REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 207/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DR iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Željko Ostoja, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Promet d.o.o., Split, Hercegovačka 20, OIB 13421314997, radi nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1032/2020-2 od 17. studenog 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-441/2019 od 21. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je nedopušten otkaz Ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika broj 1702/1 od 2. svibnja 2019., šifra 2070, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 200,00 kuna (točka 2. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske reviziju prihvatiti i ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno preinačiti pobijanu presudu.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija je neosnovana.

6. Na temelju odredbe čl. 391. st. 2. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenta u postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju opisno upire revident. Drugostupanjska presuda ne proturječi samoj sebi i stanju spisa, a u obrazloženju presude su navedeni jasni, razumljivi i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama, koji razlozi imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te presuda ne sadrži proturječnosti zbog kojih se njezina pravilnost i zakonitost ne bi mogla ispitati. Nadalje, ne postoji niti proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava koje prileže spisu i samih tih isprava jer je sadržaj isprava u pobijanim odlukama reproduciran u skladu s njihovim sadržajem.

8. Drugostupanjski sud je postupio u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP i ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja za donošenje odluke u ovom sporu pa stoga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP na koju opisno ukazuje revident.

9. Revizija se najvećim dijelom iscrpljuje u osporavanju utvrđenog činjeničnog stanja kada revident tvrdi da nije potpisao zapisnik Povjerenstva za utvrđivanje odgovornosti radnika za povrede obveze iz radnog odnosa (dalje: Povjerenstvo) i da nije priznao krađu koju nije počinio kao i u davanju vlastite ocjene provedenih dokaza kada navodi da saslušani svjedoci nisu nepristrani i da su zainteresirani za ishod spora. Vezano za takve revizijske navode kojima revident osporava utvrđeno činjenično stanje te se upušta u preocjenjivanje utvrđenog činjeničnog stanja, valja reći da prema odredbi čl. 352. st. 1. ZPP u vezi s čl. 399. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud ovakve revizijske navode revidenta nije mogao ispitivati niti uzeti u razmatranje njegove činjenične navode iznesene u reviziji.

10. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenom Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika te vraćanje na posao.

11. U postupku koji je prethodio reviziji u bitnom je utvrđeno:

- da je tužitelj 1. veljače 2006. sklopio s tuženikom Ugovor o radu za neodređeno vrijeme 1-4/2006 za obavljanje poslova prometnika,

- da je 2. svibnja 2019. tuženik Odlukom o otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika br. 1702/1 tužitelju otkazao ugovor o radu zbog osnovane sumnje odnosno krađe goriva na kolodvoru u Trogiru,

- da je prema obavijesti MUP-a, PU splitsko-dalmatinska, PP Trogir od 25. listopada 2018. tužitelj 8. listopada 2018. zatečen u sklopu autobusnog kolodvora Trogir te da je daljnjim kriminalističkim istraživanjem proizašla osnovana sumnja u počinjenje kaznenog dijela krađe,

- da je tužitelju omogućena obrana koju je i iskoristio na sjednici Povjerenstva 28. studenog 2018. na kojoj je priznao krađu goriva i da je potpisao zapisnik sa sjednice Povjerenstva,

- da se radničko vijeće čiji je tužitelj član nije u roku od 8 dana očitovalo na namjeravanu odluku tuženika da otkaže tužitelju ugovor o radu.

12. Nižestupanjski sudovi, polazeći od utvrđenih činjenica, zaključuju da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu prema čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) jer krađa goriva predstavlja povredu radne obveze prema čl. 103. Kolektivnog ugovora tuženika (dalje: KU).

13. Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

14. I prema shvaćanju ovog suda krađa goriva na kolodvoru tuženika u kojoj je tužitelj zatečen po pripadnicima policije i koju je tužitelj na sjednici Povjerenstva priznao predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu prema čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR pri čemu nije odlučna činjenica što tužitelj za krađu goriva nije pravomoćno osuđen u kaznenom postupku. Naime, čl. 103. KU propisano je da kršenje radnih obveza predstavlja između ostalog i krađa, ali pri tome nije propisano i da radnik mora biti i pravomoćno kazneno osuđen za kazneno djelo krađe.

15. Okolnosti konkretnog slučaja kada je tužitelj kao radnik od kojeg se očekuje savjesno ispunjavanje radnih obveza i čuvanje imovine poslodavca zatečen u krađi goriva po pripadnicima policije pri čemu je tužitelj i ranije pisano upozoravan na poštivanje (drugih) obveza iz radnog odnosa doista predstavljaju okolnosti u kojima nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da ponovno upozori radnika na mogućnost otkazivanja ugovora o radu sukladno čl. 119. st. 1. ZR. Stoga okolnost da poslodavac u konkretnom slučaju nije upozorio radnika prije otkazivanja ugovora o radu na kršenje obveza iz radnog odnosa koje se odnosi upravo na krađu ne čini otkaz nedopuštenim.

16. Stoga je materijalno pravo iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR i čl. 119. st. 1. ZR pravilno primijenjeno jer je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu.

17. Slijedom iznesenog, ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Zagreb, 28. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil