REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 872/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-356/2022-2 od 26. listopada 2022., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-377/2020 od 3. prosinca 2021., u sjednici od 28. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje podnošenja revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-356/2022-2 od 26. listopada 2022.
Obrazloženje
1. 1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 356/2022-2 od 26. listopada 2022., u točki I. izreke preinačena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-377/2020 od 3. prosinca 2021. na način da je odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
''Tuženik je dužan platiti tužitelju iznos od 31.065,52 kn sa zateznim kamatama u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena od dospijeća do 1. kolovoza 2015., a nakon toga po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to:
- na iznos od 17.686,80 kuna od 27.2.2017. do isplate,
- na iznos od 13.378,72 kuna od 17.9.2018. do isplate, u roku od osam dana.''
1. 2. U točki II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.320,00 kn/175,19 EUR u roku od osam dana.
2. 1. Protiv drugostupanjske presude prijedlog za dopuštenje revizije podnio je tužitelj, a u prijedlogu je postavio dva pravna pitanja koja glase:
"1) Jesu li odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13 i dr., ZOMO/2013) iz poglavlja X. Naknada štete, članak 161. st 1. i 2. i članak 164. st. 1., specijalnog ili općeg karaktera, te u kakvoj su relaciji te odredbe koje su na snazi od 01.01.2014. u odnosu na odredbu članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi od 2005. godine (NN 151/05, ZOOP/05)?
2) Predstavlja li isplata novčanog primanja iz mirovinskog osiguranja, na ime priznatog prava na mirovinu u punom iznosu, stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi Zavodu za mirovinsko osiguranje, a koja je posljedica štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje?".
2. 2. Kao razloge važnosti naveo je odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1437/2021 od 05.01.2022., prema kojem je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu, a koju čine svi izdaci koji su vezani za isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda pa time i predstavlja stvarnu štetu. Uz to se pozvao na odluke Rev x- 1262/11, Rev x-1119/2012, Rev x-436/2010., prema kojima za tužitelja šteta nastaje isplatom mirovine, ali i na odluke: Revd-655/2021, Revd 4411/2021, Revd 476/2020., u kojim je odbijen prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u identičnoj pravnoj stvari, kada su u pitanju razdoblja naknade štete na ime isplaćenih mirovina nakon 2014. godine jer za tužitelja šteta nastaje isplatom mirovine. Osim navedenih, tužitelj se pozvao i na presude drugostupanjskih sudova koji su sudili u istoj pravnoj situaciji kao što je ova u ovom predmetu i to: Visoki trgovački sud Republike Hrvatske broj Pž-5462/2020, Pž-226/2020, Pž-6613/2019 i Pž-2644/2018, Županijski sud u Zagrebu Gž-2626/2020, Županijski sud u Varaždinu Gž-550/2021, Županijski sud u Velikoj Gorici Gž-228/2021, Županijski sud u Splitu Gž-1349/2021, Županijski sud u Rijeci Gž-3869/2020 i mnoge druge.
3. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
4. Prijedlog za dopuštenje revizije je neosnovan.
5. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-356/2022 od 26. listopada 2022. preinačena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-377/2020 od 3. prosinca 2021. i odbijen tužbeni zahtjev tužitelja uz obrazloženje da je za odluku u sporu kojeg pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine a ne odredbe ZOMO-a, a kako je odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, i kako se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.), pri čemu se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.), te kako iz rješenja tužitelja od 6. prosinca 2011. (proizlazi da je osiguraniku tužitelja zbog ozljede na radu (40%) i bolesti (60%) nastala profesionalna nesposobnost za rad, te mu je priznato pravo na invalidsku mirovinu u svoti od 406,21 kn mjesečno, zaključio je da je osiguraniku tužitelja priznata invalidska mirovina kao posljedica ozljede na radu, posljedično čemu u konkretnom slučaju, nema štete na strani tužitelja, budući da je tužiteljevim rješenjem utvrđena upravo mirovina u slučaju ozljede na radu pa ne postoji razlika u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a.
6. 1. Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu čl. 385.a st. 1. podstavak 1. ZPP-a zbog navedenih pravnih pitanja jer, kada je riječ o prvom postavljenom pitanju ono nije važno jer izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda o tome pitanju ne odstupa od prakse revizijskog suda, između ostalih i od presuda na koje se pozvao sam tuženik (Rev x-1262/11, Rev x- 1119/2012, Rev x-436/2010.), ali i Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je "za odluku o sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja (prometne nezgode)".
6. 2. Drugo postavljeno pitanje odnosi se na visinu naknade štete na koju ima pravo tužitelj, a kako se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti, gdje se tijekom postupka pred sudom drugog stupnja nije moglo ispitivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja vezano za (ne)postojanje štete, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, u toj pravnoj situaciji pogrešno shvaćanje suda drugog stupnja o nepostojanju štete ne može imati utjecaja na pravilnost odluke u ovom sporu (tako i u Rev- 1437/2021-2 od 5. siječnja 2021.).
7. Slijedom navedenog, valjalo je u temeljem odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 28. ožujka 2023.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić
