REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2131/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ARHITEKTI IVAN I LUKA d.o.o. za graditeljstvo i usluge, Trnovec Bartolovečki, Gospodarska 1, OIB 11205287167 (pravni slijednik ARSI-LUKA d.o.o., Zagreb, Remetinečki gaj 2K, OIB 51833176103), kojeg zastupa punomoćnik Boris Radan, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, kojeg zastupa punomoćnik Marko Ramljak, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7166/17-5 od 20. studenog 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1653/13 od 29. travnja 2016., u sjednici održanoj 28. ožujka 2023.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.904.494,46 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. I.). Odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je traženo da se naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 281.722,01 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 157.664,36 kuna sa zakonskim zateznim kamatama (toč. III.).

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod točkom I. i III. izreke.

3. Protiv presude suda drugog stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže pobijanu oduku preinačiti, podredno istu ukinuti, te predmet vratiti na ponovno suđenje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija tuženika nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je između tuženika kao investitora i tužitelja kao osiguravatelja sredstva (te ostalih osiguravatelja sredstava Novi kvadrat d.o.o., Stan-Gradnja Lanište d.o.o. te Vrbanc-Gradnja d.o.o.) 28. rujna 2007. zaključen Ugovor o prethodnom financiranju izgradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za opskrbu pitkom vodom, odvodnju otpadnih i oborinskih voda za pristupnu prometnicu – spoj na Ulici Remetinečki gaj i Ulici Jaruščica broj 767/07-II,

- da je odredbom čl. 1. Ugovora ugovoreno da će tužitelj i navedene tvrtke, osiguravatelji sredstava, graditi sedam stambeno-poslovnih građevina oznake A, B, C, D, E, RG3, RGH na dijelu k.č.br. 1106, 1099/1 i 1089 k.o. Blato, sukladno izdanim građevinskim dozvolama i lokacijskoj dozvoli, te da je izgradnja pristupne prometnice, spoja na Ulicu Remetinečki Gaj i Ulicu Jaruščica, predviđena Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture na području Grada Zagreba za 2007. ("lužbeni glasnik Grada Zagreba" broj 4. od 15. ožujka 2007.),

- da je odredbom čl. 2. Ugovora određeno da osiguravatelj sredstava preuzima obvezu financiranja troškova projektiranja, pribavljanja tehničke dokumentacije i izgradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za opskrbu pitkom vodom, odvodnju otpadnih i oborinskih voda, za pristupnu prometnicu, s obzirom na to da izgradnja vodovoda i kanalizacije za potrebe budućih stambeno-poslovnih građevina iz čl. 1. ugovora nije predviđena Programom gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture u 2007.,

- da je odredbom čl. 7. Ugovora ugovoreno da se osiguravatelj sredstava obvezuje u ime i za račun Grada Zagreba platiti sve troškove gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za opskrbu pitkom vodom, odvodnju otpadnih i oborinskih voda iz čl. 2. Ugovora,

- da je tužitelj dostavio dokaze o plaćanju s te osnove u ukupnom iznosu od 472.494,46 kuna,

- da je odredbom čl. 13. Ugovora određeno da će se povrat plaćenih troškova gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture za opskrbu pitkom vodom, odvodnju otpadnih i oborinskih voda iz čl. 7. Ugovora izvršiti beskamatno u roku od pet godina od dana potpisivanja ugovora, sukladno odredbi čl. 37. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" br. 26/03, 82/04, 178/04 - dalje: ZKG), a na temelju te odredbe tužitelj traži plaćanje iznosa od 472.494,46 kuna,

- da je tuženik tijekom postupka naveo da je prethodno navedenim iznosom od 472.494,46 kuna naplatio svoje potraživanje koje ima prema tužitelju na ime komunalnog doprinosa prema rješenju tuženika br. Klasa: UP/I-363-02/2007- 08/2641, UR.BROJ:251-13-31-07-3 od 24. listopada 2007. i dostavio izjavu o građanskopravnom prijeboju (kompenzaciji) od 16. listopada 2012. jednostrano potpisanu po tuženiku na iznos od 472.494,46 kuna, smatrajući da je potraživanje tužitelja prestalo u ovom dijelu,

- da je u rješenju tuženika od 24. listopada 2007. utvrđen komunalni doprinos od 1.484.008,90 kuna, no da na istom nema klauzule pravomoćnosti, niti klauzule ovršnosti, te da nema podataka o primitku istog od strane tužitelja,

- da iz dopisa tužitelja od 5. studenoga 2012. proizlazi da tužitelj traži povrat iznosa od 472.494,46 kuna, te navodi da je dvije godine ranije zatražio kompenzaciju sredstava, što je tuženik odbio, uz obrazloženje da "nije bilo moguće realizirati", da u istom dopisu tužitelj navodi da "u sadašnjem trenutku naša tvrtka nije u mogućnosti kompenzirati navedena sredstva, te vas molimo isplatu po ugovoru", no nije utvrđen iznos koji bi bio predmet kompenzacije,

- da se u odnosu na potraživanje tužitelja u iznosu od 1.432.000,00 kuna radi o naknadi tržišne vrijednosti nekretnine k.č.br. 1092/4, upisane u zk.ul. broj 118 k.o. Blato Novo, u naravi Remetinečka oranica površine 716 m2 u vlasništvu tužitelja,

- da za navedenu nekretninu nije provedeno izvlaštenje, niti je isplaćena ikakva pravična naknada,

- da je iz lokacijske dozvole tuženika br. 134/07 od 19. veljače 2007., koja je izdana za izgradnju pristupne prometnice koja se priključuje na Ulicu Remetinečki Gaj i Jaruščicu, radi pristupa stambenim objektima u naselju, utvrđeno da se, između ostalih čestica, navodi i tužiteljeva nekretnina kč.br. 1092/4 k.o. Blato,

- da je iz dopisa tuženika od 3. rujna 2013. tuženik očituje da je završena izgradnja nerazvrstane ceste, pristupne prometnice, koja se priključuje na Ulicu Remetinečki gaj i Ulicu Jaruščica, sukladno očitovanju Sektora za ceste Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet od 29. kolovoza 2013. u kojem tuženik navodi da se odnosi na radove na izgradnji predmetne prometnice izvedene u roku od 22. listopada 2007. do 13. studenog 2008. prema Ugovoru broj 840/07-II,

- da je predmetna nekretnina tužitelja prešla u imovinu tuženika izgradnjom predmetne pristupne prometnice,

- da iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl.ing.građ.mr.sc. Mirsada Kararića proizlazi da je predmetna nekretnina procijenjena na tržišnu vrijednost u iznosu od 1.713.722,01 kuna, uzimajući u obzir podatke Službe za vrednovanje nekretnina Grada Zagreba.

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 472.494,46 kuna, zaključivši da se predmetna izjava o kompenzaciji ne može prihvatiti kao dokaz da je predmetna tražbina prestala uslijed prijeboja s tražbinom iz rješenja tuženika od 24. listopada 2007., obzirom ista ne sadrži dospijeće tražbine tuženika, a niti ukupnu visinu tražbine tuženika. Naime, nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik nije dostavio dokaz da bi predmetnu izjavu o prijeboju predao tužitelju tj. da je postupio sukladno čl. 196. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05 - dalje: ZOO).

Nadalje nižestupanjski sudovi prihvaćaju tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 1.432.000,00 kuna na temelju čl. 1111. st. 1. ZOO zaključivši da tužitelj, s obzirom na utvrđenu izgrađenost prometnice na predmetnom zemljištu, ne može ostvarivati svoja vlasnička prava iz čl. 30. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09 - dalje: ZVDSP) u smislu stvarnog prava koje ovlašćuje nositelja da s tom stvari i koristima od njega čini što ga je volja te da svakoga od toga isključi, te da je tužitelj faktično od strane tuženika izvlašten sukladno odredbama čl. 30. st. 1. toč. 2. ZKG. Nižestupanjski sudovi ocjenjuju neosnovanim prigovor zastare u odnosu na dosuđeni iznos, obzirom je predmetna nekretnina konačno i stvarno prešla u imovinu tuženika tek danom dovršetka izgradnje predmetne pristupne prometnice 13. studenog 2008., a tužba je podnijeta 14. svibnja 2013. što je unutar zastarnog roka od pet godina iz odredbe čl. 225. ZOO, no odbijaju tužbeni zahtjev za iznos od 281.722,01 kuna, koji se odnosi na povišenje tužbenog zahtjeva povodom preinake tužbe, obzirom je navedeni iznos u zastari.

9. Suprotno navodima revizije tuženika sud drugoga stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, razlozi pobijane presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između izreke i obrazloženja pobijane presude, odnosno isprava koje se nalaze u spisu.

10. Nije osnovan niti revidentov revizijski navod da je tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom sadržajno počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 8. ZPP. Prihvaćenjem ocjene dokaza koju je izveo prvostupanjski sud, prema ocjeni ovoga suda, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, jer se ocjena dokaza drugostupanjskog suda, suprotno navodima revidenta, temelji na savjesnoj i brižljivoj ocjeni svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

11. Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

12. Sporno je u revizijskom stadiju postupka je li nastupila zastara tužiteljeva potraživanja naknade za predmetnu nekretninu.

13. Prema pravnom shvaćanju ovog suda (u odluci poslovni broj Rev-x-357/2011 od 8. lipnja 2011., Rev-1973/14-3 od 12. travnja 2016. i drugima) potraživanje naknade za zemljište koje je postalo društveno vlasništvo ili je vlasniku oduzeto bez zakonom predviđenog postupka i ne može se tužitelju vratiti, zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku prema odredbi čl. 371. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91), a koji sadržajno odgovara čl. 225. ZOO, ako je riječ o stjecanju bez osnove ili po osnovi koja je kasnije prestala, odnosno u roku zastarijevanja tražbine naknade štete - ako je riječ o odštetnom zahtjevu.

14. Prema odredbi čl. 186. st. 3. ZPP sud nije vezan pravnom osnovom koju je naveo tužitelj. Sud je međutim vezan činjeničnom osnovom na koju se poziva tužitelj i prema odredbi čl. 2. st. 1. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su postavljeni u postupku.

15. Stoga kada tužitelj tijekom trajanja ovog postupka potražuje naknadu vrijednosti postignute koristi, a koja predstavlja tržišnu vrijednosti predmetnog zemljišta na temelju čl. 1111. ZOOO, a što proizlazi iz činjeničnog opisa tužbe, za koje je sud vezan, proizlazi da je tužitelj postavio zahtjev za naknadu stečenog bez osnove, a ne odštetni zahtjev s osnova naknade štete.

16. U odnosu na navode tuženika iznesene u reviziji, kojima u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i daje vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud takve, po svojoj prirodi činjenične, navode nije mogao uzeti u razmatranje. Naime, tuženik iznosi navode kojima osporava pravilnost utvrđenja sudova o postojanju pravno odlučnih činjenica (visine tržišne vrijednosti predmetne nekretnine i dospjelosti protutražbine).

17. Također valja napomenuti da se revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava može temeljiti samo na činjenicama utvrđenim u postupku pred nižestupanjskim sudovima, a ne na nekom drugom činjeničnom stanju, kako to čini revident u ovom predmetu.

18. Naime, sukladno odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu od značaja, niti od utjecaja na pravilnost ocjene nižestupanjskih sudova.

19. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na kojeg se tuženik poziva u reviziji.

20. S obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu na temelju čl. 393. ZPP.

Zagreb, 28. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug

Broj zapisa: 9-30857-706a6

Kontrolni broj: 0bdef-49ebf-04c43

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JADRANKO JUG, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.