REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1147/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o., OIB 85584865987, Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik iz Zagreba, Prilaz Gjure Deželića 57, protiv tuženika TEHNIKA d.d., OIB 73037001250, Zagreb, Ulica grada Vukovara 274, radi utvrđenja tražbine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3088/2021-2 od 26. listopada 2022. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1895/19 od 7. svibnja 2021., na sjednici održanoj 28. ožujka 2023.
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija u odnosu na pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije glede prigovora povrede temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3088/2021-2 od 26. listopada 2022., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1895/19 od 7. svibnja 2021. postavljajući slijedeća pitanja:
„1. Nastaje li tražbina po osnovi prava koja naručitelj ima prema izvođaču radova zbog nedostataka na objektima zbog kojih kupci i treće osobe usmjeravaju svoje zahtjeve prema naručitelju – u trenutku izvođenja radova (u vezi kojih postoje nedostaci) ili u trenutku u kojem naručitelj isplati iznose po toj osnovi?
2. Ako treća osoba tuži samo naručitelja i sud ga obveže na naknadu štetu po osnovi nedostataka u izvođenju radova, može li naručitelj koji je isplatio više nego što iznosi njegov udio u šteti zahtijevati od izvođača radova da mu naknadi ono što je platio za njega, u smislu čl. 1109. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (pravo regresa)?“ navodeći da su postavljena pravna pitanja važna za odluku u sporu kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i razvoj prava kroz sudsku praksu jer o istima Vrhovni sud Republike Hrvatske još nije zauzeo pravi stav, dok u pogledu tumačenja odlučnih činjenica na koje se odnose postavljena pitanja ne postoji jedinstvena praksa drugostupanjskih sudova pozivajući se na odluke Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-595/16-2 od 3. studenog 2017. Županijskog suda u Zadru broj Gž-138/2022-2 od 25. veljače 2022., Gž-675/17-2 od 23. svibnja 2019., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2719/04 od 7. studenog 2006.).
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), ovaj revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pravna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP jer tužitelj postavljenim pitanjima polazi od drugačijih činjeničnih utvrđenja od onih koja je iznio sud.
3.1. Naime nižestupanjski sudovi su u pobijanim presudama iznijeli pravnu ocjenu u odnosu na osnovanost zahtjeva tužitelja s obzirom na okolnost da u vrijeme otvaranja postupka predstečajne nagodbe potraživanje tužitelja u smislu regresnog potraživanja prema tuženiku još nije postojalo jer prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe tužitelj još nije bio isplatio naknadu štete prema odštetnim zahtjevima koji su prema njemu bili postavljeni od strane kupaca stanova u zgradama koje je tuženik prema narudžbi tužitelja izgradio.
3.2. Nižestupanjski sudovi su također iznijeli i pravno shvaćanje u odnosu na odštetnu odgovornost tuženika prema tužitelju.
3.3. U odnosu na ova pravna shvaćanja nižestupanjskih sudova tužitelj postavljenim pitanjima, kao i odlukama na koje se poziva kao razloge važnosti nije doveo u pitanje pravilnost pobijanih odluka u smislu da bi iste odstupale od pravnih shvaćanja zauzetih u citiranim odlukama.
3.4. Nadalje, tužitelj zanemaruje okolnost da je u odlukama koje su navedene kao razlozi važnosti u vrijeme pokretanja postupka predstečajne nagodbe parnica između stranaka već bila u tijeku, koja okolnost ne postoji u ovom predmetu.
4. Također tužitelj nije učinio vjerojatnim da je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
5. Suprotno navodima tužitelja pobijanom drugostupanjskom presudom nisu samo paušalno citirani propisi (niti je to učinjeno u prvostupanjskoj presudi) već je iznijeta pravna ocjena da tužitelj tijekom postupka nije dokazao postojanje pretpostavki za odštetnu odgovornost tuženika prema tužitelju, niti je predložio provođenje dokaza na tu okolnost.
5.1. U odnosu na navode tužitelja kojima se poziva na pravno shvaćanje iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (Pž-2719/04 od 7. studenog 2006.) valja odgovoriti da ova odluka ne koincidira u odnosu na konkretan slučaj. Naime, u toj odluci je iznijeto pravno shvaćanje da prema odredbi čl. 207. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novineˮ, broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05, koja sadržajno odgovara čl. 1108. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO) naručitelj i izvođač radova na nekretnini solidarno odgovaraju trećoj osobi za štetu koja joj nastane u vezi s izvođenjem radova. Dakle, prema ovoj odredbi ZOO naručitelj i izvođač solidarno odgovaraju trećim osobama za štetu koju pretrpe prilikom izvođenja i u svezi sa izvođenjem radova, a ne za štetu koja nastane na samoj građevini, odnosno stanovima u izgrađenoj građevini što je predmetom spora u konkretnom slučaju.
4. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP u svezi sa čl. 385.a st. 1. ZPP odlučeno je kao pod I. izreke, dok je u odnosu na revizijski razlog iz čl. 385.a st. 2. ZPP temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod II. izreke.
Zagreb, 28. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
