REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1423/2019-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja HRVATSKE VODE, pravna osoba za upravljanje vodama, OIB 28921383001, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, zastupanog po punomoćniku Miji Jeličiću, odvjetniku u Splitu, protiv ovršenika JZ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2175/14-2 od 24. srpnja 2014., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1732/2014-2 od 26. lipnja 2014., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e:

I Ukidaju se rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2175/14-2 od 24. srpnja 2014. i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-1732/2014-2 od 26. lipnja 2014. te se predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak. II O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja sud se oglasio nenadležnim te je odbacio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 23. lipnja 2014.

2. Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđeno je rješenje suda prvog stupnja.

3. Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio ovrhovoditelj na temelju odredbe čl. 400. u vezi s odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 - dalje u tekstu: ZPP). Predlaže ukinuti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je osnovana.

6. U ovršnom postupku na temelju čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12 i 25/13 - dalje u tekstu: OZ) dopuštena je revizija samo ako odluka donesena u drugom stupnju ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u skladu s pravilima parničnog postupka.

7. Ovrhovoditelj je reviziju podnio na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP i uz navod da je podnosi jer odluka u sporu ovisi o rješenju procesnopravnih pitanja važnih za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa je, uz tvrdnju da shvaćanje na kojemu se osporeno rješenje temelji (o sudskoj nenadležnosti za prisilnu naplatu naknade za uređenje voda) nije pravilno i da je u suprotnosti sa shvaćanjem Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženim u odluci poslovni broj U- III/1640/2006 od 13. veljače 2008. (da predmeti naplate vodnih naknada idu u sudsku nadležnost) i više odluka drugostupanjskih sudova.

7.1. Stoga je u reviziji postavio više pitanja, ali koja se suštinski svode na jedno pitanje koje glasi:

''Je li redovni sud nadležan za donošenje odluke o ovrsi temeljem ovršne isprave koju u okviru svoje nadležnosti Hrvatske vode donesu kao javnopravno tijelo?''.

8. Pobijano rješenje je, sukladno čl. 392.a st. 2. ZPP, ispitano samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog istaknutog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je revizija podnesena.

9. Predmet ovog ovršnog postupka jest prisilna naplata naknade za uređenje voda na temelju ovršnih isprava, izvršnih rješenja o utvrđenju naknade za uređenje voda koja su donijele Hrvatske vode.

10. Zaključak o sudskoj nenadležnosti u dijelu ovršnog prijedloga na temelju ovršne isprave rješenja Hrvatskih voda (od 18. rujna 2006., 25. veljače 2011. i 13. travnja 2012.) prvostupanjski sud temelji na odredbama čl. 16. st. 2., čl. 17. i čl. 72. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (''Narodne novine'', br. 153/09, 90/11 i 56/13) kojima da je propisano da se za nekretnine naknada za uređenje voda obračunava i naplaćuje prema propisima o komunalnom gospodarstvu za komunalnu naknadu te da se ovrha protiv obveznika naknade provodi prema propisima o ovrsi komunalne naknade, a da prema odredbi čl. 23. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu (''Narodne novine'' broj 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04 do 144/12) rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijemu su djelokrugu poslovi komunalnoga gospodarstva dok prema stavku 5. istog članka izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo iz stavka 2. u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit. 11. Drugostupanjski sud navodi da prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela toga suda od 4. studenog 2013. ne postoji nadležnost (ovršnog) suda radi naplate naknada za uređenje voda ni prije novele Zakona o financiranju vodnog gospodarstva ("Narodne novine" broj 56/13), jer je odredbama čl. 72. osnovnog Zakona ("Narodne novine" broj 153/09) bilo propisano da se naknada za uređenje voda obračunava i naplaćuje prema propisima o komunalnom gospodarstvu uz komunalnu naknadu (ne komunalnu uslugu) te da se ovrha protiv obveznika naknade provodi prema propisima o ovrsi komunalne naknade, prema odredbi čl. 23. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 26/03 - pročišćeni tekst, 82/04 do 144/12) rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva koje upravno tijelo provodi ovrhu po propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit što znači po odredbama OPZ, iznimno će biti moguće i na nekretninama ovršenika u kom slučaju postoji nadležnost suda (čl.156. OPZ).

12. Osnovana je tvrdnja ovrhovoditelja da je s obzirom na različitu praksu sudova o ovom pitanju ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

13. Zakon o financiranju vodnog gospodarstva (''Narodne novine'', broj 107/95, 19/96, 88/98 i 150/05), osim odredaba navedenih u čl. 94. st. 2. i čl. 95. st. 2. tog Zakona, prestao je važiti na temelju odredbe čl. 97. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (''Narodne novine'', broj 153/09), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2010. (osim odredaba navedenih u članku 95. stavku 1. tog Zakona) pa stoga nadležnost za odlučivanje o prijedlogu za ovrhu od 24. lipnja 2014. (na temelju rješenja ovrhovoditelja od 18. rujna 2006., 25. veljače 2011. i 13. travnja 2012.) valja ocijeniti primjenom odredaba tog Zakona te Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (''Narodne novine'', broj 56/13).

14. Prema odredbi čl. 16. st. 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (''Narodne novine'', broj 153/09, 90/11 i 56/13 - dalje u tekstu: ZFVG) naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz čl. 17. tog Zakona. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode (st. 2.).

15. Odredbom čl. 17. st. 1. ZFVG-a propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.

16. Člankom 7. Uredbe o visini naknade za uređenja voda (''Narodne novine'', broj 82/10 i 108/13) propisano je da jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem popisu stanovnika ne prelazi 2000 nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom čl. 17. ZFVG. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju Hrvatske vode.

17. Daljnja iznimka od primjene odredbe čl. 17. ZFVG propisana je i odredbom čl. 8. Uredbe o visini naknade za uređenja voda, prema kojoj su, pod određenim uvjetima, Hrvatske vode ovlaštene preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema čl. 7. te Uredbe.

18. Dakle, pod određenim uvjetima i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, obračun i naplatu ovlaštene su obavljati Hrvatske vode.

19. Zakon o financiranju vodnog gospodarstva različito je propisao postupak naplate, ovisno o tome jesu li rješenje kojim se obračunava vodna naknada donijele Hrvatske vode ili je rješenje o obračunu naknade za uređenje voda, uz određivanje komunalne naknade prema propisima o komunalnom gospodarstvu, postupajući prema odredbi čl. 17. st. 1. ZFVG, donijela jedinica lokalne samouprave.

20. Tako je odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG propisano da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada, dok prema odredbi čl. 73. st. 2. ZFVG, ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja), pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.

21. Prema odredbi čl. 1. OZ tim Zakonom uređuje se postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojemu sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

22. Stoga, određujući da Hrvatske vode postupak protiv obveznika vodne naknade pokreću kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu, odredba čl. 73. st. 2. ZFVG propisuje sudsku nadležnost za određivanje i provođenje ovrhe protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode.

23. Dakle, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata vodna naknada i naloženo njeno plaćanje nadležan je sud. 24. Slijedom izloženog, na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i 4. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. ZPP i čl. 21. st. 1. OZ, valjalo je ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

25. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 28. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Branko Medančić