Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 20 Gž-3115/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji tog suda Vesni Skerlev kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, ministarstvo, OIB …, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu Z., Stalna služba S., protiv tuženog G. G. iz S. N., OIB …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-82/2021-10 od 2. studenoga 2021., dana 28. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice Republike Hrvatske, ministarstvo kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini poslovni broj P-82/2021-10 od 2. studenoga 2021.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženom G. G., OIB …, S. N., da tužiteljici Republici Hrvatskoj, ministarstvo isplati iznos od 1.202,03 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2010. do isplate, po kamatnoj stopi određenoj odredbom čl. 29 ZOO, tj. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženom G. G., OIB …, S. N., da tužiteljici Republici Hrvatskoj, ministarstvo, naknadi parnične troškove zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate, po kamatnoj stopi određenoj odredbom čl. 29 ZOO, tj. prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. U ovom predmetu tužiteljica potražuje od tuženoga isplatu iznosa od 1.202,03 kn / 159,54 eura[1] s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji je tuženikov prednik M. G. primio na ime opskrbnine za razdoblje od 9. prosinca 2009. do 31. prosinca 2009..

5. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja je utvrđeno da je predniku tuženoga, sada pok. M. G.:

- rješenjem Grada Z., ureda, sektor, odjel, odsjek, Klasa: UP/I-564-01/09-43/216, Ur. broj: 251-11-31/100-09-25 od 6. kolovoza 2009. priznato pravo na opskrbninu za razdoblje od 1. travnja 2009. do 31. prosinca 2009. u iznosu od 1.620,12 kn mjesečno.

- rješenjem Grada Z., ureda, sektor, odjel, odsjek, Klasa: UP/I-564-01/09-043/00494, Ur. broj: 251-11-21/1-10-28 od 6. svibnja 2010. priznato pravo na opskrbninu za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 30. travnja 2010. u iznosu od 1.097,58 kn mjesečno.

- rješenjem ministarstva, Klasa: UP/II-562-03/07-0101/62, Ur. broj: 519-04/1-10-10 od 24. studenog 2010. poništeno rješenje od 6. svibnja 2010. i utvrđen prestanak prava na opskrbninu s danom 8. prosinca 2009., obzirom da je isti od 9. prosinca 2009. postao korisnik mirovine, te ne ispunjava zakonske uvjete za daljnje priznavanje prava na opskrbninu.

6. Pritom tužiteljica ističe da je odredbom čl. 88 st. 1 toč. 3 tada važećeg Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 174/04, 92/05, 102/07, 107/07, 65/09, 137/09, 146/10, 55/11, 140/12, 19/13, 33/13, 148/13, 92/14) propisano da korisnik opskrbnine može ostvariti pravo na opskrbninu pod uvjetom da nije korisnik mirovine ili mirovine sa zaštitnim dodatkom veće od osnovice za određivanje opskrbnine, a obzirom da je predniku tuženoga priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad s početkom isplate 9. prosinca 2009., to da je utuženi iznos stekao bez osnova.

7. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev, temeljeći svoju odluku na zaključku da tužitelj nije dostavio dokaz na okolnost da je rješenje Grada Z., ureda, sektor, odjel, odsjek, Klasa: UP/I-564-01/09-43/216, Ur. broj: 251-11-31/100-09-25 od 6. kolovoza 2009. kojim je S. G., predniku tuženika, priznato pravo na opskrbninu za razdoblje od 1. travnja 2009. do 31. prosinca 2009. u iznosu od 1.620,12 kuna mjesečno, stavljeno izvan snage.

8. Iako je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev, pozvao se na pogrešne razloge.

9. Naime, osnovano žalitelj ističe da je, rješenjem Rješenjem ministarstva, Klasa:UP/II-562-03/07-0101/62 od 24. studenoga 2010., pod točkom II. izreke, stavljeno van snage rješenje Grada Z., ureda, sektor, odjel, odsjek, Klasa: UP/I-564- 01/09-43/216, Ur. broj: 251-11-31/100-09-25 od 6. kolovoza 2009., dok je pod točkom I. izreke S. G. utvrđen prestanak prava na opskrbninu od 8. prosinca 2009. godine i poništeno kasnije rješenje Grada Z., ureda, sektor, odjel, odsjek klasa: UP/I- 564-01/09-043/00494 Ur broj: 251-11-21/1-10-28 od 31. ožujka 2010..

10. Stoga je prvostupanjski sud, iz pogrešnih razloga, zaključio da nema osnove za primjenu odredbe čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18).

11. Navedenom odredbom je, naime, propisano da, kada dio imovine jedne osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u pravnom poslu ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti tu imovinu.

12. Uvažajući dosadašnju sudsku praksu u istovrsnim predmetima, navedeni stav i ocjena suda prvog stupnja bili bi pravilni i zakoniti. Međutim, Republika Hrvatska je potpisnica Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Protokola broj 1 uz Konvenciju, a prema odredbi čl. 141 Ustava Republike Hrvatske, međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka RH i po pravnoj su snazi iznad zakona.

13. Pritom valja istaknuti pravna stajališta izražena u odlukama Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu u predmetu Solomun protiv Hrvatske od 2. travnja 2015. (Zahtjev br. 679/11) i Čakarević protiv Hrvatske (Zahtjev br. 48921/13) u pogledu Konvencijskih načela mirnog uživanja prava vlasništva, pravičnog suđenja i pravne sigurnosti.

14. Iako su obje odluke vezane uz radni odnos, pravno stajalište izraženo u njima je primjenjivo i u konkretnom slučaju. Naime, iz navedenih odluka proizlazi da, kada pojedinci nisu doprinijeli tomu da pravni akti koji su doneseni u njihovu korist (i izvršeni) budu nepravilni, trebaju se moći osloniti na takve konačne odnosno pravomoćne akte donesene u njihovu korist, oni imaju legitimna očekivanja da takvi akti ne budu mijenjani retroaktivno.

15. Pojedinačnim aktom priznato pravo iz mirovinskog prava ulazi u opseg konvencijskog pojma vlasništva (Moskal protiv Poljske), a isto vrijedi i kada se traži povrat mirovinskog ili drugog primanja iz sustava socijalne sigurnosti, isplaćenog na temelju akta javnopravnog tijela (Čakarević protiv Hrvatske).

16. Pritom se ocjenjuje i postupanje korisnika, koje ima za cilj ispitati je li osoba prilikom ostvarivanja prava ili naknadno pridonijela tome da je u konačnici neosnovano ostvarila isplatu, i ako je to slučaj, kakav je karakter njezina postupanja, osobito ima li obilježja dovođenja u zabludu nadležnog tijela ili svjesnog neprijavljivanja važnih činjenica, odnosno, je li korisnik vlastiti propustom doveo do toga da javnopravno tijelo nije bilo upoznato s činjenicom koja umanjuje (ili ukida) primanje.

17. U konkretnom slučaju je, međutim, upravni akt - rješenje Grada Z., ureda, sektor, odjel, odsjek, Klasa: UP/I-564-01/09-43/216, Ur. broj: 251-11-31/100-09-25 od 6. kolovoza 2009., kojim je predniku tuženoga, pok. S. G., priznato pravo na opskrbninu za razdoblje od 1. travnja 2009. do 31. prosinca 2009. u iznosu od 1.620,12 kn mjesečno, retroaktivno promijenjen rješenjem ministarstva, Klasa: UP/II-562-03/07- 0101/62, Ur. broj: 519-04/1-10-10 od 24. studenog 2010.

18. Pritom za navedenu promjenu nije bilo nikakove krivnje prednika tuženoga, niti je on bilo čime istoj doprinio ili što propustio učiniti, obzirom da je rješenje zavoda broj …, kojim mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad s početkom isplate 9. prosinca 2009., doneseno retroaktivno, tek 26. ožujka 2010., a dostavljeno 6. travnja 2010..

19. Dakle, zaključak je da je prednik tuženoga primio (nepripadnu) isplatu u dobroj vjeri.

20. Presude ESLJP, u kojima je utvrđena povreda Konvencije, u prvom redu treba razumjeti kao izvršenje međunarodne ugovorne obveze koju je RH kao ugovorna strana prihvatila ratifikacijom Konvencije i priznavanjem jurisdikcije ESLJP u svim predmetima koji se tiču tumačenja i primjene Konvencije (Ustavni sud, U-III- 2166/2016 od 2. studenoga 2016.). Stoga, jer je očito i u ovom predmetu došlo do povrede Protokola 1 uz Konvenciju, zahtjev tužitelja nije osnovan, pa ga je valjalo odbiti, slijedom čega je odluka prvostupanjskog suda u konačnici pravilna.

21. Slijedom navedenoga, valjalo je, temeljem odredbe čl. 373 a st. 1 toč. 2 ZPP, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 28. ožujka 2023.

Sudac:

Vesna Skerlev, v.r.