Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kž-30/2022-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Sande Janković i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice–specijalistice Buge Mrzljak Stenzel, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog H. G., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 9. studenog 2021., broj K-11/2021-57, u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2023., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog H. G., odvjetnika F. O.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog H. G., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se optuženi H. G. za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., zbog kojeg je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju tih zakonskih propisa i uz primjenu članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme uhićenja i istražnog zatvora od 20. rujna 2020. do 17. veljače 2021.

II U ostalom dijelu žalba optuženika odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu optuženi H. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisanog u izreci presude za koje je osuđen temeljem članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine u koju je temeljem članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. rujna 2020. do 17. veljače 2021.

2. Na temelju članka 69. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje 3 (tri) godine i teče od izvršnosti presude.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi sa člankom 145. stavak 2. točka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) optuženi H. G. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to: za vještake 75.758,00 kuna, za postavljenog branitelja 14.850,00 kuna i paušalnu svotu 2.500,00 kuna, odnosno, ukupan iznos 93.108,00 kuna, te nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika u iznosu koji će naknadno biti određen posebnim rješenjem.

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi H. G. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni te odluke o troškovima kaznenog postupka s prijedlogom "…pobijanu presudu preinačiti i optuženika osloboditi od optužbe, podredno pobijanu presudu preinačiti i optuženika proglasiti krivim zbog učina kaznenog djela iz članka 118. KZ/11. ili pak pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti na ponovni postupak…".

5. Postupajući u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Postupajući po zahtjevu optuženika na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08. o sjednici je izvješten optuženik i njegov branitelj kao i nadležni državni odvjetnik. Sjednica je održana u prisutnosti branitelja optuženog H. G., F. O., odvjetnika u Z. te u odsutnosti optuženika i državnog odvjetnika u skladu sa odredbom članka 475. stavak 3. ZKP/08.

7. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

8. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. optuženik navodi da je "…presuda nerazumljiva te proturječna sama sebi odnosno razlozima presude….",a žalbena argumentacija se zapravo odnosi samo na nedostatak razloga o odlučnim činjenicama ; o propustu suda da obrazloži svoja utvrđenja u odnosu na izjave oštećenika sadržane u bolničkoj prijavi (list 84 spisa) i u pisanom nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine o tome da je ubodnu ranu nožem zadobio od nepoznate osobe. Nadalje u žalbi se navodi da svjedoku–oštećeniku nije predočena bolnička prijava od 20. rujna 2020. u kojoj je navedeno da je oštećenik zadobio ubodnu ranu nožem od strane nepoznate osobe a ista konstatacija navedena je i u pisanom nalazu i mišljenju vještaka sudske medicine. Iz navedenog proizlazi da je oštećenik prvotno kako u bolnici tako i u policiji tvrdio da ne zna tko ga je ozlijedio,pa kako…"o tome u pobijanoj presudi nema ni slova…"smatra žalitelj da su u tom pravcu izostali razlozi o odlučnim činjenicama. Navodi još da su izostali razlozi o odbijanju dokaznih prijedloga i ocjeni vjerodostojnosti iskaza optuženika i oštećenika. Sve navedeno sadržajno se odnosi na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. i članka 468. stavka 2. ZKP/08.

8.1. Ispitujući pobijanu presudu u pravcu istaknutih bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11., i stavak 2. ZKP/08.,a koje žalitelj sadržajno obrazlaže, drugostupanjski sud ocjenjuje da u konkretnoj procesnoj situaciji nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. i stavak 2. ZKP/08. na koje upire žalitelj.

8.2. Protivno žalbenim navodima, pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, kao i sveobuhvatnu ocjenu vjerodostojnosti provedenih personalnih dokaza, posebno iskaza svjedoka-oštećenog M. M. i obrane optuženika. Također, prvostupanjski sud dostatno i jasno razlaže razloge neprihvaćanja dokaznih prijedloga obrane zbog dokazanosti odlučnih činjenica drugim dokazima na način opisan u činjeničnom opisu pobijane presude. Konačno, svi navedeni razlozi u presudi su jasni i argumentirani i utemeljeni na rezultatima cjelovite i pravilne ocjene izvedenih dokaza.

8.3. Neosnovan je daljnji žalbeni prigovor optuženika da cijeli iskaz oštećenika iz istrage dan pred državnim odvjetnikom (zapisnik o ispitivanju svjedoka-oštećenika M. M. od 22.listopada 2020,list 123-128), koji je tijekom dokaznog postupka i neposredno ispitan, predstavlja nezakonit dokaz na kojem se ne može temeljiti sudska odluka u smislu odredbe članka 10. stavka 1.i 2. točka 1.) ZKP/08.jer se ne radi o dokazu koji bi bio pribavljen kršenjem ustavnih i konvencijskih prava kako to neosnovano tvrdi žalitelj.

8.4.Isto tako, nije u pravu žalitelj kada navodi da prvostupanjski sud nije mogao donijeti presudu na temelju nekonfrontiranog iskaza oštećenog M. M. kao svjedoka optužbe jer da je taj iskaz kontaminiran predočenjem sadržaja službene bilješke (zbog kojeg su dijelovi tog iskaza izdvojeni) te se prema vlastitoj ocjeni žalitelja, na tom iskazu ne može zasnivati osuđujuća presuda.

8.5. Protivno tome, u konkretnoj situaciji iskaz svjedoka M. M. koji je dao pred državnim odvjetnikom, nije jedini dokaz koji isključivo tereti optuženika kao počinitelja inkriminiranog mu kaznenog djela iz članka 110.u vezi članka 34. KZ/11, jer u kasnijem iskazivanju, na raspravi pred sudom (zapisnik sa rasprave od 3.rujna 2021.,list 413-415) u prisutnosti optuženika i branitelja sam pojašnjava razloge zbog kojih ranije nije teretio optuženika. K tome, žalitelj nije na raspravi problematizirao sadržaj navoda iz bolničke prijave i nalaza i mišljenja sudskomedicinskog vještaka niti je sadržaj tog dokaza predočio oštećeniku . Naravno da se zaključak o postojanju krivnje optuženika za počinjenje inkriminiranog mu kaznenog djela ne bi mogao izvesti samo i jedino iz dokaza koji je izvela samo jedna stranka u postupku (državni odvjetnik u istrazi) i u odnosu na koji druga stranka nije imala mogućnost ispitivanja što međutim ovdje nije slučaj. U opisanoj procesnoj situaciji optuženik je na raspravi bio u mogućnosti ispitati oštećenika te je iskoristio to svoje pravo obrane no druga je stvar što činjenice koje sada problematizira u žalbi nije predočio oštećeniku (sadržaj njegove izjave u bolničkoj prijavi) a što je s obzirom na rezultate cjelokupno provedenog dokaznog postupka sada postalo irelevantno. Naime, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, krivnja optuženika nije utemeljena isključivo na iskazu oštećenika već i na nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka, te rezultatima provedenog mehanoskopskog i kontaktnog vještačenja materijalnih tragova tekstilnih vlakana i biološkog vještačenja te DNA analize tragova krvi kao i iskaza svjedoka T. Š.,koji je u bitnome potvrdio iskaz oštećenika o dinamici inkriminiranog događaja. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je osuđujuća presuda utemeljena isključivo na iskazu oštećenika pa nije povrijeđeno njegovo ustavno i konvencijsko pravo na pravično suđenje, sadržano u članku 29. stavku 2. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14. - dalje: Ustav) i članku 6. stavku 3. (d) Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 13/03, 9/05., 1/06. i 2/10. - dalje: EKLJP).

8.6.Nadalje, kako prvostupanjski sud nije prihvatio pojedine dokazne prijedloge obrane (provođenje telekomunikacijskog vještačenja, rekonstrukcija na mjestu događaja, ispitivanje svjedoka M. G.) žalitelj smatra da je propušteno o tome izložiti jasne, potpune i valjane razloge zbog čega da su izostali i razlozi o odlučnim činjenicama što pobijanu presudu čini arbitrarnom i čime da je također povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (članak 29. Ustava i članak 6. Konvencije) pa da je posljedično ostvarena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08.

8.7. Protivno tim žalbenim navodima, optuženiku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti pravo na obranu i jednakost oružja odbijanjem provođenja pojedinih dokaza. Naime, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje sud i stranke smatraju bitnima za pravilno presuđenje, međutim, to ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože, već ih je ovlašten odbiti pod uvjetima iz članka 421. stavak 1. ZKP/08. kako je to pravilno i dostatno učinio prvostupanjski sud u ovom kaznenom postupku, dostatno i jasno obrazloživši u pobijanoj presudi razloge za odbijanje dokaznih prijedloga (točka 5.4., stranica 4, drugi odlomak) koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

9. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik prigovara ocijeni provedenih dokaza smatrajući da nema izravnih kontrolnih dokaza kojima bi se utvrdilo da u njegovom postupanju nije bilo elemenata nužne obrane navodeći u žalbi cijeli niz tvrdnji suprotnih utvrđenjima prvostupanjskog suda kojima je takvo postupanje isključeno. Međutim, prvostupanjski sud je pravilnom valorizacijom iskaza oštećenog M. M., nakon otklanjanja svih proturječnosti u odnosu na pojedine okolnosti događaja koje navodi žalitelj, pravilno otklonio sve varijante obrane optuženika i zaključio da je optuženik postupao s izravnom namjerom da ubije oštećenika, a ne da ga samo tjelesno ozlijedi, te da nije postupao u nužnoj obrani, za što je dao uvjerljive razloge koje prihvaća i drugostupanjski sud. Naime, neovisno o samo jednom ubodu, okolnost da je optuženik ovu jednu ozljedu zadao nožem "bajunetom" duljine oštrice 12 cm, dakle prema općem iskustvu, apsolutno pogodnim sredstvom za nanošenje smrtonosnih ozljeda, anatomska lokacija ozljede i mehanizam njezina nastanka, kako je to utvrđeno sudsko-medicinskim vještačenjem i po ocjeni drugostupanjskog suda, potvrđuju osnovanost zaključaka prvostupanjskog suda o postupanju optuženika s izravnom namjerom da ubije oštećenika, čime su ispunjena zakonska obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju, činjenično i pravno opisana u izreci prvostupanjske presude. Navedeni zaključci nisu osporeni ni žalbenim navodima o tome da mu je optuženik odmah pokušao pomoći, da su se u stanu zadržali još najmanje petnaest minuta, zajedno ispijali alkoholna pića i smišljali što će reći djelatnicima hitne pomoći, već su usmjereni na relativiziranje kaznene odgovornosti optuženika kao uostalom i njegovi daljnji žalbeni navodi o tome da su obojica bili dugogodišnji ovisnici o opojnim drogama i pod utjecajem alkohola, što apsolutno nije od utjecaja na ispravnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

10. Optuženik pogrešno u žalbi smatra da sud prvog stupnja nije imao pouzdanih dokaza za utvrđenje, da je od pronađena dva noža na mjestu događaja, od kojih je jedan optuženikov (bajuneta), a drugi oštećenikov (preklopni nož "skakavac"), oštećenik uboden upravo njegovim nožem, a s obzirom da su na oba noža pronađeni tragovi krvi te da provedenim vještačenjem nije isključena takva mogućnost.

10.1. Naime, iako rezultat mehanoskopskog vještačenja dopušta takvu mogućnost, prvostupanjski sud pravilno, dovođenjem u vezu iskaza optuženika i oštećenika i na temelju rezultata kontaktnog vještačenja tragova tekstilnih vlakana na oba pronađena noža utvrđuje da su relevantna tekstilna vlakna sa gornjeg dijela trenirke oštećenika pronađena samo na nožu izuzetom sa mjesta događaja 26 cm, duljine oštrice 12 cm, što upravo odgovara nožu "bajuneti" kojom je uboden oštećenik i koji je oduzet od optuženika. Time je, suprotno žalbenim navodima, isključena mogućnost da se oštećenik tijekom naguravanja sa optuženikom sam ozlijedio, čime je prvostupanjski sud pravilno otklonio jednu od varijanti obrane optuženika.

11. Činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu osporena ni žalbenim navodima o tome, da su optuženik i oštećenik "… dugogodišnji poznanici i ovisnici o opojnim drogama, stari preko pedeset godina, čiji je cjelokupni način života odnosno višedesetljetna zlouporaba opojnih droga po ocjeni žalitelja utjecala na njihove spoznajne mogućnosti i stanje njihove svijesti…". Naime, na ovaj način optuženik de facto osporava svoju ubrojivost tempore criminis (kao i ubrojivost oštećenika koja nije relevantana u konkretnoj situaciji), a sve s ciljem poboljšanja svoje procesne pozicije.

12. S obzirom na prezentirane žalbene tvrdnje, treba reći da je protivno tome, prvostupanjski sud u odnosu na ubrojivost optuženika tempore criminis pravilno utvrdio činjenično stanje kada je optuženika proglasio krivim za pokušaj ubojstva. Iz rezultata psihijatrijskog vještačenja, pravilno je utvrđeno da je optuženik bio smanjeno ubrojiv, ali ne i bitno, dakle mogao je upravljati svojim postupcima, pri čemu za inkriminirano postupanje optuženika nije odlučna činjenica to što je oštećenik bio alkoholiziran i dugogodišnji ovisnik.

13. Pobijajući odluku o kazni optuženik smatra da su podcijenjene olakotne okolnosti (neosuđivanost, pokušaj), a da nije u dovoljnoj mjeri cijenjeno njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela (pružena pomoć oštećeniku, zajednički boravak u stanu nakon počinjenja kaznenog djela, okolnost da oštećenik nije postavio imovinskopravni zahtjev).

13.1. Razmotrivši žalbene navode optuženika i argumentaciju prvostupanjskog suda u odnosu na odluku o kazni, drugostupanjski sud smatra da u procesu individualizacije kazne nisu primjereno vrednovane olakotne okolnosti. Naime, unatoč optuženikovom nekritičnom ponašanju neposredno nakon počinjenja kaznenog djela, (što pravilno zaključuje prvostupanjski sud), djelo je ostalo u pokušaju, optuženik je neosuđivan, a prijašnji se počiniteljev život uredno odvijao, budući da je bio u redovnom radnom odnosu zaposlen kao nastavnik u osnovnoj školi. Iako nije sporno da je optuženik dugogodišnji ovisnik politoksikomanskog tipa što je rezultiralo početnim psihoorganskim sindromom i uslijed toga narušenim zdravljem, prijašnji počiniteljev život ukazuje da je inkriminirani mu događaj incident u inače relativno urednom socijalnom životu (neovisno o njegovoj materijalnoj nesamostalnosti i zajedničkom životu sa roditeljima). Kada se k tome ima u vidu da je djelo ostalo u pokušaju, što je zakonom propisana mogućnost za blaže kažnjavanje, pravilnom valorizacijom utvrđenih olakotnih okolnosti vodeći računa o individualizaciji kazne, osuda na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, primjerena je za ostvarenje svrhe kažnjavanja i u skladu je sa odredbom članka 41. KZ/11. Naime, drugostupanjski sud ocjenjuje da je izrečena kazna zatvora primjerena težini i okolnostima počinjenih kaznenih djela i osobi konkretnog optuženika, te da predstavlja pravu mjeru kazne, te uz izraženu društvenu osudu zbog počinjenih kaznenih djela, radi jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, izrečenom kaznom treba utjecati i na počinitelja na način da pokuša ostvariti pozitivnu promjenu u ponašanju te mu omogućiti ponovno uključivanje u društvo nakon izdržane kazne.

13.2. Naime, prvostupanjski sud je optuženika zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, što je po ocjeni drugostupanjskog suda neadekvatno s obzirom na naprijed istaknute okolnosti. Zato je trebalo prihvaćanjem žalbe optuženika, za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. u skladu sa odredbom članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. optuženiku izreći kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju je uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 20. rujna 2020. do 17. veljače 2021.

14. Imajući u vidu da je kod optuženika psihijatrijskim vještačenjem potvrđeno da je optuženik dugogodišnji ovisnik uz razvijenu ovisnost politoksikomanskog tipa sa dominacijom opijata, opravdano je zbog postojanja opasnosti od ponavljanja težih kaznenih djela, prvostupanjski sud primjenom članka 69. KZ/11. optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti – drogi.

15. Protivno žalbenim navodima optuženika, odluka o troškovima kaznenog postupka donesena je zakonito i pravilno, na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1., 6., 7. i 8. ZKP/08., budući da je optuženik proglašen krivim, a nije utvrđeno da postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova kaznenog postupka djelomično ili u cijelosti, pa je upravo zbog toga obvezan iste naknaditi.

16. Slijedom navedenog prihvaćena je žalba optuženika zbog odluke o kazni, te je na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom I presude, dok je u preostalom dijelu žalba odbijena kao neosnovana te je na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno kao pod točkom II presude.

Zagreb, 28. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.