Republika Hrvatska

Poslovni broj 21 Gž Ovr-108/2023-2

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sutkinji Branki Križanić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja P. b. Z. d.d., OIB: …, Z., protiv ovršenika M. R., OIB: …, R., radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-75/2023-2 od 20. veljače 2023., dana 28. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika M. R. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-75/2023-2 od 20. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačen je prijedlog ovršenika od 16. siječnja 2023. za donošenje rješenja kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim na temelju čl. 210. Ovršnog zakona, kao nedopušten.

2. Protiv tog rješenja podnosi žalbu ovršenik i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba postupka. U bitnom ističe da postoje svi propisani uvjeti da se predmetna pljenidba proglasi nedopuštenom temeljem odredbe čl. 72. Ovršnog zakona te čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da se u cijelosti udovolji prijedlogu ovršenika od 16. siječnja 2023., podredno ukinuti pobijano rješenje te vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, u smislu žalbenih navoda i po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje u tekstu: ZPP), u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona (''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22 - dalje u tekstu: OZ), ovaj sud ne nalazi da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti. Materijalno pravo pravilno je primijenjeno. 5. Naime, sud prvog stupnja odbacio je prijedlog ovršenika od 16. siječnja 2023. kao nedopušten, s obrazloženjem da je prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim pravno sredstvo kojim sud pruža ovršeniku pravnu zaštitu isključivo u postupku izravne naplate. Kako se u konkretnom slučaju protiv ovršenika ne vodi postupak izravne naplate, već ovršni postupak na temelju izjave o zapljeni primanja, to je sud odbacio navedeni prijedlog kao nedopušten.

6. S takvim zaključkom prvostupanjskog suda slaže se i ovaj drugostupanjski sud.

7. Naime, iz isprava koje je ovršenik priložio uz svoj prijedlog proizlazi da je P. b. Z. d.d., kao vjerovnik novčane tražbine, 15. lipnja 2004. podnijela Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje R., kao isplatitelju mirovine ovršeniku M. R., zahtjev za postupanje po Suglasnosti o zapljeni od 24. rujna 2002. (list 5-7 spisa). Dakle, u konkretnom slučaju riječ je o naplati tražbine u postupku koji se provodi izvan suda, u skladu s odredbom čl. 202. OZ-a, u vezi čl. 203. OZ-a.

8. Odredbom čl. 202. st. 12. OZ-a, propisano je da su prvobitni ovrhovoditelj, odnosno novi ovršenik, ovlašteni pred nadležnim sudom tražiti donošenje rješenja kojim se nalaže poslodavcu da odgodi isplatu plaće odnosno rješenja kojim će se nastavak pljenidbe i prijenosa plaće proglasiti nedopuštenim, u kojem slučaju se na odgovarajući način primjenjuje odredba čl. 210. OZ-a, a koje odredbe se primjenjuju i prilikom provedbe ovrhe na drugim stalnim novčanim primanjima ovršenika (čl. 203. OZ-a). Dakle, navedena pravna zaštita osigurana je u situaciji kada poslodavac, odnosno isplatitelj drugog stalnog novčanog primanja provodi ovrhu na zahtjev ovrhovoditelja protiv osobe koja u ispravi kojom se daje suglasnost za zapljenu nije označena kao dužnik (čl. 202. st. 11. OZ-a).

8.1. Prema tome, ovršeniku ne pripada pravo na zaštitu koju je zatražio podnošenjem predmetnog prijedloga jer on nije novi ovršenik u smislu odredbe čl. 202. st. 12. OZ-a, budući da je upravo on potpisnik i izdavatelj navedene isprave – Suglasnosti o zapljeni od 24. rujna 2002., broj: OV-3917/02, temeljem koje je vjerovnik i zatražio naplatu svoje novčane tražbine.

8.2. S druge strane, postupak izravne naplate uređen je čl. 209. OZ-a, prema kojem je ovrhovoditelj ovlašten izravno zatražiti od Agencije da na temelju ovršne odluke domaćeg suda ili upravnog tijela koje imaju potvrdu ovršnosti, ovršne nagodbe sklopljene pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršne nagodbe postignute u postupku mirnog rješenja spora na temelju članka 186.a Zakona o parničnom postupku, zadužnice, bjanko zadužnice, naloga za plaćanje Hrvatske radiotelevizije s potvrdom o ovršnosti, europskog ovršnog naslova, europskog platnog naloga, a koje glase na ispunjenje određene novčane tražbine ili obračuna poslodavca o neisplati dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine provede naplatu te tražbine prijenosom novčanih sredstava s računa koje ovršenik ima kod banaka na ovrhovoditeljev račun kojeg je odredio u zahtjevu za izravnu naplatu. Nadalje, odredbom čl. 210. OZ-a propisana su pravna sredstva koja ima ovršenik u slučaju izravne naplate koja se vodi na temelju isprava navedenih u čl. 209. st. 1. OZ- a, među kojima nije navedena i suglasnost o zapljeni primanja.

8.3. Dakle, odredbama OZ-a nije propisan postupak pravne zaštite ovršenika u slučaju pokretanja ovrhe kod poslodavca ili isplatitelja drugog stalnog novčanog primanja temeljem isprave iz čl. 202. OZ-a. Ukoliko ovršenik smatra da je postupak prisilne naplate temeljem njegove Suglasnosti o zapljeni proveden protivno propisima, pravnu zaštitu zbog povrede svojih imovinskih prava može zatražiti jedino u posebnom parničnom postupku.

9. Neosnovan je žalbeni navod ovršenika da postoje svi propisani preduvjeti da se predmetna pljenidba proglasi nedopuštenom temeljem odredbe čl. 72. OZ-a te čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Odredba čl. 72. OZ-a primjenjuje se na postupke sudske ovrhe, dok se Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (''Narodne novine'', broj 68/18, 02/20, 46/20 i 47/20 – dalje u tekstu: ZPONS) uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima koju provode … agencija, Hrvatska narodna banka i banke (čl. 1. i 2. ZPONS-a). Prema tome, žalbeni navodi ovršenika nemaju utjecaja na zakonitost i pravilnost osporenog rješenja jer nisu ispunjene pretpostavke da se meritorno odlučuje o prijedlogu. Dakle, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da ovršenik u konkretnom slučaju nije ovlašten na podnošenje predmetnog prijedloga, u kojem slučaju je isti valjalo odbaciti kao nedopušten.

10. Slijedom svega gore navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. OZ-a, odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-75/2023-2 od 20. veljače 2023.

U Velikoj Gorici 28. ožujka 2023.

Sutkinja

Branka Križanić, v.r.