REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2316/2018-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz N., OIB …, koga zastupa punomoćnik D. J., odvjetnik u R., protiv tuženika B. K. d.d. u stečaju, K., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci, br. Gž R-279/16-2 od 20. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci, broj P-454/2013-45 od 29. lipnja 2015., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e:
Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci, br. Gž R-279/16-2 od 20. lipnja 2018., te se predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da je osnovana njegova tražbina prvog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku pod br. St-195/2012 protiv tuženik u iznosu od 541.075,88 kuna bruto, uz naknadu parničnog troška (toč. I izreke). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak od 26.645,00 kn (toč. II izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka uključivo i trošak sastava revizije, podredno ukinuti prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te vratiti predmet na ponovni postupak prvostupanjskom sudu.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je osnovana njegova tražbina u ukupnom iznosu od 541.075,88 kn bruto.
7.Tijekom postupka prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenice;
- da je tužitelj s nadzornim odborom tuženika 31. kolovoza 2007. zaključio ugovor o pravima i obvezama člana uprave i da je u to vrijeme tuženik bio trgovačko društvo u kojem Republika Hrvatska ima većinski paket dionica ili većinski udio,
- da je Vlada Republike Hrvatske 11. srpnja 2009. donijela Odluku o otvrđivanju plaća I drugih primanja predsjednika i članova uprava trgovačkih društava ("Narodne novine" broj 83/09) kojom je utvrđeno da plaće predsjednika i članova uprava u trgovačkim društvima ne mogu se odrediti u većem iznosu od 3,2 prosječne mjesečne neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj,
- da je Vlada RH donijela Odluku o izmjeni od 11. srpnja 2009. ("Narodne novine" broj 3/11) kojom je određeno da se odluka primjenjuje do 31. prosinca 2011., dok je Odlukom o izmjeni od 24. lipnja 2014. ("Narodne novine" broj 77/114) odredila (toč. IV odluke) da su Nadzorni odbori dužni u roku od 15 dana s predsjednicima i članovima uprava sklopiti anekse,
- da je Nadzorni odbor tuženika ponudio tužitelju aneks ugovora o visini plaće ali je tužitelj odbio potpisati aneks,
- da je tuženik tužitelju isplaćivao umanjenu plaću, odnosno plaću sukladno Odluci Vlade RH,
- da je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci St-195/12 od 28. 8. 2012. nad tuženikom otvoren stečajni postupak i da je tužitelj u stečajnom postupku prijavio tražbinu 541.075,88 kn,
- da je između Vlade Republike Hrvatske i tužitelja 4. lipnja 2012., zaključen ugovor o otkupu i prijenosu dospjelih potraživanja.
8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da je tuženik zbog tužiteljeva odbijanja potpisivanja Aneksa mogao otkazati ili raskinuti ugovor uz ponudu izmijenjenog ugovora. Stoga da bi tužiteljev zahtjev bio osnovan da nije 4. lipnja 2012., nije potpisao izjavu u kojoj izričito potvrđuje kako prema poslodavcu nema nikakvih drugih potraživanja po bilo kojoj osnovi osim onih na koje je stekao pravo Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu.
9. Drugostupanjski je sud potvrdio prvostupanjsku presudu, ali uz obrazloženje da nije pravno osnovano shvaćanje prvostupanjskog suda da je tuženik u provedbi Odluke Vlade RH u postupku smanjenja tužiteljeve plaće trebao s tužiteljem zaključiti ankes ugovora, odnosno raskinuti ugovor ako tužitelj ne prihvati aneks, postupio jednostrano i nezakonito. To stoga što Odluka Vlade RH ima imperativni, obvezujući karakter koji se odnosi i na tuženika – pa u situaciji kad je tužitelj odbio potpisati ankes, tuženik je osnovano isplaćivao umanjenu plaću. Tim više što tuženik nije bio u obvezi sklapati s tužiteljem poseban aneks ugovora. Podredno, drugostupanjski sud ističe da je tužitelj u takvim okolnostima (kad je tužitelj kao jedini član uprave obavijestio Vladu RH da tuženik postupa prema njenoj Odluci – faktično pristao (prihvatio) da njegova plaća bude određena sukladno Odluci Vlade.
10. U reviziji se ističe da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr., 57/11, 148/11 i 25/1325/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP).
11. Tužitelj to obrazlaže time da drugostupanjski sud nije obrazložio po čemu navedena Odluka Vlade RH ima imperativni karakter (nije riječ o zakonu kao ni uredbi sa zakonskom snagom) kao i da tuženik nije bio u obvezi sklapati aneks ugovoru – što je suprotno Odluci o izmjeni navedene Odlukom kojom se nalaže sklapanje aneksa kao i samom statutu (čl. 57) tuženika, kojim su između ostalog propisana prava i obveze člana uprave u pogledu plaće, naknade, uvjeta raskida ugovora i dr. Također, da nije točno da je on obavijestio Vladu RH da tuženik postupa prema njenoj Odluci budući da je iz dopisa vidljivo da je to učinila M. M.-A.
12. Budući da iz pobijane presude proizlazi da drugostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim (navedenim) činjenicama i razlozima to su revizijski prigovori osnovani, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
13. Nadalje, budući da je zaključio da tuženik nije trebao otkazati ili raskinuti ugovor s tužiteljem već zakonito jednostrano mu smanjiti plaću (u tom smislu je ispravno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da ugovor obvezuje strane dok ga jedna od njih ne otkaže ili raskine i da nije zakonito jednostrano umanjivati ugovorena prava), drugostupanjski sud je propustio odgovoriti na žalbene navode tužitelja u odnosu na zaključak prvostupanjskog suda da ništava izjava od 4. lipnja 2012. kojom se on odrekao predmetnog potraživanja, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 375. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 354. st. 1. ZPP a koja je utjecala na zakonitost presude.
14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje. U ponovnom postupku, drugostupanjski će sud otkloniti počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka te će potom donijeti novu na zakonu zasnovanu presudu.
15. Na temelju čl. 166. st. 3. ZPP valjalo je odluku o trošku sastava revizije ostaviti da se odluči konačnom odlukom.
Zagreb, 28. ožujka 2023.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
