REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 24/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. Lj. iz Z., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica iz Z., protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Z., (OIB: …), kojeg zastupa punomoćnica Ž. H., diplomirana pravnica zaposlena kod tuženika, radi naknade štete, odlučujući o dopuštenoj reviziji tužitelja izjavljenoj protiv rješenja o parničnom trošku iz presude Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž- 1612/2020-2 od 14. siječnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-4806/02-84 od 28. svibnja 2020. ispravljena rješenjem istoga suda posl. br. Pn-4806/02-85 od 29. svibnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2023.

r i j e š i o  j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuje drugostupanjska presuda u osporenom dijelu - u odluci o parničnom trošku, tako da se određuje da svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom:

1.1. u stavku I. izreke, odbijena je žalba tužitelja, dok je žalba tuženika djelomično prihvaćena a djelomično odbijena - tako da je ispravljena prvostupanjska presuda:

- potvrđena pod točkom I. izreke, „u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju s osnova naknade nematerijalne štete i materijalne štete radi potrebe za tuđom pomoći i njegom 27.612,00 kuna sa zateznom kamatom od 28. svibnja 2020. do isplate“,

- potvrđena pod točkom II. izreke, „u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu nematerijalne i materijalne štete u iznosu od 52.848,80 kn sa zateznom kamatom kao i zahtjev za isplatu naknade za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od 19. travnja 2002. do presuđenja i rentu s osnova tuđe pomoći i njege za razdoblje nakon presuđenja“,

- preinačena pod točkom I. izreke, „u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju s osnova naknade nematerijalne štete i materijalne štete radi potrebe za tuđom pomoći i njegom iznos od 27.659,20 kn sa zateznom kamatom od 28. svibnja 2020. do isplate“ - i odbijen zahtjev tužitelja u tom dijelu,

- preinačena „u odluci o troškovima postupka pod toč. II. i III. izreke“, tako da je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak postupka „od 5.587,50 kn sa zateznom kamatom od 28. svibnja 2020. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana“,

1.2. u stavku II. izreke, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka od 900,00 kn,

1.3. u stavku III. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Revd 4547/2021-2 od 8. lipnja 2022., donesenim u postupku odlučivanja o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije, prihvaćen je prijedlog tužitelja i dopušteno mu je da podnese reviziju protiv odluke (rješenja) o parničnom trošku iz drugostupanjske presude u odnosu na pitanja:

„Da li sud posjeduje dovoljno stručno prometno ili medicinsko znanje za utvrđivanje bitnih činjenica u postupku odnosno da li je provođenje prometnog ili medicinskog vještačenja nužno za utvrđivanje bitnih činjenica u postupku pa se navedeni trošak mora dosuditi tužitelju u cijelosti, bez obzira na postotak njegova uspjeha u postupku?“

„Da li sud tuženiku treba priznati trošak provedenog kombinirano prometno sudsko-medicinskog vještačenja, iako je isto vještačenje upravo potvrdilo navode iz tužbe pa taj trošak nije bio potreban za vođenje postupka?".

3. To sve po ocijeni da su ta pravna pitanja važna za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju o kojem sudska praksa viših sudova nije jedinstvena.

4. Tužitelj je protiv drugostupanjske presude podnio (dopuštenu) reviziju sa navedenim pitanjima. Predlaže osporenu presudu preinačiti „u smislu navoda revizije“, podredno ukinuti je i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.

5. Na reviziju nije odgovoreno.

6. Revizija je osnovana.

7. Sporno je u ovome stupnju postupka je li osporenom odlukom o parničnom trošku, koja se odluka u smislu odredbe čl. 129. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) tretira rješenjem, pravilno odlučeno o parničnom trošku, a sve polazeći od navoda tužitelja da „su I-stupanjski i II-stupanjski sud, sukladno utvrđenom omjeru uspjeha stranaka u postupku, neutemeljeno i protuzakonito odbili priznati tužitelju troškove provedenih vještačenja, iako je taj trošak nužan i neophodan trošak u sudskom postupku te se isti dosuđuje u cijelosti bez obzira na uspjeh tužitelja u postupku, dok su tuženiku priznali trošak provedenog kombinirano prometno sudsko- medicinskog vještačenja, iako je isto vještačenje upravo potvrdilo navode iz tužbe pa taj trošak nije bio potreban, slijedom koje činjenice je sud neopravdano taj trošak dosudio tuženiku“.

8. Osporenom odlukom o parničnom trošku odlučeno je uz shvaćanje:

„...Obzirom je preinačena presuda to je odlučeno o troškovima postupka primjenom čl. 166. st. 2., čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Cijeneći da je u odnosu na osnov potraživanja tužitelj uspio s 30% dok je uspjeh tuženika 70%, te da je kvantitativno tužitelj uspio 20% cijeneći pritom da nije uspio i sa zahtjevom za isplatu rente s osnova tuđe pomoći i njege, dok je kvantitativni uspjeh tuženika 80%, proizlazi da je tužitelj kvalitativno i kvantitativno uspio u postupku u omjeru od 25% a tuženik u omjeru od 75%, pa tuženik ima pravo na naknadu troškova u omjeru od 50% temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a.

Kao potrebni za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a tuženiku su nastali troškovi vještačenja u ukupnom iznosu od 8.050,00 kuna, koji su određeno zatraženi u zahtjevu za naknadu troškova s lista 282 spisa, te trošak zastupanja na raspravi 12. studenog 2015. od 3.125,00 kuna temeljem Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12. 103/14., 118/14., 107/15.), pa trošak tuženika ukupno iznosi 11.175,00 kuna, te mu razmjerno 50% pripada u iznosu od 5.587,50 kuna sa zateznom kamatom od donošenja presude temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO/05. Tuženik nema pravo na trošak sudske pristojbe „po odluci suda“ jer nije zatražen određeno u smislu čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

Tuženik ima pravo na naknadu troškova žalbenog postupka razmjerno uspjehu od 50% temeljem čl. 154. st. 2. ZPP-a i to za trošak sudske pristojbe na žalbu u zatraženom iznosu od 1.800,00 kuna primjenom Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 53/19.), što razmjerno uspjehu daje trošak od 900,00 kuna.

Tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava odgovora na žalbu jer se radi o trošku koji nije bio potreban za odlučivanje u žalbenom postupku u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a....“

9. Shvaćanje drugostupanjskog suda (riječ je o primjeni materijalnog prava: to budući da je odluka o parničnom trošku u svojoj suštini odluka o primjeni materijalnog prava) izraženo za konkretni slučaj nije pravilno.

10. Naime, ovdje, prije svega, valja imati na umu da odgovor (shvaćanje) na u reviziji postavljena pitanja proizlazi iz već sigurne, ustaljene sudske prakse revizijskog suda, izražene, primjerice, u odlukama (koje se temelje na shvaćanju koje izvire iz zaključka Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. lipnja 1980.) posl. br. Rev-x 233/14-2 od 10. ožujka 2015., Rev-1794/11-2 od 18. ožujka 2014., Rev 2657/11-2 od 7. srpnja 2015., Rev 465/10-2 od 27. listopada 2010., pa tako i:

10.1. u odluci posl. br. Rev-1709/11-2 od 27. siječnja 2015., prema kojoj:

„...U odnosu na revizijske navode kojima revident osporava pravilnost odluke drugostupanjskog suda o naknadi parničnog troška, valja uputiti na pravno shvaćanje sjednice revizijskog suda od 6. lipnja 1980.:

„1. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka treba u pravilu uzimati kako tužiteljev tako i tuženikov uspjeh u parnici.

2. Kod parcijalnog uspjeha stranaka u postupku (čl. 154. st. 2. ZPP-a) potrebno je prilikom određivanja troškova postupka izraze „djelomični uspjeh“ i „razmjerni dio troškova“ ocjenjivati ne samo kvantitativno već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu usvojenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva.

Stoga u slučaju:

a) kad je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u potpunosti ili samo osnovu pojedinih samostalnih dijelova zahtjeva (pojedini oblik štete i slično), a zbog čega su izvršena vještačenja i izvedeni drugi dokazi za koje je tužitelj prethodno snosio troškove, tužitelju će se priznati takvi troškovi u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa;

b) ako je tuženik osporio samo visinu zahtijevane naknade pojedinog oblika neimovinske štete, sud će cijeniti da li tužitelju treba u cijelosti ili samo djelomično priznati troškove oko utvrđivanja visine neimovinske štete koje je prethodno snosio, a u odnosu na visinu dosuđene mu naknade.“

U ovome postupku tuženik je osporavao osnovu tužbenog zahtjeva (prigovorom suodgovornosti i potpune odgovornosti tužitelja za nastalu nezgodu) te visinu „svih“ zahtjeva, pa su i slijedom njegovih prigovora provedena vještačenja - da bi u konačnom po nižestupanjskim sudovima bilo utvrđeno da je i tužitelj pridonio nastanku štetnog događaja s 20 %, dok je zahtjev tužitelja glede visine zahtijevane naknade štete djelomično usvojen.

Sukladno tome, a budući da su stranke djelomično uspjele u sporu, i to kako u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva - tako i u odnosu na njegovu visinu (za dokazivanje koje su u pretežitom i nastali troškovi postupka), drugostupanjski sud je (ocjenom okolnosti konkretnog slučaja glede toga uspjeha) pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a kada je svakoj stranci priznao naknadu za prouzrokovane im troškove (koji su bili potrebni za vođenje postupka) razmjerno uspjehu u postupku (osim za izvršena vještačenja, troškove kojih su prethodno snosili tužitelj i tuženik, a koji su tužitelju i tuženiku priznati u cijelosti bez obzira na visinu dosuđenog iznosa - te trošak sudskih pristojbi na tužbu, priznat u cijelosti tužitelju)....“

10.2. u odluci posl. br. Rev 129/2021-2 od 6. veljače 2021., prema kojoj:

„...Sporno je je li drugostupanjski sud u ovom slučaju pravilno primijenio odredbu iz čl. 154. st. 2. ZPP-a kada je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (u slučaju kada je tužitelj djelomično uspio u sporu u kojem je tuženik osporavao i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva).

Obrazlažući postavljeno pitanje, i pozivajući se na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, tužitelj navodi da je tuženik tijekom postupka u cijelosti osporavao osnovu i visinu tužbenog zahtjeva i da je izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda u suprotnosti s pravnim shvaćanjem revizijskog suda iznesenog u odluci broj Rev-1083/09-2 od 15. listopada 2009., Rev- 1093/09-2 od 15. listopada 2009., Rev-1181/09-2 od 32. listopada 2009. Rev-341/09- 2 od 7. travnja 2010., a koja pravna shvaćanja su i u skladu sa odlukom Europskog suda za ljudska prava, Klauz protiv Hrvatske (zahtjev broj 28936/10, presuda od 18. srpnja 2013.), a prema kojoj odluci odluke domaćih sudova vezano za troškove postupka moraju biti razmjerne legitimnom cilju kojem smjera pravilo navedeno u čl. 154. st. 2. ZPP-a. Smatra da je pobijanom odlukom došlo do povrede čl. 6. st. 1. konvencijskog prava.

Prema shvaćanju ovoga suda, drugostupanjski sud je u ovom slučaju pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 2. ZPP-a, kada je odredio da svaka strana snosi svoje troškove postupka.

Odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke i koja je u konkretnom slučaju mjerodavna materijalnopravna odredba sukladno odredbi čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ broj 70/19) određeno je, ako stranka djelomično uspije u parnici sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka nadoknadi drugoj i umješaču razmjeran dio troškova.

U odlukama ovog suda, na koje se poziva revident, izneseno je pravno shvaćanje prema kojem prilikom određivanja troškova postupka izraz „djelomičan uspjeh“ i „srazmjerni dio troškova“ treba ocjenjivati ne samo kvantitativno nego i kvalitativno, a to znači da u slučaju kad je tuženik osporavao osnovu tužbenog zahtjeva u potpunosti, zbog čega su nastali troškovi parničnog postupka, tužitelju će se priznati troškovi u cijelosti, bez obzira na visinu dosuđenog iznosa.

Prema odluci ESLJP-a Klauz protiv Hrvatske, a i citiranim odlukama revizijskog suda sudovi u primjeni čl. 154. st. 1. ZPP-a nisu ovlašteni utvrditi troškove postupka samo kvantitativno u odnosu na konačan uspjeh u postupku, već iste treba utvrđivati i kvalitativno, u odnosu na njihovu opravdanost (čl. 155. st. 1. ZPP-a), odnosno dužni su cijeniti jesu li i koliko su isti bili potrebni za okončanje postupka. To znači da su sudovi prilikom svakog odlučivanja o troškovima postupka dužni uzeti u obzir sve elemente koji su utjecali na okončanje ili odugovlačenje s postupkom i odluku o troškovima donijeti tek na temelju njihove brižljive ocjene, a one moraju biti razmjerne legitimnom cilju kojem smjera pravilo navedeno u čl. 154. st. 2. ZPP-a.

Prema shvaćanju ovoga suda upravo na navedeni način postupio je drugostupanjski sud jer je cijenio sve naprijed navedene okolnosti....“

11. Polazeći upravo od takvog shvaćanja, a uvažavajući specifične okolnosti ovoga slučaja, konkretno - da je tuženik (prema utvrđenju iz nižestupanjskih presuda, kojim je ovaj sud vezan u odlučivanju) osporavao i pasivnu legitimaciju („iz razloga jer iz dokumentacije dostavljene uz tužbu ne proizlazi da je štetni događaj uzrokovalo nepoznato vozilo“), da je osporavao odgovornost i dinamiku nastanka štetnog događaja, da je prigovarao osnovi i visini postavljenog tužbenog zahtjeva - i da je stoga procesnopravno nužno (u smislu odredbe čl. 250. ZPP-a) trebalo provesti vještačenja radi utvrđenja svih okolnosti relevantnih za ocijenu te osnove i visine zahtjeva, opravdano je ovdje (razmjerno legitimnom cilju kojem smjera pravilo navedeno u odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a) bilo dosljedno primjeniti pravno shvaćanje revizijskog suda izloženo pod točkom 12. - i slijedom takvog:

- odluku o naknadi troškova nastalih tužitelju radi provedbe vještačenja nije valjalo vezivati uz uspjeh stranaka u postupku (obzirom da su nastali kako bi tužitelj uopće ostvario bilo koju zaštitu koja mu pripada, odnosno obzirom da bi u konkretnom slučaju ionako nastali neovisno od tog uspjeha: zbog pristupa tuženika predmetu spora bili su potrebni za odluku o tome predmetu),

- s time da je o naknadi ostalih troškova (pa i troška vještačenja po prijedlogu tuženika: obzirom da su dobivena utvrđenja i temeljem toga vještačenja utjecala na uspjeh tužitelja i tuženika) valjalo suditi i sukladno omjeru uspjeha stranaka i to kako u dokazivanju osnove tužbenog zahtjeva - tako i u odnosu na njegovu visinu (za dokazivanje koje su u pretežitom i nastali troškovi postupka), ali i obzirom da je tužitelj bio prisiljen pokrenuti sudski postupak kako bi ostvario zaštitu koja mu pripada (svoj legitimni cilj) - brižljivom ocjenom svih okolnosti konkretnog slučaja, pa i potrebe (prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a) troškova nastalih za okončanje postupka - ali i za njegovo svrhovito vođenje.

12. Kako je drugostupanjski sud utemeljio svoju presudu na drugačijem i time pogrešnom pravnom shvaćanju - valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i osporeno rješenje o parničnom trošku iz drugostupanjske presude (iz stavaka I. i II. njezine izreke, dakle uključivo i trošak žalbenog postupka) preinačiti te odlučiti kao u izreci ove odluke: tako da svaka stranka ovoga postupka ima snositi svoje troškove (uključivo i trošak revizijskog postupka), sve na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 28. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug, v.r.