravomoćna, žalbeni navodi u vezi valjanosti iste nisu relevantni. Iz istog razloga, nisu relevantni niti žalbeni navodi da su uslijed donošenja navedene djelomične presude zbog ogluhe, u pobijanoj presudi ostvareni žalbeni razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 201 ZPP.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 12 ZPP na koju ukazuje žalitelj. Prvostupanjski sud pravilno je usvojio tužbeni zahtjevi kako je postavljen, ali samo u odnosu na žalitelja, s obzirom da je ranije donesena navedena pravomoćna djelomična presuda zbog ogluhe u odnosu na prvotuženicu L. M. K.

9. Prilikom donošenja prvostupanjske presude sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP i čl. 354 st.1 u vezi čl. 186 st. 1 i 109 ZPP koju iznosi žalitelj, jer je izreka prvostupanjske presude u toč. II izreke razumljiva i jasna, s obzirom da je naloženo brisanje postojećeg i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, pa nije bilo potrebno žalitelju naložiti trpljenje, a notorno je da takve radnje u zemljišnim knjigama provodi nadležni prvostupanjski sud, radi čega tužiteljicu nije trebalo pozivati na postupanje sukladno čl. 109 ZPP.

10. Niti u preostalom dijelu pobijane presude, suprotno žalbenim navodima, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP, jer je izreka presude razumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te su ti razlozi jasni i neproturječni, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, radi čega presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

11. Također nisu počinjene ni ostale bitne povrede iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).

12. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 8 ZPP, jer je prvostupanjski sud valjano utvrdio činjenično stanje na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pa nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Za svoju ocjenu sud je dao logične i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, dok je tuženikova ocjena dokaza iznesena u žalbi subjektivna i neprihvatljiva.

13. Iz provedenih dokaza pravilno je utvrđeno da je, prema Ugovoru, tužiteljica darovala predmetnu nekretninu svojoj djeci L. M. K. i žalitelju, te da je na Ugovoru izvršena ovjera potpisa tužiteljice, dok Ugovor nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta, niti ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

14. Nadalje, na temelju prihvaćenih iskaza svjedoka R. V., A. P., P. G., L. K. M. i T. I. utvrđeno je da je obitelj prije živjela u U., a od izgradnje predmetne nekretnine-kuće pa nadalje da tužiteljica i njen suprug cijelo vrijeme žive u predmetnoj nekretnini u L., dok je žalitelj nastavio živjeti u U., gdje živi cijelo vrijeme, te nikada nije živio u predmetnoj nekretnini. Kako je posjed faktična vlast glede neke stvari (čl. 10 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, "Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15-pročišćeni tekst, 94/17 – dalje: ZV), tužiteljica i njen suprug Đ. M. su i nakon sačinjavanja Ugovora ostali u posjedu predmetne nekretnine, te po sačinjavanju Ugovora nije došlo do prave predaje darovane nekretnine u posjed (suposjed).

15. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud naveo je iskaze svjedoka i stranaka u bitnome, te je dao razloge zbog kojih je prihvatio iskaze navedenih svjedoka i tužiteljice, obrazlažući da iz iskaza svjedokinje L. K. M. i tužiteljice izričito proizlazi da su tužiteljica i njen suprug ostali u posjedu nekretnine i nakon sastava Ugovora, a iskazivale su logično i neposredno uvjerljivo. Nadalje, da njihovim iskazima idu u prilog iskazi ostalih navedenih svjedoka koji su iskazivali da u predmetnoj nekretnini stanuju i njome gospodare tužiteljica i njen suprug (svjedoci R. V., A. P., P. G.), pri čemu ni jedan iskaz (osim žaliteljevog) ne ukazuje na suprotno. Okolnost da je žalitelj prisustvovao očevidu u postupku izdavanja dozvole za promjenu namjene i uporabu građevine te da je prema iskazu svjedoka P., G. i I. imao ključeve od lokala i skladišta, te da je ponekad u kući znao prespavati, ne znači samo po sebi da je tuženik bio u posjedu predmetne nekretnine, kako to pogrešno smatra žalitelj. Naime, logično je da je žalitelj kao upisani knjižni suvlasnik predmetne nekretnine, bio pozvan i prisustvovao očevidu u navedenom upravnom postupku, kao i da je imao ključeve od lokala i skladišta s obzirom da je, kako to proizlazi i iz iskaza tužiteljice, sa njenim suprugom dvije godine (od 2008.-2010.) vodio lokal u prizemlju kuće. Prema iskazu tužiteljice, ona žalitelju nikada nije dala ključeve stanova u kući, a žalitelj je dolazio na njen poziv pomagati na nekretninu. Dakle, iz navedenog proizlazi da su tužiteljica i njen suprug cijelo vrijeme u posjedu čitave nekretnine, dok su svoju faktičnu vlast izvršavali osobno, kao i posredovanjem žalitelja kao pomoćnika (čl. 10 st. 2 ZV), te žalitelj nikada nije bio u posjedu niti suposjedu nekretnine.

16. Kako je činjenično stanje u pogledu posjedovanja nekretnine nakon sačinjavanja Ugovora dovoljno utvrđeno na temelju naprijed navedenih iskaza, pravilno je prvostupanjski sud odbio prijedlog žalitelja za saslušanjem svjedoka Đ. M., što je i obrazložio u toč. 4. obrazloženja, pa neprovođenjem tog dokaza nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 220 ZPP na koju svojim navodima ukazuje žalitelj.

17. Odredba čl. 482. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje: ZOO) propisuje da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku. Prema st. 2. istog članka ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

18. Kako je nesporno da Ugovor o darovanju predmetne nekretnine nije sklopljen u formi propisanoj odredbom čl. 482 st. 2 ZOO, a utvrđeno je da se radi o ugovoru bez prave predaje stvari, pravilno je u odnosu na žalitelja utvrđeno da je Ugovor ništetan jer je protivan zakonu (čl. 322 st. 1 ZOO), te je naloženo brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora i uspostava zemljišnoknjižnog stanja koje je prethodilo njegovoj provedbi, odnosno brisanje prava vlasništva sa imena žalitelja uz istovremeni upis tužiteljice kao vlasnice, u ½ dijela (čl. 323 st. 1 ZOO).

19. Žalbeni navodi kojima se osporavaju utvrđenja i zaključci prvostupanjskog suda te iznosi drugačija primjena materijalnog prava predstavljaju subjektivno i neprihvatljivo tumačenje po žalitelju, koje nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude.

20. O troškovima parničnog postupka pravilno je odlučeno temeljem odredbe čl. 154 st. 1 ZPP, s obzirom da je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici.

21. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno je kao u toč. I izreke ove drugostupanjske presude.

22. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe odbijen je temeljem odredbe čl. 166 st. 1 ZPP jer isti nije uspio u žalbenom postupku (toč. II izreke ove drugostupanjske presude).

U Zagrebu, 28. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.