1

Poslovni broj: 10  P-459/2020- 22

    

     REPUBLIKA HRVATSKA

     OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

     STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

                     10370 Dugo Selo

                      Ul. biskupa  A.Kažotića 13                      

                                                                                                        Poslovni broj: 10 P-459/2020-22

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

             

              Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja Lj. H. OIB: …,     , D. S. zastupane po punomoćniku N. L., odvjetnici iz D. S., protiv tuženika A. B. d.d., OIB: …, iz Z., , zastupanog po punomoćniku H. M., odvjetniku iz Odvjetničkog ureda H. M. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave 13. rujna 2023, zaključene u nazočnosti punomoćnika stranaka dana 26. siječnja 2024.

 

p r e s u d i o  je

 

1.            Utvrđuje se ništetnom odredba iz članka 8. Ugovora o kreditu broj … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zaključenog između tužiteljice Lj. H., OIB … iz D. S.,     i prednika tuženika H. A.-A.-B. d.d. i to u dijelu koji glasi: "U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama za usluge H. A.-A.-B. d.d."

 

2.                      Nalaže se tuženoj A. B. d.d. OIB: … iz Z., , isplatiti tužiteljici Lj. H., OIB … iz D. S.,   , iznos od 2.155,42 eura zajedno sa zateznom zakonskom kamatom tekućeg dana od 1.8.2019. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećaj za tri postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

 

              III. Nalaže se tuženoj naknaditi parnični trošak tužiteljici u iznosu od 1.262,49eura,  u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              1.U tužbi podnesenoj 10.12.2020. tužiteljica navodi da je tuženik pravni slijednik H. A.-A.-B. d.d. Ističe kako je 10.06.2008. s pravnim prednikom tuženika sklopila Ugovor o kreditu broj: … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: Ugovor) kojim je ishodila kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 143.800,00 CHF. Člankom 2. predmetnog Ugovora ugovorena je valutna klauzula u CHF a čl. 3 kamatna stopa od 5,99 % dekurzivno godišnje. Člankom 6. regulirano je da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama prednika tuženika. Predmetni ugovor je zaključila na djevojačko prezime K.. Dana 24.8.2011. stranke su zaključile i Aneks 1 predmetnog ugovora kojim su regulirali da visina glavnice na dan 31.7.2011. iznosi u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 139.495,71 CHF prema srednjem tečaju za CHF prednika tuženika. Dana 4.2.2016. stranke su zaključile Aneks kojim je izvršena konverzije iz valutne klauzule CHF u valutnu klauzulu u EUR. U članku 8 predmetnog Ugovora o kreditu ugovoreno je da korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu ili djelomičnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri izvijesti banku najmanje 30 dana unaprijed. Korisnik kredita se obvezuje izvršiti uplatu prema obračunu banke a u slučaju prijevremene otplate banka je ovlaštena zaračunati naknadu sukladno odluci o naknadama za usluge H. A.-A. B. d.d. Ističe kako se radi o tipskom ugovoru koji je sastavio tuženik te o navedenoj odredbi stranke nisu prigovarale. Tužiteljica je dana 30.7.2019. kredit prijevremeno otplatila pri čemu je tužena banka naplatila naknadu za prijevremeno zatvaranje u iznosu od 2.155,49 eura  (16.240,54 kuna). Kako su stranke zaključile Ugovor o kreditu čije je sadržaju bio unaprijed natipkan od strane prednika tužene a u vrijeme zaključenja ugovora na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (NN 96/03, 46/07, 79/07, dalje u tekstu ZZP) kojim je u odredbi članka 81. st. 1. i 2. propisano kako ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Navodi da stranke o predmetnoj odredbi čl.8. st.2. Ugovora nisu pojedinačno pregovarale te je ista prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice, te je zbog toga ova odredba ništava u smislu čl.87. st.1. ZZP/03. Stoga tužbenim zahtjevom temeljem čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), od tužene potražuje isplatu  iznosa od 2.155,49 eura koje je tužena primila s osnova ništetne ugovorne odredbe zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana 1.8.2019. do isplate (tužbeni zahtjev uređen podneskom od 14.3.2023. a s obzirom na uvođenje valute EUR (po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj -NN 57/22, 88/22).

              2,Tuženik je 9.4.2021. podnio odgovor na tužbu u kojem je osporio tužbu i tužbeni zahtjev, kako po osnovi tako i po visini. Navodi da se u vezi predmetnog ugovora već vodi parnični postupak pred Općinskim sudom u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu pod posl. broj P-1184/19. U tom postupku tužitelj traži utvrditi ništetnim  odredbe predmetnog Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli i traži isplatu. Predlaže navedene predmete spojiti. Ističe kako odredba članka 8 st. 2. predmetnog Ugovora predstavlja naknadu štete predviđenu čl. 1024. st. 3. ZOO-a, istom je dopuštena prijevremena otplata u kojem slučaju je korisnik kredita dužan tužitelju naknaditi štetu i tu unaprijed dogovoreni iznos naknade štete, a što je u skladu s čl. 345. st. 3. ZOO-a. Tuženik da prijevremenom otplatom kredita trpi stvarnu štetu u vidu administrativnih troškova obrade dokumentacije, troškova osoblja i sl. Također prilikom određivanja naknade za prijevremenu otplatu tuženik uzima u obzir i činjenicu da sredstva kojim kreditira krajnje korisnike pozajmljuje od matične banke te na ista plaća ugovorenu kamatu a na ta sredstva nema prijevremene otplate. Smatra da je navedena sporna odredba jasna,  lako razumljiva i uočljiva te ne podliježe testu nepoštenosti (čl. 84. ZZP). Osporava visinu tužbenog zahtjeva te zatraženog tijeka zatezne kamate jer tuženoj eventualno pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti te da se tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška tuženiku. Predlaže prekid postupka do okončanja spora pred sudom Europske unije o zahtjevu Vrhovnog suda za prethodnu odluku koji je zaveden pod brojem C-47/20.

              3. Tužiteljica se protivila predloženom spajanju postupka jer je predmet P-1184/19 bio u prekidu. Protivila se i prekidu postupka jer Aneksom o konverziji stranke nisu revidirale odredbu o izlaznoj naknadi, te jer se postupak pred sudom Europskom unije pod posl. brojem C-474/20 više ne vodi jer je tužitelj odustao od revizije. Smatra da financijsko vještačenje za utvrđenje visine naknade nije potrebno jer je tužiteljica potvrdom o uplati dokazala iznos koji je uplatila kao izlaznu naknadu za prijevremenu otplatu kredita. Navedena osporavana odredbe je nepoštena iz razloga što su banke naplaćivale naknadu koja u trenutku sklapanja spornih ugovora (2003-2008.) nije bila regulirana tada važećim zakonima. Smatra i da se tuženik neosnovano poziva na čl. 124. (točno čl.1024) ZOO-a. Ukazuje i na zaključak Vrhovnog suda od 5.11.2020. posl.broj Su IV-308/20.

              4. Spis je priklopljen na spis Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu pod posl. broj P-1184/19 radi eventualne odluke o spajanju jer isti vodi drugi sudac ali je vraćen uz napomenu da nema uvjeta za spajanje jer je predmetni spis u prekidu.

              5. Nije usvojen prijedlog tuženika na prekid postupka jer sud smatra da nema uvjeta za prekid a i točan navod tužitelja je da se postupak pred sudom Europskom unije pod posl. brojem C-474/20 više ne vodi jer je tužitelj odustao od revizije a što proizlazi i iz priopćenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske da je 5. srpnja 2021. zaprimio rješenja Suda Europske unije da je predmet C-474/20 izbrisan iz upisnika tog suda.

              6.Tijekom postupka izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj … (list 7-14), Aneks istog od 3.2.2016. (list 114-118), Aneks od 3.2.2016. – konverzija (list 20-24), zahtjev tužiteljice za povrat iznosa za plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita od 1.8.2019. (list 6), odgovor tužene na zahtjev od 10.5.2019. (list 5), izračun nedospjele kamate po prijevremenoj otplaćenom Ugovoru (list 56-60), simulirani otplatni plan za Ugovor od datuma zatvaranja kredita do ugovorenog datuma dospijeća (list 61-64), izvadak iz Odluke o visini aktivnih kamatnih stopa u poslovanju s građanstvom (list 65-67), saslušana je tužiteljica (list 78), svjedok M. B. (list 78), svjedok Ž. M. (list 188),

              5.Nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka Tanje Jelinić jer je tuženik od tog dokaznog prijedloga odustao podneskom od  23.8.2023. Nije proveden dokaz financijskim vještačenjem a na okolnost visine štete koju je banka trpjela prijevremenom otplatom kredita jer je sud smatrao da je provedenim dokazima činjenično stanje potrebno za presuđenje dostatno utvrđeno. Također i stoga jer tuženik u tijeku postupka nije priložio niti jedan materijalni dokaz na okolnost da je zaista imao administrativne troškove obrade dokumentacije, troškove osoblja i slično, ili da je imao gubitak na ime rizika poslovanja vezano uz promjene aktivne i pasivne kamatne stope, odnosno, da nije imao mogućnosti odmah plasirati primljeni novac.              6. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

              7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 8. Ugovora o kreditu  u djelu kojom je određena mogućnost banke da zaračuna naknadu u slučaju prijevremene otplate kredita sukladno Odluci o naknadama tuženika, te povrat iznosa plaćenog po toj odredbi.

8.Nije sporno da su stranke i to tužiteljica kao korisnica kredita i prednik tuženika kao kreditor, sklopili Ugovor o kreditu broj: … sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine niti da ga je ista prijevremeno otplatila 30.7.2019. prilikom čega je platila naknadu za prijevremenu otplatu. Na ročištu 13.9.2023. tuženik je učinio nespornim visinu naplaćene naknade u iznosu od 2.155,49 eura  tada 16.240,54 kuna. Podneskom od 20.12.2021. je naveo da je  naknada za prijevremeni raskid ugovora u iznosu od 2.155,49 eura  tada 16.240,54 kuna knjižena 30.7.2019.

              9.Sporno je da li su stranke pri zaključenju Ugovora pregovarale o odredbi članka 8. Ugovora, odnosno, da li se radilo o tipskom ugovoru, te da li naknada za prijevremenu otplatu kredita predstavlja visinu štete koju je banka pretrpjela prijevremenom otplatom ili je ista povezana s budućom nedospjelom kamatom odnosno radi li se o ugovornoj kazni, te je li odredba Ugovora o naknadi u suprotnosti sa važećim propisima i time ništetna.

              10. Iz odredbe čl. 8. st. 2. Ugovora proizlazi da je banka ovlaštena, u slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, zaračunati naknadu sukladno Odluci o naknadama H. A.-A.-B. d.d..

              11. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07; dalje ZZP/07), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen 10.6.2008. i odredbe Zakona o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, br. 41/14., 110/15. i 14/19, 19/22. dalje ZZP/14) koje su bila na snazi u vrijeme prijevremene otplate kredita, a koje su sadržajno skoro identične.

              12. Ključne odredbe ZZP/07 su:

-odredba članka 96. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07), kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nedopuštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se, da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

-odredba članka 101. ZZP-a kojom je propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.

-odredba članka 102. ZZP/07, kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

              13. Ključne odredbe ZZP/14 su:

-odredba čl.49 kojom je propisano:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

(3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe toga ugovora ocijene nepoštenima.

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

(5) Odredbe ove glave Zakona ne primjenjuju se na ugovorne odredbe kojima se u ugovor unose zakonske odredbe prisilne prirode, odnosno kojima se u ugovor unose odredbe i načela konvencija koje obvezuju Republiku Hrvatsku.

-odredba čl.54 kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

              14. Sud smatra kako ugovorne strane u ovom odnosu uistinu nisu pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi čl. 8. Ugovora te je ista prouzročila neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega je ista ništetna. Isto je u skladu s pravnim shvaćanjem sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanom 5. studenog 2020. (Zaključak pod točkom 8).

              15. Na temelju čl. 323. ZOO-a, u slučaju ništetnosti, svaka strana ima vratiti drugoj što je primila na temelju ništetnog ugovora odnosno dijela ugovora, stoga je osnovan zahtjev tužiteljice za vraćanje iznosa naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu 2.155,49 eura  (16.240,54 kuna).

              16. U svrhu utvrđivanja okolnosti pregovaranja s tužiteljicom prethodno zaključenju Ugovora te visine troškova koje je banka imala zbog prijevremene otplate kredita, saslušani su svjedoci svjedok M. B. svjedok M., te tužiteljica.

17. Tužiteljica je iskazala da je prihvatila ponuđeni kredit u CHF jer joj je ponuđen kao povoljniji, te je jedino bila upoznata s kamatom i kolika je, i na koliko je kredit godina. O odredbi Ugovora o prijevremenoj otplati kredita uopće nije bilo govora. Razgovarala je s djelatnicom banke Ž. M. koje je bila novo zaposlena i stalno je nešto griješila. Kredit je konvertirala a kako joj nisu htjeli sniziti kamatu, isti je zatvorila. Prilikom zatvaranje kredita rečeno joj je da mora platiti izlaznu naknadu koju na njenu molbu nisu htjeli sniziti, već su je uputili da prvo plati, a onda traži sniženje naknade. Nakon plaćanja i obraćanja banci, banka joj je odbila sniženje naknade. Nije joj objašnjeno za što je naknada, niti je dobila ikakav obračun iste. Do trenutka zatvaranja kredita nije niti znala da će tu naknadu morati platiti. Ugovor je dobila netom prije potpisivanja a sa djelatnicom banke Ž. je prošla samo one odredbe Ugovora koje je službenica banke smatrala da su za nju najbitnije.

              18. Svjedokinja Ž. M., voditelj poslovnice i zamjenik direktora regije Z. tuženika, iskazala je da je u vrijeme zaključenja konkretnog kredita bila savjetnik za građanstvo pa tako konkretno i tužiteljice koje se i sjeća. S njom je prošla sve ono što je sa klijentima kod kredita radila, dala im brošuru banke, objasnila koji su koraci za osiguranje kredita, procjenu nekretnine i troškove obrade kredita. Zna da je postojao članka o prijevremenoj otplati kredita. U tom članku je pisalo da banka u slučaju prijevremene otplate kredita ima pravo naplatiti naknadu za prijevremenu otplatu, konačnog ili djelomičnog, a sjeća se da je u nekim člancima bio konkretan iznos naknade. Upitana da li su klijenti mogli pregovarati o članku o prijevremenoj otplati kredita iskazala je da im je pojašnjavala visinu naknade i od čega se sastoji, samo ako su je pitali. Pojasnila je da je postojala tarifa banke gdje je pisao i postotak naknade, koji je u to vrijeme bilo 3 %.. Na upit da se u članku 8 navodi da će se zaračunati naknada sukladno Odluci o naknadama banke, da li se pri tome mislilo na Odluku koja je vrijedila u trenutku zaključenja ugovora ili na Odluku koja je vrijedila u trenutku prijevremene otplate kredite iskazala je da se to odnosi na Odlukuu vrijeme prijevremene otplate. To je pojasnila strankama ako su pitali. Na upit da li je u spomenutoj brošuri bila navedena i naknada za prijevremenu otplatu, iskazala je da se ne sjeća. Iskazala je i da je nekim stankama snižena naknada kada im je rečeno da je 3% , pa su tražili da bude niža.

19. Svjedok M. B., zaposlenik tuženika na poslovima izvršnog direktora riznice i financijskog kontrolinga, iskazao je da  je kod prijevremene otplate kredita zaduženje banke u inozemstvu za plasirana sredstva isto, i banka i dalje plaća kamatu na liniju financiranja izvana i svaki prijevremeni povrat stvara dodatni višak likvidnosti. To ima 2 aspekata troška. Prvi se laički rečeno sastoji u tome da banka sve svoje viškove likvidnosti mora držati kod HNB ili kod stranih banaka, po negativnoj kamatnoj stopi, odnosno njima se plaća kamata za držanje novca i ta negativna kamatna stopa je šteta. Osobno ne zna da li je u odluci o naknadama za usluge banke to nešto pojašnjeno korisnicima, niti na koji način. Ne radi taj dio. S druge stane druga strani troška je u tome da banka ima pasivu – depozite iz kojih financira kreditnu aktivnost, te prilikom prijevremenog povratka kredita nisu u mogućnosti prijevremeno raskinuti depozit kako bi se riješili tog viška likvidnosti. I sa treće strane gube kamatni prihod koji bi imali da je kredit redovno trajao. Na upit koliko je bila negativna kamatna stopa 2019., odgovorio je da između -0,2% i -0,6% tamo gdje je banka držala novce, zavisi od banke bilo je od -0,5 % do -1,5 %. Danas naknade za prijevremenu otplatu kredita nema stoga što kamate danas nisu negativne. Na upit da li su 2008. kamate bile negativne, u vrijeme kad se zaključivao kredit, iskazao je da nisu.

              20. Iskaz tužiteljice ovaj sud je ocijenio istinitim te ga je prihvatio u cijelosti, jer je bio životan i iskren, te iz njega proizlazi da joj je u danom trenutku bilo bitno zatvoriti kredit po uvjetima po kojima je to mogla i po odredbama koje nije mogla mijenjati. Sud je povjerovao i iskazu svjedoka Ž. M. jer je kao djelatnica tuženika iskazivala o neposrednim saznanjima te njen iskazi u bitnom potvrđuje iskaz tužiteljice. Sud je povjerovao i iskazu svjedoka M. B. međutim pojašnjenje koje je svjedok dao kao razlog naplate naknade za prijevremenu otplatu sud ne smatra opravdanim jer banka zarađuje na kreditima naplatom kamata i raznih drugih naknada te je stvarni trošak prijevremene otplate kredita neznatan u odnosu na iznos koji banka naplati kao naknadu za tu mogućnost.

              21. U smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora. Stoga tužiteljica ima pravo na isplatu iznosa naknade za prijevremenu otplatu kredita.

              22. Odredbom čl.96 ZZP/07 i čl.49. ZZP/14 propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavak 4. istog članka propisuje da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi unaprijed pregovaralo da je dužan to i dokazati.

              23. Kako je u konkretnom slučaju ugovor o kreditu bio unaprijed formuliran od strane tuženika, u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP-a, smatra se da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo. U svom iskazu tužiteljica navodi da se o spornoj odredbi, kojom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita nije pojedinačno pregovaralo, odnosno nije joj objašnjeno što to znači i na koji način može utjecati na visinu iznosa naknade, a što potvrđuju i iskazi saslušanih svjedoka - djelatnika tuženika

              24. Sukladno pak odredbi članka 1024. stavak 2. ZOO-a, korisnik kredita može vratiti kredit i prije roka određenog za vraćanje, ali je dužan o tome unaprijed obavijestiti banku, a odredbom stavka 3. navedenoga članka je propisano, da u slučaju vraćanja kredita prije roka određenog za vraćanje kredita, korisnik kredita je dužan davatelju kredita naknaditi štetu, ako je davatelj kredita istu pretrpio, dok je sukladno odredbi stavka 4. navedenog članka 1024. ZOO-a, određeno da u slučaju vraćanja kredita prije određenoga roka, banka ne može uračunati kamate za vrijeme od dana vraćanja kredita do dana kada ga je po ugovoru trebalo vratiti.

              25. Zbog iznesenog , kako je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi Ugovora o kreditu nije posebno unaprijed pregovaralo niti je tužiteljica imala mogućnost utjecati na sadržaj te ugovorne odredbe, niti je mogla unaprijed znati na koji će se način formirati visina sporne naknade, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, takva odredba je nepoštena i ništetna, a kako tuženik nije dokazao da je imao bilo kakve troškove zbog rješavanja tužiteljičina zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita, valjalo je udovoljiti tužbenom zahtjevu.

              26. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice kojim predlaže utvrditi dio čl.8 Ugovora ništetnim i kojim traži isplatu plaćenog iznosa naknade za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 2.155,49 eura, te je odlučeno kao u točki I. i II. izreke.

              27. Članak 1111. ZOO-a, određuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Članak 1115. ZOO-a, uređujući opseg vraćanja stečenog, određuje da, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

              28. Kako je tuženik utuženi iznos primio s obzirom na ugovornu odredbu koja je utvrđena ništetnom, to je kao nesavjestan stjecatelj, sukladno čl. 1115. ZOO-a, utuženi iznos dužan je isplatiti zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana stjecanja 30.7.2019. Ali tužiteljica taj iznos potražuje od dana 1.8.2019. (dan zahtjeva tuženiku na povrat) do isplate, pa joj je od tada kamata i dosuđena jer sud ne može prekoračiti tužbeni zahtjev.

              29. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke.

              30.Odluka o trošku tužiteljice temelji se na članku 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a,

te sukladno važećoj Tarifi (NN 138/23 – dalje: Tarifa 2023) kojom je Tbr.52 propisano da  kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Vrijednost boda iznosi  po Tbr.54 -2,00eura. Tužiteljičin trošak je obračunat prema troškovniku s l.192 spisa, s obzirom na vrijednost predmeta spora od 2.155,49 eura. Taj se trošak sastoji od troška za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 199,08 eura prema Tbr. 7/1 OT, za sastav podnesaka od 26.7.2022. i 4.9.2023. u zatraženom iznosu od 199,08 eura prema Tbr. 8/1 OT,  zastupanja na ročištima 4.11.2022.,15.3.2023. i 13.9.2023. u zatraženom iznosu od 199,08 eura prema Tbr 9/1 što iznosi 1.194,48. Navedenom iznosu treba pribrojiti i plaćenu sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 34,00eura  i presudu od 34, 01 euro ( 50% s obzirom na dostavu e komunikacijom i mogućnosti plaćanja u roku 3 dana), sveukupno 1.262,49eura.

              31.Tužiteljuici nije priznat zatraženi trošak podneska od 14.3.2023. jer ga je dostavila dan prije ročišta15.3.2023. te jer je njime samo uskladila visinu tužbenog zahtjeva s obzirom na činjenicu uvođenja eura. S obzirom da tužiteljica nije zatražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka isti joj nije niti dosuđen sukladno čl.151.st.3 ZPP-a.

              32. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke.

 

U Dugom Selu 26. siječnja 2024.

.

 

                                                                                    Sudac:

 

                                                        Ranka Memišević, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka ove presude, o istoj odlučuje županijski sud.

 

 

DNA:

1. odvj. N. L.
2. odvj. H. M.