REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 810/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ASTRA AGRIMEX d.o.o. u stečaju, Sesvete, Karlovačka 46, OIB: 62855411199, kojeg zastupa stečajni upravitelj Milorad Zajkovski, a njega punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Žarko Čogelj i Dragica Čogelj u Šibeniku, protiv tuženika MARINA KREMIK d.o.o., Primošten, Splitska 22-24, OIB: 33994182010, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Rude, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rude i partneri d.o.o. u Šibeniku, uz sudjelovanje umješača na tuženikovoj strani Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku, radi iseljenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-637/2021-5 od 18. listopada 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku broj P-236/2017 od 30. studenoga 2020., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog tužitelja.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-637/2021-5 od 18. listopada 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zadru, Stalna služba u Šibeniku broj P-236/2017 od 30. studenoga 2020., u kojem postavlja sljedeća pitanja:
„1. Je li zakonito stečeno pravo vlasništva temeljem pravomoćne sudske presude na nekretnini koja se nalazi unutar utvrđenih granica pomorskog dobra (ali nije upisana kao pomorsko dobro u ZK), pravno zaštićeno u smislu čl. 118. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (dalje “ZPDML”)? Obzirom da se može dokazati pravno valjani način stjecanja, ima li takav vlasnik sve vlasničke ovlasti kao vlasnik nekretnine koja nije u obuhvatu pomorskog dobra? Nadalje, je li je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je u Presudi 35 Pž-637/2021-5 od 18. listopada 2022. god. ustvrdio da je zakonito upisano vlasništvo Tužitelja nevaljano (jer bi nekretnina navodno trebala biti dijelom pomorskog dobra) tj. da tužitelj nema aktivnu legitimaciju za tužbu za iseljenje, obzirom da je Tužitelj jedini i očiti vlasnik predmetne nekretnine? Ima li Sud, stranka ili umješač u postupku ovlast tražiti brisanje valjanog upisa u Zemljišnim knjigama bez započinjanja novog spora u kojem bi Tužitelj imao mogućnost dokazivanja i zaštite svojih vlasničkih ovlaštenja?
2. Ukoliko se u novom postupku utvrdi da je nekretnina res extra commercium te da Tužitelj ne može biti vlasnik iste, tko će odgovarati za greške u postupku dodjeljivanja koncesije i hoće li Tužitelj kao zemljišnoknjižni vlasnik s valjanim pravnim osnovom imati pravo na naknadu prema odredbama o izvlaštenju sukladno čl. 118. st. 5. ZPDML i Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade?
3. Da li je Sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba čl. 354. st. 2. toč. 11. i 12. ZPP-a, kada je protivno postojećim dokazima i činjenicama u spisu, te protivno neprijepornim i opće poznatim činjenicama koje su razvidne iz spisa, odlučio o vlasništvu tužitelja koje uopće nije predmetom tužbenog zahtjeva, a nije se uopće očitovao o postojećim legitimnim tužiteljevim razlozima za vršenje vlasničkih ovlaštenja, na koje je ukazivao tužitelj u svojim podnescima tijekom cijelog postupka?“
2. U odnosu na postavljena pitanja tužitelj, kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi da je o postavljenim pitanjima drugostupanjski sud u pobijanoj odluci zauzeo suprotno shvaćanje od pravnog shvaćanja iznesenog u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-4445/2008 od 4. listopada 2011. i odluci Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-275/2017 od 30. siječnja 2018.
3. Tuženik u odgovoru na prijedlog osporava navode tužitelja i predlaže prijedlog odbaciti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a. stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, u odnosu na prvo postavljeno pitanje, u okviru kojeg tužitelj postavlja više različitih pitanja i činjeničnih navoda, najprije valja reći da predmetna nekretnina označena kao čest. zgr. 1231/3 zk.ul.br. 4777 k.o. Primošten, po utvrđenju suda nižeg stupnja, predstavlja pomorsko dobro. Tužitelj je stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine pretvorbom, jer je predmetna nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala tužitelja u postupku pretvorbe (postupak pred Županijskim sudom u Šibeniku u predmetu broj Gž-1412/2009 - između tužitelja Astra Agrimex d.d. i tuženika Bušić d.o.o.). Međutim, činjenica da je predmetna nekretnina procijenjena u vrijednost društvenog kapitala ne može biti osnova za stjecanje prava vlasništva na nekretninama koje nisu mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva (članak 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima „Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12), budući da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi (članak 5. stavak 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama „Narodne novine“ broj 158/03, 100/04, 141/06, 38/09, 123/11, 56/16, 98/19).
6. Stoga materijalnopravna pitanja kojim tužitelj u stvari izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom i ocjenom izvedenih dokaza, te pitanje koje je usmjereno na davanje pravnog mišljenja vezano uz primjenjivo zakonodavstvo ne predstavljaju pravna pitanja kakva je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP.
7. Postupovnopravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP koje bi omogućilo ovom sudu da odgovorom na njih osigura jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili razvoj prava kroz sudsku praksu.
8. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti odnose se na zemljišnoknjižni postupak i brisanje prava vlasništva u zemljišnim knjigama, pa ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.
10. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 166. ZPP).
Zagreb, 28. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
Broj zapisa: 9-30857-2e5b7
Kontrolni broj: 0452f-d8f94-ad329
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=ĐURO SESSA, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
