Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 64 Gž-799/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vesni Žulj, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz Z.1 , OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z.2 , protiv tuženika S. D. iz S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica V. R., odvjetnica u Z.2 , radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P- 434/2019-49 od 12. siječnja 2022., ispravljene rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-434/2019-56 od 30. siječnja 2023., dana 28. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-434/2019-49 od 12. siječnja 2022., ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Dugom Selu, poslovni broj P-434/2019-56 od 30. siječnja 2023., u pobijanom dijelu pod točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja ispravljenom pravomoćnim rješenjem, naloženo je tuženiku tužitelju u roku od 15 dana isplatiti iznos od 5.000,00 kn zajedno sa zateznim kamatama i to:

- na iznos od 1.000,00 kn od 23. listopada 2004. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 1. prosinca 2004. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 22. veljače 2005. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 24. ožujka 2005. do isplate,

- na iznos od 1.000,00 kn od 20. travnja 2005. do isplate;

po stopi za razdoblje od 23. listopada 2004. do 31. prosinca 2007. koju propisuje čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata, zatim za razdoblje od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena (točka I. izreke). Naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 32.781,25 kn (točka II. izreke). Odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 24.531,25 kn (točka III. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tuženik zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka propisanog odredbom čl. 353. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud, postupajući po žalbi, ukine pobijanu presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno postupanje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja za isplatu (preostalog) iznosa od 5.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.

5. U ovom parničnom postupku nije bilo sporno:

- da je tuženik kao korisnik kredita zaključio ugovor o kreditu br. … od 6. lipnja 2002. s kreditorom R. A. d.d., Z.2 , na iznos od 17.027,13 EUR, za kupnju automoibila od P. Z. A.;

- da je tužitelj u predmetnom ugovoru o kreditu bio sudužnik (Ugovor o kreditu od 6. lipnja 2002., list 4-5 spisa predmeta);

- da je kreditor izvršio svoju obvezu uplatom ugovorenog iznosa kredita na transakcijski račun prodavatelja automobila (list 58 spisa predmeta);

6. Na temelju izvedenih dokaza u postupku je utvrđeno:

- da tuženik nije vraćao banci/kreditoru ugovorene anuitete kredita;

- da je banka na temelju ugovora o osiguranju potraživanja zaključenim s osiguravajućim društvom C. o., ustupila svoje potraživanje na temelju toga ugovora osiguravatelju (kojeg zastupa t.d. P. C. d.o.o.);

- da se tuženik nagodbom od 7. rujna 2005. obvezao osiguravatelju C. o. d.d., F. t. i k., platiti 10.000,00 kn odjednom, a zatim u 19 redovitih mjesečnih obroka po 5.000,00 kn i to počevši od 15. listopada 2005. pa nadalje, no da tuženik nije postupio o nagodbi, niti je izvršio preuzetu obvezu;

- da je tužitelj, u ovršnom postupku koji je osiguravatelj C. o. pokrenuo protiv njega, zaključio nagodbu, zbog čega je ovršni postupak obustavljen;

- da je tužitelj na temelju navedene nagodbe platio osiguravatelju C. o. iznos od 131.228,28 kn, kao i da je prije toga u svrhu povrata kredita uplatio ukupno 5.000,00 kn i to po 1.000,00 kn (22. listopada 2004., 30. studenoga 2004., 21. veljače 2005., 23. ožujka 2005., 19. travnja 2005.), odnosno ukupno 136.228,28 kn (tužitelju je u ovom postupku pravomoćno dosuđeno 131.228,28 kn s pripadajućim zateznim kamatama, dok je prvostupanjska odluka ukinuta za preostali iznos od 5.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama);

- da je poslodavac sudužnika D. B. (ovdje tužitelja), po Ugovoru o kreditu broj …, koji je S. D. (ovdje tuženik) sklopio s R. A. d.d. Z.2 , na temelju priloženih podataka, uplatio 5.000,00 kn obustavom od plaće koju je ostvarivao kod poslodavca V. s. d.o.o. Z.1 (mjesečno po 1.000,00 kn, iskaz tužitelja i nalaz i mišljenje vještaka).

7. Na temelju navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti.

8. U ovom slučaju primjenjuju se odredbe čl. 457.-467. ZPP, kojima je uređen postupak u sporovima male vrijednosti. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP, presuda se u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP. Presudu u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog žalbenog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. ZPP te žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju utvrđeno je da sud prvog stupnja time što je odbio prijedlog za izvođenje dokaza dopunskim vještačenjem po vještaku financijske struke, nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP, na koju povredu određeno upire žalitelj u žalbi. Naime, vještak financijske struke je usmeno obrazložio svoj nalaz i mišljenje te je odgovorio na sva pitanja i prigovore tuženika na nalaz i mišljenje, koji je prethodno izrađen u pisanom obliku, i time je otklonio sve eventualno nejasnoće i proturječnosti, slijedom čega nije osnovan prigovor tuženika da bi mu postupanjem suda bilo onemogućeno raspravljanje pred sudom. Zbog navedenih razloga nije došlo niti do povrede prava na pravično/pošteno suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14), odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine – Međunarodni ugovor, br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05 i 1/06). Prema shvaćanju Ustavnog suda Republike Hrvatske - načelo „jednakosti oružja“ sastavni je dio sadržaja prava na pravično suđenje u njegovom kaznenom i građanskom aspektu. Ustavni sud napominje da značenje prava na „dobro pravosuđe“ i pošteno suđenje u demokratskom društvu nužno uključuje jednakost sredstava stranaka u postupku („jednakost oružja“), to jest obvezu suda da svakoj strani u postupku da mogućnost iznošenja svojih razloga u uvjetima koji je ne stavljaju u položaj očite neravnopravnosti u odnosu na protivnu stranu. Jedan od aspekata prava na pošteno (pravično) suđenje je i pravo na procesnu ravnopravnost (equality of arms – „jednakost oružja“). Prema tom načelu, svaka od stranaka treba imati „razumnu mogućnost da u postupku brani svoja prava pod uvjetima koji ga ne stavljaju u bitno nepovoljniji položaj u odnosu na njenog protivnika“. Iz prava na jednakost oružja izvode se i pojedina prava u odnosu na izbor i izvođenje dokaza (vidjeti na primjer, odluku Ustavnog suda broj: U-III-504/2016 od 16. studenoga 2016., točka 6., i broj: U-III-4817/2018 od 17. lipnja 2020., točka 8.). Slijedom navedenog pravnog shvaćanja, a primjenjujući ga na konkretan slučaj, ovaj sud je ocijenio kako je sud prvog stupnja pravilno, odbio dokazni prijedlog da se provede dopunsko vještačenje, kada je vještak otklonio nejasnoće odnosno očite omaške u pisanju nalaza i mišljenja, a koje je obrazloženje sud prvog stupnja pravilno ocijenio valjanim. Stoga, odbijanje dokaznog prijedloga da se provede dopunsko financijsko vještačenje, nije bilo protivno načelu jednakosti oružja. Tuženik je u postupku koji je prethodio žalbi imao razumnu mogućnost braniti svoja prava pod uvjetima koja ga nisu stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na drugu stranku u postupku, u ovom slučaju tužitelja. Žalitelju još valja odgovoriti kako pravilnost ocjene suda prvog stupnja o odbijanju navedenog dokaznog prijedloga ne dovodi u pitanje pravno shvaćanje Europskog suda za ljudska prava u presudi na koje se u žalbi poziva tužiteljica (Perić protiv Hrvatske od 27. ožujka 2008., Zahtjev br. 34499/06), jer nije riječ o istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u konkretnom predmetu.

10. Žalbeni navodi kojima se sadržajno upire na bitnu povredu odredbe čl. 354. st.1. u vezi s odredbom čl. 259. ZPP, nisu uzeti u razmatranje jer, kako je prethodno navedeno, presudu u sporovima male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog žalbenog razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.

1. ZPP.

11. Budući da je u predmetnom obveznom odnosu – ugovoru o kreditu tužitelj bio – sudužnik koji odgovara kao solidarni dužnik (čl. 8. ugovora o kreditu br. … od 6. lipnja 2002.), to je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo u smislu odredaba čl. 414. do 424. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99), odnosno čl. 43. do 53. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), a s obzirom na pravilno utvrđenu odlučnu činjenicu da je tužitelj kao solidarni dužnik platio utuženi iznos od 5.000,00 kn po predmetnom kreditu (obustavom plaće u mjesečnim iznosima od po 1.000,00 kn, a koju je ostvarivao kod poslodavca od plaće koju je ostvarivao kod poslodavca V. s. d.o.o., Z.1 ).

12. S obzirom na to da je pravomoćnim rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-434/2019-56 od 30. siječnja 2023. ,ispravljena pobijana presuda (u izreci i obrazloženju) u pogledu troškova postupka, a čime je otklonjena očita greška u računanju, neosnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP, na koju povredu određeno upire žalitelj u žalbi.

13. Slijedom navedenih razloga, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika, i pobijanu presudu suda prvog stupnja, potvrditi.

14. Budući da tuženik nije uspio sa žabom, njegov je zahtjev za nadoknadu troškova žalbe odbijen, kao neosnovan.

U Zagrebu 28. ožujka 2023.

Sutkinja

Vesna Žulj, v.r.