Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-uv-37/2023-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Sanje Katušić - Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika G. M., zbog kaznenih djela iz članka 110. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj Ik I-695/2022-7 od 13. veljače 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba zatvorenika G. M. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem temeljem članka 170. točke 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/2021., dalje: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika G. M., kao neosnovan.
1.1. Zatvorenik se nalazi u kaznionici na izdržavanju kazne zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) godina, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kv I-68/2017-4 od 19. listopada 2017., zbog kaznenih djela iz članka 110. KZ/11. i članka 110. u vezi članka 34. stavka 1. KZ/11., a povodom zamolnice Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine za preuzimanje izvršenja pravomoćne presude Okružnog suda u Trebinju 015-0-K-06-000 005 od 27. lipnja 2007. godine, potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Srpske 118-0-Kž-07-000 212 od 14. veljače 2008.
1.2. Zatvoreniku kazna zatvora teče od 5. ožujka 2006., a ističe 5. ožujka 2026.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio zatvorenik G. M. osobno, ne navodeći žalbene osnove, a iz čijeg sadržaja proizlazi prijedlog da ga se uvjetno otpusti.
3. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. i 80/22., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osporavajući u pobijanom rješenju utvrđeno činjenično stanje, zatvorenik G. M. ističe da je u odnosu na dijagnostičke podatke, koji su napravljeni prilikom njegovog dolaska u kaznionicu, bio pod velikim stresom, kako nikada nije počinio stegovne prijestupe, kao i da mu je preostalo za izdržati još 1/5 kazne te da je usmjeren na budućnost.
6. Protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je osnovano zaključio da kod zatvorenika G. M., nisu ispunjene sve zakonske pretpostavke koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.
7. Naime, jedna od pretpostavki za primjenu instituta uvjetnog otpusta propisana u članku 59. stavku 1. KZ/11., osnovano je očekivanje da osuđenik neće počiniti kazneno djelo nakon izdržavanja kazne, a prilikom odlučivanja o tome, potrebno je cijeniti okolnosti propisane u članku 59. stavku 2. KZ/11.
8. Tako iz izvješća kaznionice proizlazi da se zatvorenik u navedenoj kaznionici nalazi od 27. kolovoza 2018. u zatvorenom odjelu, u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen je razinom "uspješan", tijekom izdržavanja kazne zatvora kažnjen je ukorom, no za vrijeme izdržavanja kazne zatvora u kaznionici u … bio je u više navrata stegovno tretiran. Nadalje, nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti, a kriminalni povrat je procijenjen kao visoko vjerojatan. Predlažu odbiti prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika, čemu se pridružio i državni odvjetnik.
9. Osim toga, dijagnostički podaci upućuju na antisocijalnu ličnost koja pretjerano kontrolira hostilnost i agresivne porive, antisocijalnih stavova i mizantropskih uvjerenja, kao i da se radi o zatvoreniku koji je u psihički dekompenziranim stanjima neselektivan pri odabiru žrtve te da je iznimno empatijski reduciran.
10. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, unatoč postojanju određenih pozitivnih okolnosti koje proizlaze iz izvješća kaznene ustanove, a to su da zatvorenik izražava kritičnost u odnosu na kaznena djela, da ima podršku obitelji i osiguran postpenalni prihvat, s obzirom na negativne okolnosti, dijagnostičke podatke o zatvoreniku, odnosno psihološku procjenu ličnosti zatvorenika, kao i činjenicu da je ostatak neizdržanog dijela kazne previsok u odnosu na ukupno izrečenu kaznu zatvora te procijenjenu visoku razinu kriminalnog povrata, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno da zatvorenik nastavi s izdržavanjem kazne. Ovo osobito imajući u vidu odredbu članka 41. KZ/11., koja kao svrhu kažnjavanja propisuje, ne samo utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela i omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo, već i izražavanje društvene osude zbog počinjenog te jačanje povjerenja građana u pravni poredak, sve kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja, što se postiže ne samo izricanjem kazne, već i načinom te duljinom njezinog izvršavanja. Dakle, ispravno zaključuje prvostupanjski sud da kod zatvorenika barem za sada, program izvršavanja kazne zatvora nije u potpunosti postigao svrhu kažnjavanja, zbog čega nisu ispunjene pretpostavke iz članka 59. stavka 1. i 2. KZ/11.
11. Stoga je prvostupanjski sud osnovano odbio prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika G. M. jer svrha kažnjavanja ni po ocjeni ovog suda očito još uvijek nije postignuta.
12. Slijedom navedenog, a kako žalbenim navodima zatvorenika G. M. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su istim ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 28. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
