REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 1949/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], AŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], i FŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje sve zastupa punomoćnik Mirko Butorović, odvjetnik u Hvaru, protiv tuženice Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, koju zastupa punomoćnik TŽ, a njega zastupa punomoćnica Tihana Svetec, odvjetnica Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Pula-Pola poslovni broj Gž-99/2021-4 od 22.veljače 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Staromu Gradu poslovni broj P-2485/2019 od 15. listopada 2020., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-99/2021-4 od 22. veljače 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne Službe u Staromu Gradu poslovni broj P- 2485/2019 od 15. listopada 2020.

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica postavlja šest pitanja:

1. Može li se smatrati povredom odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (koji nalaže sudu da kao dokazane uzme one činjenice koje je kao takve kvalificirao na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka), situacija u kojoj (drugostupanjski) sud propusti kao dokazanu uzeti činjenicu na koju se pozvala jedna stranka u postupku, a da pritom postojanje navedene činjenice protivna strana niti u jednom trenutku nije osporila, odnosno može li se povredom odredbe članka 8. ZPP smatrati situacija u kojoj drugostupanjski sud propusti kao dokazanu uzeti činjenicu koja je nesporna i koju čak i prvostupanjski sud kao takvu kvalificira u obrazloženju presude;

2. Mogu li se, u smislu odredbe članka 129. stavka 1. Zakona o nasljeđivanju, pravima ostavitelja koja prelaze na nasljednike u trenutku smrti ostavitelja, smatrati potencijalna potraživanja koja proizlaze iz izvanugovornog odnosa (stjecanje bez osnove i/ili naknada štete), a u pogledu kojih sam ostavitelj nikada nije pokrenuo sudski postupak radi ostvarenja spomenutih tražbina, odnosno koje tražbine u trenutku smrti ostavitelja ne postoje, niti je prije smrti ostavitelj pokrenuo postupak radi njihovog ostvarenja?

3. Može li se smatrati da su Dodacima ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija, a koji su sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona (ZID ZPK, "Narodne novine" broj 102/15), potrošači koji su takve Dodatke prihvatili izgubili pravnu osnovu i pravo pozivanja na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz osnovnog ugovora o kreditu koji je u potpunosti zamijenjen Dodatkom kojim je izvršena konverzija sukladno zakonu?

4. Smatra li se promjenjiva kamatna stopa nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom ukoliko do stupanja na snagu Zakona o izmjeni Zakona o potrošačkom kreditiranju nije postojalo zakonskih obveza glede izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti?

5. Može li sud, u individualnoj parnici radi naknade štete koja se temelji na utvrđenjima iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, utvrđenja iz takve presude tumačiti na način kojim uspostavlja novu neravnotežu u ugovornom odnosu stranaka, odnosno u razrješenju međusobnih odnosa nakon što je ugovorni odnos prestao, pružajući tužitelju zaštitu kojom izravno intervenira u samu narav takvog ugovornog odnosa, zadirući pritom u kreiranje poslovne politike i odlike kreditnih proizvoda koje tuženik kao kreditna institucija nudi na tržištu, nalažući isplatu po osnovi „preplaćenih“ kamata kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa i kao da je ugovoren fiksni tečaj kroz cijelo razdoblje otplate, dakle, tretirajući ugovorni odnos stranaka sukladno uvjetima koji nisu u sporno vrijeme postojali na tržištu;

S tim u vezi, može li se, u tumačenju i primjeni utvrđenja iz presude donesene u sporu za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, na individualni ugovorni odnos u pogledu kojeg tužitelj zahtijeva pravnu zaštitu, dozvoliti sudu da intervenira na način koji ne ide ka utvrđenju postojanja eventualne odgovornosti za štetu i, posljedično, visine same štete u okviru postavljenog tužbenog zahtjeva, već ka arbitrarnoj jednostranoj izmjeni bitnih uvjeta ugovora iz kojeg proizlazi tužbeni zahtjev, a koje postupanje izravno zadire u poslovanje financijske institucije glede kreiranja pojedine kategorije kreditnih proizvoda, kao i u samovoljno i nedopuštenu "korekciju" tržišnih uvjeta u pogledu kreiranja tečaja valute uz koju je vezana glavnica kredita, što u konačnici dovodi do toga da se potrošača neosnovano stavlja u povoljniji položaj nego što je to mogao biti u trenutku sklapanja ugovora o kreditu (jer mu se "nadoknađuje šteta" čija je visina utvrđena primjenom arbitrarnih i nepostojećih uvjeta kreditiranja i tržišnih uvjeta koji određuju tečaj valute i to od strane suda koji je za takvu intervenciju u ugovorni odnos stranaka bez njihove obostrane privole apsolutno nenadležan);

6. Može li se podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (i kojom se ne traži utvrđivanje, osiguranje ili ispunjenje točno određene, individualne tražbine vjerovnika, već je svrha iste zaštita potrošača na općenitoj razini) smatrati vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom/drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja konkretne tražbine, a kojom se radnjom prekida zastara u smislu odredbe članka 241. ZOO?''.

2.1. U odnosu na prva dva pitanja predlagateljica ne navodi razloge važnosti, dok u odnosu na treće postavljeno pitanje kao razlog važnosti navodi neujednačenu praksu viših sudova smatrajući da je pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda u vezi s trećim spornim pitanjem u suprotnosti s pravnim shvaćanjem izraženim u presudama Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-457/2018 od 15. lipnja 2020., Županijskog suda u Splitu broj Gž-1619/2020 od 7. listopada 2020. i dr. U odnosu na četvrto, peto i šesto pitanje, kao razlog važnosti predlagateljica se poziva na više odluka revizijskog suda i na odluke Suda Europske unije smatrajući da pobijana presuda u pogledu ovih pitanja odstupa od pravnih shvaćanja izraženih u tim odlukama.

3. Tužitelji nisu odgovorili na prijedlog tuženice.

4. Prijedlog nije dopušten.

5. Postupajući prema odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. Naime, u odnosu na prva dva postavljena pitanja tuženica ne navodi razloge važnosti iz članka 385.a stavka 1. ZPP zbog kojih bi bilo opravdano dopustiti reviziju, pa je već zbog toga razloga valjalo ocijeniti da ova dva postavljena pitanja ne udovoljavaju temeljnim pretpostavkama dopuštenosti zbog čega je prijedlog u odnosu na njih valjalo odbaciti.

6.1. Istu sudbinu dijeli i treće postavljeno pitanje koje implicira da su tužitelji i tuženica zaključili Dodatak ugovoru o kreditu u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15). Međutim, iako je tuženica tijekom prvostupanjskog postupka spomenula zaključeni Dodatak, tuženica taj Dodatak nije dostavila u spis niti je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je li takav Dodatak ugovora zaključen, koji je sadržaj tog Dodatka niti tko ga je zaključio. U takvim okolnostima o odgovoru na treće postavljeno pitanje ne ovisi odluka u sporu.

6.2. Što se tiče četvrtog, petog i šestog pitanja, riječ je o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Revt-294/2014-2 od 9. lipnja 2015., Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja je potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

7. Slijedom navedenoga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 392. stavaka 1. i 6. ZPP u vezi s člankom 385. stavkom 5.. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 28. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić