REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 4509/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Anti Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-189/2021-2 od 25. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj Pr-429/2017-27 od 9. veljače 2021., a koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj: Pr-429/2017-29 od 15. veljače 2021., na sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

II. Odbija se prijedlog tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-189/2021-2 od 25. kolovoza 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj: Pr-429/2017-27 od 9. veljače 2021., a koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu, poslovni broj: Pr-429/2017-29 od 15. veljače 2021., postavljajući sljedeće pravno pitanje:

„Mogu li personalni dokazi poput iskaza tužitelja imati prednost i veću vjerodostojnost pred materijalnim dokazima, dostavljenim evidencijama o radu, potpisanim od strane tužitelja?“

2. Kao razloge zbog kojih pitanje smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljica ukazuje na odluke ovoga suda poslovni broj Revd-2673/21 od 15. veljače 2022., Revr-1845/12 od 29. travnja 2014., Revr- 1902/12 od 4. lipnja 2014. i Revr-1795/12 od 25. veljače 2014., a navodi i odluke županijskih sudova (Županijskog suda u Zagrebu iz odluke Gž R-480/2019-2 od 18. travnja 2019., Županijskog suda u Osijeku iz odluke Gž R-127/2019 od 8. travnja 2019. te Županijskog suda u Splitu Gž R-171/2020-2 od 10. prosinca 2020. i Gž R- 1081/2020-2 od 11. prosinca 2020.), tvrdeći da je u tim odlukama zauzeto shvaćanje različito od shvaćanja iz pobijane odluke.

3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj isti predlaže odbaciti. Traži naknadu troškova za sastav odgovora na prijedlog.

4. Prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan.

5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje tuženice nije važno u smislu odredbe čl. 385.a. st.

1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se pobijana odluka temelji na utvrđenju da tuženica nije precizno vodila evidenciju radnog vremena, a koje utvrđenje ne proizlazi samo iz iskaza tužitelja i svjedoka, već i iz Dnevne evidencije radnog vremena te Kartica djelatnika koje je tuženica dostavila pa o tom pitanju ne ovisi odluka o sporu.

6. Podredno, valja reći i to da niti u jednoj od odluka koje tuženica navodi kao razlog važnosti u odnosu na postavljeno pitanje nije izraženo pravno shvaćanje o postojanju hijerarhijskog odnosa između pojedinih dokaznih sredstava pa i o tome da „materijalni“ dokazi imaju prednost pred „personalnima“ u smislu njihove dokazne snage. Na isti način ovaj revizijski sud odlučio je i u predmetima poslovni broj Revd 3765/2021-2 od 27. listopada 2021. i Revd 2851/2022-2 od 13. rujna 2022.

7. S obzirom na gore navedeno, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389.b ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

8. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog, jer se ne radi o troškovima potrebnima za odluku o prijedlogu (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).

Zagreb, 28. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa