REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1050/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Jasmin Jusufhodžić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB: 36162371878, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Pazinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2289/2021-4 od 19. siječnja 2022., koja je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2289/2021-11 od 4. srpnja 2022., a kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pr-196/2021-12 od 8. srpnja 2021., ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-196/2021-18 od 27. srpnja 2021., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 2289/2021-4 od 19. siječnja 2022., koja je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2289/2021-11 od 4. srpnja 2022. u pobijanom dijelu (toč.1. izreke) kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pr- 196/2021-12 od 8. srpnja 2021. ispravljena rješenjem poslovni broj Pr-196/2021-18 od 27. srpnja 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti 1. tužitelju iznos od 91.590,00 kuna i 2. tužitelju od 96.030,00 kuna te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Nalaže se tužitelju FE naknaditi tuženici troškove parničnoga postupka u iznosu od 729,97 € ( 5.500,00 kuna), u roku 8 dana.
III. Nalaže se tužitelju RE naknaditi tuženici troškove parničnoga postupka u iznosu od 729,97 € ( 5.500,00 kuna),u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju 1. iznos od 91.590,00 kn, te tužitelju 2. iznos od 96.030,00 kuna na ime dodatka za rad na terenu, s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na mjesečne iznose od njihovog dospijeća do isplate (st. I. i II. izreke); naloženo je tuženici solidarno naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 12.031,25 kn sa zateznom kamatom tekućom od 8. srpnja 2021. do isplate, sve po stopi pobliže određenoj kao u izreci (st. III. izreke); odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa (st. IV.) te je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška (st. V. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R- 2289/2021-4 od 19. siječnja 2022., koja je ispravljena rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-2289/2021-11 od 4. srpnja 2022. suđeno je:
" I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pr-196/2021-12 od 8. srpnja 2021. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr-196/2021-18 od 27. srpnja 2021. u dijelu stavaka I. i II. izreke kojima je prvotužitelju dosuđen iznos od 91.590,00 kn i drugotužitelju iznos od 96.030,00 kn sa zateznim kamatama, osim zateznih kamata dosuđenih na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći i u stavcima III. i V. izreke
II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Pr- 196/2021-12 od 8. srpnja 2021. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pr- 196/2021-18 od 27. srpnja 2021. u dijelu stavaka I. i II. izreke kojima je zahtjev za isplatu iznosa od 91.590,00 kn i 96.030,00 kn prihvaćen sa zatraženim zateznim kamatama i na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći i za navedeno sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima razlike u bruto plaći za razdoblje od prosinca 2014. do zaključno sa studenim 2018.
III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška sastava žalbe."
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-2208/2022-2 od 24. svibnja 2022. dopustio tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
"1. Obzirom na odredbu čl. 25. st. 3. i čl. 37. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice (Narodne novine br. 83/13, 17/16) te na čl. 2. toč. 4. Zakona o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnom obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu (Narodne novine br. 2/04) da li se rad na državnoj granici ima smatrati radom na teritoriju druge države ili radom na području Republike Hrvatske, uzimajući u obzir da je važeći međunarodni ugovor dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske (zajedničke lokacije)?
2. Ukoliko granični policajac svakodnevno i redovito radi na zajedničkom graničnom prijelazu sa opisom radnog mjesta kontrole graničnog prijelaza koji je ustrojen Uredbom o graničnim prijelazima Republike Hrvatske, je li se takav rad smatra radom izvan stalnog mjesta rada pri čemu istome pripada pravo na dodatak na terenu u smislu čl. 56. Kolektivnog ugovora/13 odnosno čl. 50. Kolektivnog ugovora/17?
3. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 7/55 od 22. svibnja 2014., kojim se tumače članci 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. godine (i koje je dano isključivo za granični prijelaz Dobova u Republici Sloveniji koji nije ustrojen prema Uredbi o graničnim prijelazima), primjenjivati i prilikom donošenja odluke o ostvarivanju prava na terenski dodatak policijskih službenika koji rade na cestovnim graničnim prijelazima i prema međunarodnim ugovorima?
4. Može li se Tumačenje Zajedničke komisije br. 1/50 od 4. veljače 2019. godine primjenjivati i na utuženo razdoblje budući je dato za Kolektivni ugovor za državne službenik i namještenike (Narodne novine br. 112/17, 12/18, 02/19, 119/19) koji se primjenjuje i na dio utuženog razdoblja?
5. Ima li udaljenost mjesta rada od granične crte (u konkretnom slučaju je to 1330 m, 300 m, 200 m) sa Republikom Hrvatskom, kao i činjenica da policijski službenici imaju mogućnost korištenja službenog vozila za prijelazak do Republike Hrvatske za vrijeme dnevnog odmora, čak i na graničnom prijelazu im je osigurana kuhinja s blagovaonom, utjecaj na ostvarivanje prava na terenski dodatak?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju, tuženica podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnih pitanja zbog kojih je dopuštena u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen, s prijedlogom da se preinakom odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška, podredno da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Tužitelji su odgovorili na reviziju tuženice te su je predložili odbiti kao neosnovanu.
Potražuju trošak sastava odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojih je dopuštena.
8. Predmet je postupka zahtjev tužitelja kao policijskih službenika za zaštitu granice, Policijske postaje Buzet, za isplatu naknade na ime dodatka za rad na terenu.
9. U postupku provedenom pred nižestupanjskim sudovima bile su nesporne ili su utvrđene slijedeće pravno odlučne činjenice:
- da su tužitelji djelatnici MUP-a RH te da su isti, kao policijski službenici, u utuženom razdoblju, bili raspoređeni u Policijsku upravu Istarsku, Policijsku postaju Buzet i to na radno mjesto voditelja smjene graničnog prijelaza (tužitelj 1.) i policijskog službenika za graničnu kontrolu (tužitelj 2.);
- da su, prema rasporedu službe, tužitelji obavljali poslove granične kontrole na graničnim prijelazima Sočerga-Požane, Podgorje-Jelovice i Rakitovec-Slum, koji predstavljaju zajednička kontrolna mjesta za Republiku Sloveniju i Republiku Hrvatsku; - da su tužitelji u utuženom razdoblju stalno mjesto boravka imali u Republici Hrvatskoj;
- da je u utuženom razdoblju visina terenskog dodatka bila određena u iznosu od 150,00 kn do 2017. godine, a nakon toga u visini od 170,00 kn;
- da između parničnih stranaka nije sporna visina tužbenog zahtjeva i zatraženi tijek zatezne kamate;
- da tužiteljima nije isplaćena dnevnica za utuženo razdoblje, u kojem su nesporno obavljali poslove granične kontrole na graničnim prijelazima Sočerga-Požane, Podgorje-Jelovice i Rakitovec-Slum;
- da je Zajednička komisija za tumačenje odredbi i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike u vezi primjene odredbe članka 56. KU/13, dana 20. svibnja 2014. dala tumačenje broj 7/55, i dana 11. studenoga 2016. tumačenje broj 22/56, prema kojemu službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, ima pravo prema ranijem Kolektivnom ugovoru ("Narodne novine" broj 104/13) na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna koji je vrijedio do 31. listopada 2017., a od 1. studenoga 2017. po Kolektivnom ugovoru ("Narodne novine" broj 112/17 i 12/18), u visini od 170,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja, pri čemu se terenski dodatak i dnevnica isključuju.
10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi prihvatili tužbeni zahtjev pozivom na odredbu čl. 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 104/13 - dalje: KU/13) odnosno članka 50. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 112/17 i 12/18 - dalje: KU/17) kojima je određeno da službenik odnosno namještenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojemu je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio, te pozivom na tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnih ugovora broj 7/55 od 20. svibnja 2014. i broj 22/56 od 11. studenoga 2016. Sudovi su pritom ocijenili da su tužitelji bili zaposleni u sjedištu Policijske postaje Buzet, ali su svoj rad obavljali na području državnog teritorija Republike Slovenije, što je, prema ocjeni sudova, značilo da su tužitelji svoj rad obavljali izvan mjesta svog stalnog boravka i izvan stalnog mjesta rada.
11. Prema pravnom shvaćanju nižestupanjskih sudova, pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva se mjesto, odnosno područje u kojem službenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen, utvrđen u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela (čl. 56. st. 2. ranijeg KU). Stoga su sudovi ocijenili da se rad tužitelja na području druge države, odnosno na državnom teritoriju Republike Slovenije ima smatrati radom na terenu (terenskim radom) zato što lokacija mjesta rada u Republici Sloveniji ne može predstavljati radno mjesto ni područje rada tužitelja prema međudržavnom sporazumu budući da pravo na terenski dodatak policijskih službenika MUP RH nije predmet međudržavnog ugovora zaključenog između Vlade RH i Vlade Republike Slovenije, već se u konkretnom slučaju radi o pravima koja su regulirana pozitivnim pravnim propisima RH, odnosno KU.
11.1. Pritom sudovi otklanjaju primjenu odredbi čl. 25. st. 3. i čl. 37. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice ("Narodne novine" broj 83/13, 27/16, 114/22 i 151/22 - dalje: ZNDG), smatrajući da je tijekom ovog postupka utvrđeno da su tužitelji kao policijski službenici upućeni na rad na teritorij druge države izvan stalnog mjesta rada u kojemu su zaposleni i izvan mjesta stalnog boravka, slijedom čega za vrijeme boravka na terenu imaju pravo na terenski dodatak.
12. Osnovano tuženica osporava pravilnu primjenu materijalnog prava.
13. Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su pošli od pojma stalnog mjesta rada, što jest pravilno jer se terenski dodatak i priznaje u ovisnosti o tome je li konkretni rad službenika izvršen u stalnom mjestu rada ili izvan tog mjesta. Međutim, sudovi su pogriješili u primjeni materijalnog prava kod tumačenja pojma stalnog mjesta rada tužitelja zato što su taj pojam u slučaju tužitelja tumačili proizvoljno, bez obzira na propise kojima je uređeno mjesto rada tužitelja kao policijskih službenika za zaštitu granice konkretne policijske postaje (Buzet).
14. Pri tumačenju pojma mjesta rada policijskih službenika za zaštitu granice valja najprije imati na umu da je odredbom čl. 25. st. 3. ZNDG propisano da se granična kontrola ili dio granične kontrole može, sukladno međunarodnim instrumentima, obavljati i na području druge države, dok u skladu s odredbom čl. 37. st. 2. istog Zakona, policijski službenici Republike Hrvatske smiju, sukladno međunarodnom ugovoru ili odredbama važećih propisa, u drugim državama obavljati određene radnje i poslove iz područja nadzora državne granice i druge poslove međunarodne suradnje, pod uvjetima određenim međunarodnim ugovorom.
15. Kada je riječ o međunarodnoj suradnji između Republike Hrvatske i Republike Slovenije u vezi s obavljanjem granične kontrole, taj međunarodni ugovor predstavlja Sporazum o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu potpisan u Kopru 14. travnja 2003. i potvrđen Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 2/2004 - dalje: Sporazum).
15.1. Tim je Sporazumom u čl. 2. st. 1. ugovoreno da će ugovorne stranke unutar njegova okvira pojednostavniti i ubrzati obavljanje granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, dok je u st. 2. istog čl. propisano da će u tu svrhu u domaćoj državi biti određena službena mjesta na kojima se unutar zone obavlja granična kontrola susjedne države. U st. 3. čl. 2. Sporazuma određeno je da službene osobe susjedne države imaju pravo u skladu s ovim Sporazumom obavljati graničnu kontrolu u domaćoj državi u zoni, koja se određuje sukladno ovom Sporazumu.
15.2. Pritom Sporazum daje i značenje nekim od naprijed spomenutih izraza, pa tako prema čl. 1. točki 2. izraz "domaća država" označava ugovornu stranku na čijem državnom području nadležna tijela susjedne države obavljaju graničnu kontrolu, izraz "susjedna država" označava ugovornu stranku čija nadležna tijela obavljaju graničnu kontrolu na državnom području domaće države (toč. 3. čl. 1. Sporazuma), dok izraz "zona" označava područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu (toč. 6. čl. 1. Sporazuma). Izraz "službena osoba" označava službenika tijela državne uprave nadležnih za obavljanje granične kontrole i službenika ovlaštenog za službeni nadzor (toč. 7. čl. 1. Sporazuma).
15.3. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Sporazuma, zona u cestovnom prometu može obuhvaćati: a) službene prostorije određene za obavljanje granične kontrole susjedne države, b) cestovne dionice, c) druge objekte i d) cestu između državne granice i službenog mjesta za obavljanje granične kontrole. U skladu s odredbom čl.
4. st. 1. Sporazuma, u zoni za obavljanje granične kontrole susjedne državne vrijede svi propisi susjedne države za prijelaz osoba preko granice te za uvoz, izvoz i provoz stvari. Službene osobe susjedne države provode ove propise u jednakom opsegu i s jednakim posljedicama kao na vlastitom državnom području, dok prema st. 2. istog članka službene radnje koje u zoni obave službene osobe susjedne države smatraju se kao da su bile obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz.
15.4. Na temelju čl. 2. st. 4. naprijed spomenutog Sporazuma te čl. 17. Uredbe (EZ), broj 562/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006., kao i poštujući dobru praksu obavljanja granične kontrole na graničnim prijelazima za pogranični promet, vlade dviju država su 12. lipnja 2013. postigle i Dogovor o uvođenju zajedničkih službenih mjesta za obavljanje granične kontrole te su utvrdile mjesta i granične prijelaze u zoni graničnih prijelaza za cestovni promet za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području (st. 1. toč. 1. Dogovora).
16. Prema odredbi čl. 82. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14, 32/15) koja je bila na snazi u utuženom razdoblju, policijska postaja BUZET je mješovita policijska postaja III. kategorije sa sjedištem u Buzetu, a obuhvaća područje Grada Buzeta i Općine Lanišće. Nadležna je i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice s Republikom Slovenijom u dužini od 38 km.
17. Iz navedenoga proizlazi da policijska postaja nadležna za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice u osnovi predstavlja geografsko područje nadležnosti utvrđeno posebnim propisima na kojem policijski službenici za zaštitu granice obavljaju poslove koji čine opis poslova tog radnog mjesta. U konkretnom je slučaju to geografsko područje određeno spomenutim međudržavnim dogovorom kao mjesto rada policijskog službenika za zaštitu granice u predmetnoj policijskoj postaji koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza za cestovni promet u mjestima Sočerga, Podgorje i Rakitovec.
18. Tužitelji su tužbu utemeljili na tvrdnji da im terenski dodatak pripada zbog činjenice što njihovo mjesto rada obuhvaća i područje Republike Slovenije koje se nalazi izvan mjesta sjedišta policijske postaje u Buzetu smatrajući da ta činjenica znači da su upućeni na rad izvan stalnog mjesta rada u kojem su zaposleni. Pritom su se pozvali na odredbe čl. 56 KU/13 odnosno čl. 50. KU/17 kojima je propisano da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegova stalnog boravka, službenik i namještenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio.
19. Imajući na umu naprijed navedeni pravni okvir, revizijski sud ocjenjuje pogrešnim zaključak nižestupanjskih sudova da su tužitelji u obavljanju službe na radnom mjestu policijskih službenika za zaštitu granice u policijskoj postaji Buzet koja je ujedno nadležna i za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice s Republikom Slovenijom u zoni graničnog prijelaza Sočerga, Podgorje i Rakitovec radili izvan stalnog radnog mjesta u kojemu su zaposleni. To stoga što njihovo stalno radno mjesto uključuje i područje Republike Slovenije u kojem su ovlašteni obavljati svoje redovne poslove vezane uz graničnu kontrolu i što se službene radnje obavljene u zoni Republike Slovenije kao susjedne države smatraju kao da su obavljene u Republici Hrvatskoj, a u skladu s naprijed navedenim sadržajem međudržavnog Sporazuma. U tom je smislu ta zona kao područje Republike Slovenije u kojem tužitelji imaju pravo obavljati graničnu kontrolu odnosno redovne poslove svog radnog mjesta, u skladu s međudržavnim Sporazumom, sastavni dio njihovog radnog mjesta zbog čega njihov rad u toj zoni nema obilježje rada izvan njezinog stalnog mjesta rada.
20. U tom smislu pogrešno sudovi zaključuju da su tužitelji u konkretnom slučaju bili upućeni na rad u Republiku Sloveniju budući da radno mjesto tužitelja kao policijskih službenika za zaštitu granice obuhvaća i područje Republike Hrvatske i područje Republike Slovenije. Upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo je sasvim drugi pravni institut. Naime, prema odredbi čl. 7. toč. 9. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19 - dalje: ZP), Ministarstvo unutarnjih poslova, radi stvaranja uvjeta rada policije organizira, među ostalim, i upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo. Tako se, u skladu s odredbom čl. 77. st. 2. ZP, policijski službenik upućuje na rad u inozemstvo na temelju utvrđenih pravila o međunarodnoj policijskoj suradnji te posebnih pravila.
21. Kada pravila o međunarodnoj suradnji u vezi s obavljanjem granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, kao što su ZNDG i spomenuti međudržavni Sporazum, propisuju da je mjesto rada policijskog službenika za nadzor granice i područje domaće države u kojem službene osobe susjedne države imaju pravo obavljati graničnu kontrolu, a da se službene radnje koje u toj zoni obave službene osobe susjedne države smatraju kao da su obavljene u općini susjedne države na čijem se državnom području nalazi granični prijelaz, tada se ne radi o upućivanju radnika na rad u inozemstvo, već se radi o tome da redovno i stalno mjesto rada tih policijskih službenika obuhvaća i geografski prostor domaće države i geografski prostor susjedne strane države. Tako tužitelji zbog činjenice da stalno mjesto njihovog rada obuhvaća i područje druge države nije upućen na rad u inozemstvo u skladu s propisima koji reguliraju upućivanje policijskih službenika na rad u inozemstvo, već su raspoređeni na radno mjesto koje, u skladu s posebnim propisima, uključuje i rad na području druge, susjedne države.
21.1. Ovakvo je pravno shvaćanje sasvim blisko pravnom shvaćanju ovog suda izraženom u presudi poslovni broj Revr 391/2009-2 od 3. lipnja 2009., iako ne u istim već srodnim činjeničnim okolnostima, ali primjenjivim i u konkretnom slučaju. Prema tom pravnom shvaćanju, terenski dodatak služi za povećane troškove službenika koji se sastoje u izdacima za hranu i smještaj za vrijeme boravka na terenu, pri čemu se rad policajca koji je premješten na rad u drugo mjesto rada unutar iste policijske uprave ne može smatrati radom na terenu. Primjenjivo na konkretni slučaj, rad policijskog službenika unutar jedne policijske postaje u kojoj su pojedine točke u kojima se taj rad obavlja međusobno udaljene, ali čine cjelinu sastava te policijske postaje, ne može se smatrati radom na terenu niti je obuhvaćeno odredbom čl. 56 KU/13, kao ni čl. 50. KU/17 zato što policijski službenik u takvim okolnostima radi unutar svog stalnog mjesta rada.
22. Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev i na temelju ocjene da se konkretnom slučaju ima primijeniti Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 u vezi s primjenom čl. 55. i 56. KU/16 prema kojem službenik koji je temeljem posebnog rasporeda upućen obavljati poslove radnog mjesta na području graničnog prijelaza, u tom slučaju u Dobovi na državnom teritoriju Republike Slovenije, ima pravo na terenski dodatak u visini od 150,00 kuna ako je na terenu proveo najmanje osam sati, u koje vrijeme se ubraja i vrijeme putovanja pri čemu se terenski dodatak i dnevnice isključuju.
23. Utemeljeno tuženica ukazuje na nepravilnu primjenu materijalnog prava kod prihvaćanja spomenutog Tumačenja kao osnove za ocjenu osnovanosti konkretnog tužbenog zahtjeva. Naime, ovo je Tumačenje dano u drugačijim činjeničnim okolnostima, i to u okolnostima upućivanja djelatnika PU Zagrebačke i posebnog rasporeda rada policijskog službenika na područje Graničnog prijelaza Dobova uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova izdano na temelju čl. 9. Sporazuma pri čemu u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na području Republike Slovenije i granični prijelaz Dobova ne ulazi u područje nadležnosti MUP RH sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu MUP.
24. U okolnostima konkretnog slučaja, tužitelji su redovno i stalno, a ne po posebnom rasporedu, raspoređeni na rad na radno mjesto policijskih službenika za zaštitu granice u Policijskoj postaji Buzet, a ta policijska postaja, u skladu s posebnim propisima, obuhvaća područje graničnog prijelaza u mjestima Sočerga, Podgorje i Rakitovec za obavljanje hrvatske granične kontrole na slovenskom državnom području. Taj se rad obavlja u skladu s odredbom čl. 4. Sporazuma, a ne na temelju odredbe čl. 9. Sporazuma kao u slučaju na koji se odnosi spomenuto Tumačenje. Osim toga, sadržaj pitanja koje je postavljeno Zajedničkoj komisiji upućuje da u Postaji granične policije Zagreb nema ustrojenog graničnog prijelaza Dobova na teritoriju Republike Slovenije, što je u skladu s odredbama čl. 25. i 27. Uredbe o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja ("Narodne novine" broj 117/11, 50/14, 32/15). U takvim se okolnostima Tumačenje broj 7/55 ne može primijeniti u konkretnom slučaju.
25. Stoga odgovor na pitanja glasi:
Svakodnevno obavljanje poslova granične kontrole policijskih službenika za zaštitu granice na graničnim prijelazima koji su ustrojeni sukladno Uredbi o graničnim prijelazima Republike Hrvatske odnosno Uredbi o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava i policijskih postaja, a koje policijski službenici za zaštitu granice Republike Hrvatske obavljaju u zonama koje su, iako fizički smještene na području Republike Slovenije kao susjedne države, u skladu sa Zakonom o potvrđivanju Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, smatra se radom obavljenim u okviru stalnog mjesta rada za koji nisu ispunjene pretpostavke za isplatu terenskog dodatka.
Tumačenje Zajedničke komisije broj 7/55 od 22. svibnja 2014. koje se odnosi na primjenu čl. 55. i 56. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iz 2013. u odnosu na policijskog službenika koji je upućen temeljem posebnog rasporeda obnašati službu na području GP Dobova, uz službeno ovlaštenje za rad na GP Dobova, a izdano na temelju čl. 9. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vade Republike Slovenije o jednostavnijem obavljanju granične kontrole u cestovnom i željezničkom prometu, ne može se primjenjivati na odluke u kojima se odlučuje o pravima na terenski dodatak policijskih službenika za zaštitu granice koji su na raspoređeni na radno mjesto u policijskoj postaji nadležnoj za nadzor državne granice, odnosno kontrolu prelaska državne granice na pripadajućim graničnim prijelazima i zaštitu dijela državne granice te utvrđeni kao zajednička službena mjesta za obavljanje granične kontrole u zoni na graničnim prijelazima za obavljanje hrvatske granične kontrole na državnom području susjedne države.
26. Stoga je reviziju tuženice valjalo prihvatiti, preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev, sve temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP (toč. I izreke).
27. O parničnim troškovima tuženice odlučeno je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 163. ZPP. Tuženici je parnični trošak odmjeren prema vrijednosti predmeta spora za svakog od tužitelja: i to za 1. tužitelja od 12.156,10 EUR (91.590,00 kuna), a za 2. tužitelja od 12.745,37 EUR (96.030,00 kuna) a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 - dalje: Tarifa).
27.1. Tako je tuženici kao opravdani priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 132,72 €, odnosno 1.000,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), pristup na ročišta 1. travnja 2021. i 26. svibnja 2021. u iznosu od 132,72 €, odnosno po 1.000,00 kuna (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav žalbe 165,90 €, odnosno 1.250,00 kuna (Tbr. 10. toč. 1. Tarife) te za sastav revizije 199,08 €, odnosno 1.500,00 kuna (Tbr. 10. toč. 6. Tarife) ili ukupno 729,97 € ( 5.500,00 kuna) za svakog od tužitelja.
27.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao u toč. II. i III. izreke.
28. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1EUR=7.53450).
Zagreb, 28. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
