REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 256/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza GEODETSKI ZAVOD d.d. Osijek u stečaju, OIB 67365303810, Ilirska 48, kojeg zastupa stečajni upravitelj Boja Stanković iz Osijeka, Ilirska 48, (ranije GEODETSKI ZAVOD d.d. Osijek, L. Jagera 4, OIB 80480339029), protiv tuženice Republika Hrvatska, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5458/14-6 od 12. studenoga 2015., kojom je djelomično potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-6056/05 od 22. ožujka 2013., na sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici tužitelju predati u posjed zrakoplov tipa AN-2, serijskog broja: 1G 16705, godina proizvodnje 1976., upisan u vlasničkom listu glavne knjige Hrvatskog registra civilnih zrakoplova na ime tužitelja pod rednim brojem 0204, sa znakom državne pripadnosti i registracijskom oznakom 9A-BKA (t.1.) Zatim je naloženo uspostaviti prijašnje stanje na tom zrakoplovu na način da ga se dovede u tehnički ispravno stanje za letenje (t. 2.) te da na ime izmakle dobiti, zbog tužiteljeva nekorištenja tog zrakoplova, tuženica isplati tužitelju iznos od 9.193.898,40 kn sa zateznim kamatama tekućom na pojedine iznose kako je navedeno pod t. 3. izreke te odluke. Pod točkom 4. i 5. izreke odlučeno je o troškovima postupka na način da je tuženici naloženo nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 474.675,63 kn, a odbijen je dio tog zahtjeva tužitelja u iznosu od 92.934,13 kn.

2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda pod t.1., dok je preinačena prvostupanjska presuda pod t. 2., 3., i 4., na način da je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete uspostavom ranijeg stanja i isplatom izmakle dobiti te je odlučeno o troškovima postupka na način da je tužitelju naloženo naknaditi tuženici troškove postupka u iznosu od 89.961,70 kuna, a dio zahtjeva iznad tog iznosa je odbijen, te su zahtjevi tužitelja za naknadu troškova odbijeni.

3.1. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje: ZPP) zbog bitne postupovne povrede i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je preinačiti pobijanu odluku potvrđivanjem prvostupanjske odluke ili ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sud na ponovno suđenje.

3.2. Na reviziju nije odgovoreno.

4. Revizija nije osnovana.

5.1. U ovoj pravnoj stvari dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. i 3. ZPP u svezi čl. 497.a ZPP jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne drugostupanjske presude kojim je odbijen zahtjev za isplatu prelazi iznos od 500.000,00 kuna, a u odnosu na zahtjev za uspostavu prijašnjeg stanja pobijana presuda je donesena na temelju ovlasti iz odredbe čl. 373.a. ZPP.

5.2. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

6. U ovom revizijskom stadiju postupka predmet spora je zahtjev za uspostavu ranijeg stanja i za naknadu izgubljene dobiti, kao naknade štete za vrijeme korištenja tužiteljeva zrakoplova od strane tuženice, radi čega da je došlo do oštećenja te stvari i da je tužitelj gubio na zaradi nekorištenjem zrakoplova. U odnosu na pozitivnu odluku o zahtjevu za predaju stvari, zrakoplova, revizija nije podnesena.

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj vlasnik zrakoplova, da ga tuženica drži u posjedu, pa je naložio predaju zrakoplova vlasniku, te kako da zrakoplov nije u letnom stanju, naložio je uspostavu ranijeg stanja dovođenjem u tehničku ispravnost za letenje, te je naložio tuženici popraviti štetu tužitelju isplatom naknade zbog izgubljene zarade. To zaključivši da tuženica drži u posjedu zrakoplov bez pravnog osnova.

8. Drugostupanjski sud je drugačijeg pravnog pristupa. Polazeći od odredbe čl. 164. st. 1. i 165. st. 1. i 6. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP), razlučuje odlučnim utvrditi je li tuženica pošten ili nepošteni posjednik stvari te na temelju ovlasti iz odredbe čl. 373.a ZPP utvrđuje da je tuženica pošteni posjednik stvari. To zato jer da je zrakoplov prethodno 1991. bio mobiliziran, potom da je vraćen predniku tužitelja, da bi ovaj 1994. ili 1995. vratio zrakoplov tuženici u svrhu obavljanja određenih popravaka. Utvrđuje i to da je s ranijim vlasnikom dogovoreno da predmetni zrakoplov ostane u posjedu tuženice i da joj je dozvoljeno njegovo korištenje. Iz tih utvrđenja zaključuje da je tuženica pošteni posjednik te da se na takvu pravnu situaciju primjenjuje odredba čl. 164. ZVDSP, jer da je uz suglasnost ranijeg vlasnika zrakoplov bio u posjedu tuženice i da je ista imala pravo njegove uporabe. To i u trenutku kada je nastupila havarija na avionu. Kako da tužitelj nije ni tvrdio niti dokazivao da je tuženica upotrebljavala stvar suprotno dogovorenom načinu uporabe, zaključuje da je tužbeni zahtjev za uspostavu prijašnjeg stanja neosnovan. 9. Zahtjev za izgubljenu zaradu taj sud odbija s obrazloženjem da bi izmaklu korist u ovom slučaju predstavljalo sprječavanje povećanje imovine tužitelja u vidu zarade koju bi tužitelj ostvario obavljanjem gospodarske djelatnosti predmetnim zrakoplovom da je bio u njegovom posjedu, s time da bi se uzelo u obzir dobitak koji bi se mogao osnovano očekivati prema redovnom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije ostvarenje je spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Pri tome da to pravo tužitelja ne postoji samo po sebi činjenicom da je predmetni zrakoplov u posjedu tuženice bez valjane pravne osnove već da to pravo ovisi o činjenicama koje se ogledaju u trajanju kroz vrijeme koje je bilo potpuno izvjesno da bi tužitelj mogao s obzirom na prilike na tržištu ostvariti dobit koje se ocjenjuje prema okolnostima u kojima je tužitelj poslovao, kao i subjektivne i objektivne prilike. Zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi po redovnom tijeku stvari mogao osnovano očekivati dobitak, posebno u pogledu izvjesnosti obavljanja poslovne djelatnosti predmetnim zrakoplovom u razdoblju od 1. ožujka 2003. do predaje u posjed zrakoplova. To jer da na tu okolnost nije predložio ni izvođenje dokaza niti je naveo činjenice koje bi upućivale na taj zaključak. Primjerice, da je trebao dokazati da zbog činjenice da je zrakoplov u posjedu tuženice izgubio prethodno ugovorene poslove jer ih bez tog zrakoplova nije mogao obavljati ili da ih je mogao obavljati u manjem obimu ili uz veće troškove, ili da nije mogao preuzetu neke poslove. Slijedom navedenog zaključuje da tužitelj nije dokazao osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu.

10. Tužitelj u reviziji ističe, u bitnome, da je povrijeđeno načelo neposrednosti i kontradiktornosti preinačavanjem prvostupanjske presude, da su dokazi ocijenjeni proizvoljno, suprotno odredbi čl. 8. ZPP, da razlozi pobijane odluke nisu valjani posebice što da nema dokaza da bi zrakoplov bio ostavljen kod tuženice u svrhu izvođenja letova, već zbog popravka, i da tuženica nije imala ovlaštenje za letenje, da je šteta nastala zbog havarije 2001. te uslijed dugogodišnjeg neodržavanja za posjeda tuženice.

11. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena bitna povreda parničnog postupka na koju se podnositelj revizije izričito poziva, budući da su pravilni razlozi zbog čega drugostupanjski sud smatra tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu neosnovan. Stoga pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ista ne bi mogla ispitati. Neslaganje tužitelja sa zaključcima drugostupanjskog suda ne čini presudu nerazumljivom ili s neotklonjivim nedostacima. Time nije ostvarena povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, jer presude nižih sudova bile bi opterećene tom bitnom povredom kada iz presuda ne bi bili razvidni razlozi zbog kojih je sud donio presudu koja se pobija, dakle kada ne bi bilo jasno zašto je donesena osporavana odluka ili kada ti razlozi ne bi korespondirali s dokazima i sadržajem isprava i zapisnika u spisu, a ovdje tome nije slučaj.

12. Podnositelj revizije u okviru revizijskog razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP. Valja reći da sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 8. ZPP ako ocjenjuje provedene dokaze drugačije nego što to smatra podnositelj revizije da bi trebalo i ako izvodi drugačije zaključke nego što on to čini.

13. Nije povrijeđeno načelo neposrednosti i kontradiktornosti kako se u reviziji prigovara. Svrhe odredbe čl. 373.a ZPP je da drugostupanjski sud odluku donosi prema stanju spisa, tj. nakon što je na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu uzeo u obzir činjenice i dokaze koje prvostupanjski sud nije uzeo u obzir odnosno koje je drukčije vrednovao ili o njihovom postojanju formirao drukčiji zaključak. Primjenom odredbe iz čl. 373.a ZPP, drugostupanjski sud je u takvoj situaciji ovlašten sam preinačiti činjenično utvrđenje prvostupanjskog suda, ako je zaključak drugostupanjskog suda o drukčijem činjeničnom stanju toliko uvjerljiv da sasvim isključuje činjenično utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda. Pritom prema odredbi čl. 221.a ZPP o postojanju odnosno nepostojanju činjenice primjenom pravila o teretu dokazivanja sud zaključuje tek ako na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu. Da bi se mogla primijeniti odredba čl. 221.a ZPP, moraju biti ispunjene dvije pretpostavke i to da je sud izveo (predložene) dokaze i da na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću ne može utvrditi postojanje neke (odlučne) činjenice (Broj: Rev-x 214/2018-2 od 12. rujna 2018.).

14. Pravilno drugostupanjski sud na temelju utvrđenja dobivenog primjenom odredbe čl. 8. ZPP, kao pravila o slobodnoj ocjeni dokaza, utvrđuje da je između tuženice i ranijeg vlasnika zrakoplova dogovoreno da predmetni zrakoplov ostane u posjedu tuženice i da joj je dozvoljeno njegova upotreba, a što proizlazi iz iskaza svjedoka te dopisa od 21. listopada 2005. na koje se i poziva drugostupanjski sud.

15.1. S obzirom na ta utvrđenja drugostupanjskog suda iz kojih je izveden zaključak da je tuženica bila pošten posjednik zrakoplova, pravilno je tako utvrđeno činjenično stanje podvedeno pod odredbu materijalnog prava iz odredbe čl. 164. st.1. ZVDSP.

15.2. Ona određuje:

(1) Pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno.

(2) Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni.

(3) Nije koristan trošak onaj kojim je pošteni posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno.

(4) Za troškove koji nisu ni nužni ni korisni ne može ni pošteni posjednik zahtijevati naknadu, ali ako mu ona ne bude ponuđena, može prije nego što vrati stvar odvojiti i sebi uzeti ono što joj je tim troškovima dodao, ako se to može učiniti bez oštećenja same stvari.

(5) Vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari odbit će se od troškova koje posjednik osnovano traži.

(6) Troškovi, kao i vrijednost plodova, obračunavaju se prema cijenama kad ih se naknađuje.

(7) Pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

16. S obzirom na sadržaj navedene odredbe pravilan je zaključak drugostupanjskog suda da tuženica sukladno st. 1. te odredbe kao pošten posjednik ne treba ni naknaditi ono što je pritom (za poštena posjeda) oštećeno ili uništeno. Ta imovinske štete inače bi se popravljala prema općim pravilima obveznog prava na način da odgovorna osoba, posjednik, uspostavi stanje koje je bilo prije no što je šteta nastala (restitutio in integrum), za što se tužitelj svojim zahtjevom opredijelio (ili isplatom oštećeniku odgovarajuće novčane svote na ime naknade štete.). Međutim, kako tužiteljev zahtjev zbog sadržaja citirane norme 164. ZVDSP nema ni osnovanost osnove zahtjeva za popravljanje te štete, to je takav zahtjev tužitelja neosnovan. 17. Jednako tako iz navedenih razloga, jer citirana odredba ne predviđa pravo vlasnika na naknadu štete, koja kao imovinska šteta može biti umanjenje imovine ili izmakla korist, to je neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu izmakle koristi. Odredba čl. 164. ZVDSP s obzirom na utvrđeno činjenično stanje je posebna odredba. Pri tome nema mjesta niti odgovornosti tuženice po općim propisima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, jer za zasnivanje tog pravnog odnosa potrebno je kumulativno ispunjenje svih pretpostavki, a jedna od njih je krivnja, ovdje tuženice, koje nema. Kada se govori o poštenom posjedniku nema krivnje, tek da je dokazano u postupku da je tuženica bila nepošteten posjednik ili da je dokazano ispunjenje pretpostavki iz odredbe čl. 165. st. 6. ZVDSP koja određuje da od trenutka kad je pošteni posjednik postao nepošten da se njegova prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenoga posjednika; isto se tako ravnaju i u pogledu onoga što je pošteni posjednik činio sa stvarju neprimjereno onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada. Pri tome drugostupanjski sud jasno obrazlaže da tuženica sa zrakoplovom nije činila neprimjereno onom pravu koje joj je kao posjedniku pripadalo ili protivno dogovorenom.

18. Slijedom navedenoga pravilno drugostupanjski sud pozivom na pravilo o teretu dokazivanja zaključuje da tuženik nije dokazao suprotno no što je taj sud utvrdio, da nije dokazao da je tuženica bila u posjedu i upotrebljavala zrakoplov a da za to nije imala ovlast pa da je zbog toga i nastala šteta u vidu oštećenja stvari, te u vidu izmakle koristi. Za naglasiti je i da neovisno o navedenom, pravni pristup drugostupanjskog suda o dokazivanju konkretne štete kod zahtjeva za naknadu izmakle koristi je pravilan, kada o njoj odlučuje u konačnosti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

19. Kako pogrešna primjena materijalnog prava postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kada takvu odredbu nije pravilno primijenio, sukladno odredbi čl. 356. ZPP, ista povreda nije ostvarena pred drugostupanjskim sudom, jer je citiranu materijalnopravnu odredbu čl. 164. ZVDSP pravilno primijenio.

20. Ostalim navodima podnositelj revizije ističe svoje stavove o ocijeni dokaza i svoje shvaćanju predmeta spora, čime nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja i slijedom toga pravno shvaćanje iz osporene presude, a kako se revizijom ne mogu pobijati utvrđene činjenice (argument iz odredaba čl. 385. ZPP), te navode revizijski sud ne razmatra.

21. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 393. ZPP, o reviziji tužitelja odlučeno je kao u izreci, pri čemu je on odluci o troškovima postupka samo posljedično prigovarao, te je revizija odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 28. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: 9-30857-26e02

Kontrolni broj: 080a3-ee2f7-ce15c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.