REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: 65 Pž-945/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja FENIN d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Mislava 20, OIB 96534280236, kojeg zastupaju punomoćnik Zoran Vukić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i Parteri d.o.o. iz Rijeke i punomoćnik Igor Umićević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika STI POPLAR SHIPPING COMPANY Limited, Trust Company Complex, Republika Maršalsko Otočje, kojeg zastupa punomoćnik Miran Maćešić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Maćešić i suradnici d.o.o. iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-298/2019-28 od 8. lipnja 2022., 28. ožujka 2023.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-298/2019-28 od 8. lipnja 2022.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-298/2019-28 od 8. lipnja 2022. odbijen je kao neosnovan prijedlog tuženika da sud naloži tužitelju da položi iznos potreban za osiguranje troškova parničnog postupka.
2. Tuženik je protiv tog rješenja pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi najprije ukazuje na nepravilnost i nezakonitost pouke o pravnom lijeku kojom je određeno da protiv rješenja nije dopuštena posebna žalba i navodi razloge za suprotno stajalište pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o međunarodnom privatnom pravu i sudsku praksu. U odnosu na samo rješenje tvrdi kako je prvostupanjski sud zanemario njegove navode o tome da postupanje tužitelja i njegovog osnivača predstavlja raspolaganja protivna prisilnim propisima i moralu društva iz članka 3. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, jer je tužitelj društvo koje je osnovano samo zato da vodi ovaj postupak pred hrvatskim sudom kako bi njegov osnivač Fenin Investments Ltd., sa sjedištem na Britanskim Djevičanskim Otocima, izbjegao obvezu polaganja osiguranja parničnih troškova. U prilog tome ponavlja svoje navode dane u prvostupanjskom postupku i tvrdi da je tužitelj fiktivno društvo koje nema prihoda, ni zaposlenih, a da nije osnovano i nije na njega prenesena tražbina čije je plaćanje predmet ovoga spora, osnivač tužitelja bi morao dati osiguranje parničnih troškova. Predlaže da ovaj žalbeni sud prihvati žalbu kao dopuštenu i pobijano rješenje preinači tako da naloži tužitelju da položi iznos od 1.400.000,00 kuna na ime osiguranja parničnih troškova u skladu s odredbom članka 61. Zakona o međunarodnom privatnom pravu.
3. Žalba je dopuštena, ali je neosnovana.
4. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje u tekstu: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11. 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).
5. Osnovano žalitelj tvrdi da je u pouci o pravnom lijeku prvostupanjski sud pogrešno naveo da protiv rješenja nije dopuštena posebna žalba. Prema odredbi članka 378. stavka 1. ZPP-a protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba ako u tome zakonu nije određeno da žalba nije dopuštena, a prema stavku 2. ako taj zakon izričito određuje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje prvostupanjskog suda može se pobijati samo u žalbi protiv konačne odluke. Kako u tome zakonu, a ni u Zakonu o međunarodnom privatnom pravu nije izričito određeno da protiv rješenja o odbijanju ili prihvaćanju prijedloga tuženika da tužitelj položi osiguranje parničnih troškova nije dopuštena žalba ili da nije dopuštena posebna žalba, primjenom općeg pravila iz navedenih zakonskih odredaba, proizlazi da je žalba dopuštena.
6. Budući da pouka o pravnom lijeku u smislu odredbe članka 338. ZPP-a ne čini obvezan sadržaj pisano izrađene sudske odluke, ova pogreška koju je učinio prvostupanjski sud nije utjecala na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja. Uostalom, iako je dao uputu o nedopuštenosti posebne žalbe, prvostupanjski sud nije odbacio žalbu, nego je predmet dostavio drugostupanjskom sudu na odlučivanje po žalbi.
7. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi kako je tuženik postavio zahtjev za osiguranje troškova parničnog postupka pozivajući se na one razloge koje ponavlja u žalbi. Međutim, kako je tužitelj trgovačko društvo koje ima sjedište u Republici Hrvatskoj, prvostupanjski sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom članka 61. stavka 1. Zakona o međunarodnom privatnom pravu („Narodne novine“ broj 101/17) i zato je odbio zahtjev tuženika kao neosnovan.
8. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da tužitelj nije dužan položiti osiguranje parničnih troškova jer se odredba članka 61. Zakona o međunarodnom privatnom pravu odnosi samo na tužitelja koji nije državljanin Republike Hrvatske ni neke druge države članice Europske unije ni države ugovornice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru ili drugog međunarodnog ugovora koji uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka, a ima prebivalište ili sjedište u nekoj državi koja nije članica Europske unije ni država ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru ili drugog međunarodnog ugovora koji uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka.
9. Ovo pravilo vrijedi bez obzira na motive osnivanja trgovačkog društva sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i njegovu dosadašnju financijsku situaciju i ne može se primijeniti u slučaju kada je osnivač društva pravna osoba koja ima sjedište u nekoj državi koja nije članica Europske unije ni država ugovornica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru ili drugog međunarodnog ugovora koji uređuje oslobođenje od osiguranja troškova postupka.
10. Pogrešno se tuženik poziva na odredbu članka 3. stavka 3. ZPP-a kojom je propisano da sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala. U ovoj parnici tužitelj, koji je pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i osnovan je po zakonima Republike Hrvatske, nije poduzeo nikakva raspolaganja koja bi bila protivna prisilnim propisima i pravilima javnog morala, da bi im sud bio dužan oduzeti pravni značaj i to tako da protivno zakonu naloži tužitelju da položi osiguranje parničnih troškova, kako to predlaže tuženik.
11. Prema tome svojim žalbenim navodima žalitelj nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, pa je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a njegova žalba odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrđeno.
Zagreb, 28. ožujka 2023.
Sudac
Lenka Ćorić
Broj zapisa: 9-30856-b77da
Kontrolni broj: 03a2f-8d884-8d7e1
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
