Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 81 Gž-54/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. D., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica K. N., odvjetnica u D., protiv tuženika A. P., S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik V. K., odvjetnik u Š., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv dijela presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-77/21 od 1. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2023.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-77/21 od 1. rujna 2022. u t. II. izreke te u t. III. izreke u dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen daljnji trošak parničnog postupka preko troška dosuđenog t. III. izreke.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

„I. Tuženi je dužan isplatiti tužitelju s osnova neimovinske štete iznos od 6.320,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama počev od 26. ožujka 2014. pa do isplate, koja se od 26. ožujka 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti novčani iznos od 21.680,00 sa zateznim kamatama od 26.ožujka 2014. godine, kao i isplatiti zatezne kamate na iznos od 28.000,00 kuna u razdoblju od 23. ožujka 2011. godine, do 25. ožujka 2014.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 6.261,34 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 1. rujna 2022. pa do isplate, koja se određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2.Protiv dijela navedene presude u t. II. izreke te u t. III. izreke u dijelu u kojem tužitelju nije odmjeren daljnji trošak parničnog postupka preko dosuđenog iznosa od 6.261,34 kune s pripadajućom zateznom kamatom žalbu je podnio tužitelj iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači u skladu sa žalbenim razlozima uz naknadu troška cjelokupnog parničnog i žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba tužitelja je neosnovana.

5.Ispitujući pobijani dio presude u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22- dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje ukazuje tužitelj te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.

6.Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete koju je pretrpio zbog povrede prava osobnosti te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

7.Tijekom postupka pred sudom prvog stupnja su utvrđene slijedeće odlučne činjenice:

- da je uvidom u Presudu prekršajnog suda u Dubrovniku pod posl. br. IV 1663/11 od 25. ožujka 2013. (list 6 i 7spisa) utvrđeno kako je tuženik proglašen krivim što je, između ostalog, fizički napao tužitelja, zadavši mu udarac desnom šakom u predjelu glave,

- da se tužitelj zbog ovog štetnog događaja osjećao uvrijeđenim i podcijenjenim, a također nije mogao vjerovati da se takvo nešto može dogoditi u Republici Hrvatskoj jednom visokom časniku MUP-a, diplomatu i dragovoljcu Domovinskog rata, te da ga je bilo strah ponovnog susreta s tuženikom jer je on mlađe životne dobi,

- da je uvidom u nalaz i mišljenje vještaka dr. I. B. od 7. svibnja 2020. utvrđeno je da je tužitelj zbog štetnog događaja osjećao bolove srednjeg intenziteta koliko je trajao i štetni događaj, slabog intenziteta i trajnog karaktera 1-2 dana, te slabog intenziteta i povremenog karaktera oko 3-4 dana, da je imao strah jakog intenziteta od nekoliko sati, srednjeg intenziteta ok 1-2 dana, te slabog intenziteta oko 2-3 dana, da nakon dovršenog liječenja nisu zaostale trajne posljedice, da kod tužitelja ne postoji smanjena životna aktivnost vezane uz ozljede, da nema naruženosti niti mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega.

8.Temeljem provedenih dokaza te savjesne i brižljive ocjene istih, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da je tuženik dana 23. ožujka 2011. tužitelju uputio udarac zatvorenom šakom u lijevu stranu lica, odnosno u predjelu lijevog uha i krajnjeg dijela vilice jer kada se uzme u vezu iskaz tužitelja koji sve prije navedeno navodi u svom stranačkom iskazu, s iskazom svjedoka I. Š. koji nije vidio udarac tuženika, ali je vidio reakciju tužitelja koji se nakon sukoba držao za uho, kao i u vezu s činjenicom da je tuženik pravomoćno osuđen zbog štetnog događaja u prekršajnom postupku u kojem je i priznao počinjenje prekršaja, pravilan je zaključak o nastanku štetnog događaja na način kako ga je opisao tužitelj, što nadalje znači da tužitelj konkretne zgode svojim ponašanjem nije dao nikakav doprinos nastanku štetnog događaja, pa niti same štete.

9.Okolnost da stranke od ranije nisu u dobrim odnosima te da je između njih ranije znalo biti verbalnih sukoba ispred kafića gdje je tužitelj znao sjediti, ne upućuje na zaključak da bi toga dana ponašanje tužitelja bilo povod za verbalni i fizički napad tuženika na tužitelja jer tvrdnju tuženika o doprinosu tužitelja nastanku štete ne dokazuje niti iskaz samog tužitelja, a niti iskaz svjedoka I. Š., a tuženik u svom iskazu govori o navodnom provociranju tužitelja, ali ne navodi određeno u čemu bi se to provociranje sastojalo.

10.Uzimajući u obzir vrstu i težinu ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, zatim trajanje i intenzitet straha, sud prvog stupnja je ocijenio da tužitelju pripada pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno zdravlje sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18), a primjenom Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčana naknade nematerijalne štete (uvećanih za 50% sukladno odluci Su-IV-47/2020-5), i to:

- za tjelesne boli u iznosu od 1.260,00 kuna,

- za strah u iznosu od 3.060,00 kuna.

11.U odnosu na zahtjev tužitelja vezano za naknadu neimovinske štete zbog povrede časti i ugleda, valja kazati kako se štetni događaj zbio u malom otočnom mjestu, u kojem prema samom iskazu tužitelja nitko nije previše pričao o štetnom događaju koji se zbio između parničnim stranaka, kao i da događaju nitko nije bio prisutan, osim susjeda tužitelja, pa je stoga pravilno sud prvog stupnja dosudio tužitelju pravičnu novčanu naknadu za povredu časti, ugleda i osobnog osjećaja vrijednosti u iznosu od 2.000,00 kuna.

12.Po stavu ovog suda, pravilan je zaključak da bi utvrđivanje više naknade pogodovalo težnjama koje nisu spojive s naravi i društvenom svrhom pravične novčane naknade jer je visina naknade štete odmjerena na način da su cijenjene sve okolnosti konkretnog slučaja, kao životna dob tužitelja (70 godina) te vrsta i težina ozljeda te stupanj povrede časti i ugleda tužitelja.

13.Sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima tužitelja uzeo u obzir promijenjene Orijentacijske kriterije donesene od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., kada je zauzeto pravno shvaćanje pod brojem Su-IV-47/20-5 od 15. lipnja 2020., u kojem su promijenjeni Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine iz ranijih kriterija od 29. studenog 2002. na način da su isti povećani za 50%, a koji se primjenjuju na predmete u tijeku u svim fazama postupka, a koja činjenica proizlazi iz obrazloženja suda prvog stupnja u pobijanoj presudi (t. 15. obrazloženja).

14.Stoga je pravilno odbijen zahtjev tužitelja u pobijanoj t. II. izreke kao neosnovan. 15.Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita, donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP te pravilnom primjenom Tarife o

142/12,

nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 103/14, 118/14 i 107/15), prema uspjehu tužitelja u sporu.

16.Budući ovom drugostupanjskom odlukom uspjeh tužitelja nije izmijenjen, neosnovani su njegovi žalbeni navodi da bi mu pripadao trošak parničnog postupka u cijelosti.

17.Slijedom svega iznesenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijani dio presude te odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

18.Budući tužitelj nije uspio u žalbenom postupku, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP), slijedom čega je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.

19.Nepobijani dio presude nije ispitivan.

U Zagrebu 28. ožujka 2023.

Predsjednica vijeća

Gordana Bošković Majerović, v.r.