REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 330/2017-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i mr.sc. Igora Periše člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice Tajane Jelić iz Zagreba, Zelinska 4, OIB: 23879297882, koju zastupa punomoćnik Davor Radić, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Luke Milićića iz Zagreba, Čačkovićeva 7a, OIB: 09355967751, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Čogurić & partneri d.o.o., u Zagrebu, i umješača na strani tuženika Telegra d.o.o., iz Svete Nedelje, Plešivička 3, OIB: 05002572170, zastupanog po punomoćniku Mići Ljubenku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri d.o.o. u Zagreb, radi zaključenja ugovora o kupoprodaji dionica, odlučujući o reviziji tuženika i umješača protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6939/16-5 od 14. ožujka 2017., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-895/16 od 8. srpnja 2016., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Djelomično se prihvaća revizija tuženika i djelomično preinačava presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6939/16-5 od 14. ožujka 2017., i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-895/16 od 8. srpnja 2016. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev u točki II. prvostupanjske presude izreke te se sudi:

»Odbija se tužbeni zahtjev u točki II. koji glasi:

„Dužan je tuženik, po pravomoćnosti točke I ove presude, isplatiti tužitelju iznos od 416.534,60 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja od 1. ožujka 2011.g. do 31. srpnja 2015.g. teče po stopi određenoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.“

r i j e š i o  j e :

Revizija tuženika u preostalom dijelu kao i revizija umješača na strani tuženika odbacuju se kao nedopuštene.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da u roku osam dana sklopi s tužiteljicom Ugovor o kupoprodaji dionica sadržaja koji je pobliže naveden u točki I. izreke prvostupanjske presude. U točki II. izreke naloženo je tuženiku po pravomoćnosti točke I. isplatiti tužiteljici iznos od 416.534,60 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1. ožujka 2011. do isplate kako je to navedeno u izreci, u točki III. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 50.000,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je u točki IV. odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu 1.448,09 kn.

2. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika i umješača kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda u točkama I., II. i III izreke, a drugostupanjskim rješenjem odbačena je žalba umješača kao nedopuštena.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tuženik i umješač na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud prihvati reviziju te ukine pobijanu drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

4. Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju.

5. Revizija tuženika je djelomično osnovana, dok revizija umješača nije dopuštena.

6. Na temelju odredbe čl. 382. st. 2. u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojega ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7. Na temelju odredbe čl. 392.a. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu kojim se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koja je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje propisa i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

8. Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice naložiti tuženiku sklapanje ugovora o prodaji dionica te po sklapanju ugovora isplatiti tužiteljici iznos naknade štete u visini kupoprodajne cijene dionica.

9. Tuženik u reviziji postavlja sljedeća pravna pitanja:

„1.Kad dospijeva obveza na sklapanje ugora o prodaji dionica iz čl. 49. Zakona o preuzimanju dioničkih društava ("Narodne novine", broj 109/07 – dalje: ZPDD)?

2. U kojem roku zastarijeva pravo dioničara zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica iz članka 39. ZPDD/07?

3. Je li pretpostavka za primjenu odredbe čl. 49. ZPDD/07, te pokretanje sudskog postupka temeljem ove odredbe, prethodno odobrenje zahtjeva za objavljivanje ponude za preuzimanje od strane Agencije?

4. Može li dioničar ciljnog društva temeljem odredbe članka 49. ZPDD/07 zahtijevati (i) naknadu štete?

5. Može li temeljem odredbe čl. 49. ZPDD svakodobni dioničar ciljnog društva putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica ili je ovo pravo zahtijevati obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, pravo samo onih dioničara koji su to bili u trenutku nastanka obveze objavljivanja ponude za preuzimanje?

6. Može li svakodobni dioničar ciljnog društva putem mjesno nadležnog trgovačkog suda zahtijevati obvezno sklapanje ugora o prodaji dionica protiv pravnih ili fizičkih osoba, u smislu odredbe čl. 49. ZPDD, ako te osobe od kojih zahtijeva obvezno sklapanje ugovora o prodaji dionica, u trenutku podnošenja tužbe ne prelaze prag od 25% od ukupnog broj glasova (čl. 4. st. 1. Zakona o preuzimanju dioničkih društava ("Narodne novine", broj 83/02)?

7. Može li dioničar ciljnog društva dokazati postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe za isplatu nedospjele tražbine u smislu odredbe članka 186.c stavak 1?“

10. Ovaj sud ocjenjuje da se kod četvrto postavljenog pitanja radi o pitanju koje ispunjava pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a.

11. Tuženik u reviziji kao razloge važnosti u odnosu na četvrto postavljeno pravno pitanje „Može li dioničar ciljnog društva temeljem odredbe članka 49. ZPDD/07 zahtijevati (i) naknadu štete?“ navodi odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 2756/13 od 31. kolovoza 2016. i broj Pž-2179/13 od 22. ožujka 2013. u kojima da je zauzeto pravno shvaćanje suprotno od onog u ovom postupku.

12. U postupku pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da je na temelju rješenja HANFA-e od 29. rujna 2011. za tuženika nastala obaveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva Dalekovod d.d. Zagreb, a kako je nesporno utvrđeno da tuženik po toj obvezi nije postupio, iz čega je proizašla posljedica na sklapanje ugovora propisana člankom 49. ZPDD-a/07.

13. Stoga pravilno sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev te nalažu tuženiku sklopiti sa tužiteljicom ugovor o prodaji dionica.

14. Pogrešno međutim sudovi obvezuju tuženika po sklapanju ugovora isplatiti tužiteljici naknadu štete u visini kupoprodajne cijene dionica. Naime, u situaciji kada je tuženik obvezan sklopiti ugovor o prodaji dionica sa tužiteljicom kojim ugovorom se tuženik obvezuje u članku 2. isplatiti tužiteljici kupoprodajnu cijenu u ukupnom iznosu od 416.534,60 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, tužiteljica nema pravo i na naknadu štete koja bi odgovarala isplati ugovorene cijene.

15. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u dijelu kojim je tužiteljica tražila po sklapanju ugovora isplatu naknade štete koja odgovara isplati ugovorene cijene, te je u tom dijelu na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo preinačiti nižestupanjske presude i odbiti tužbeni zahtjev.

16. U odnosu na ostala pitanja koja je tuženik postavio u svojoj reviziji ovaj sud je meritorno odgovorio u svojoj odluci Revt-575/17 od 13. travnja 2021. pa je u odnosu na ta pitanja reviziju tuženika valjalo odbaciti.

17. U odnosu na reviziju umješača valja napomenuti kako ista ne sadrži pravno pitanje pa stoga ista ne sadrži pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 3. ZPP za dopuštenost revizije.

18. Stoga je valjalo reviziju umješača odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP.

Zagreb, 28. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: 9-30857-f7c08

Kontrolni broj: 0f73a-3caea-354a6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.