Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 21 Kž-151/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Zdravka Pintarića, kao predsjednika vijeća, te Vlaste Patrčević Marušić i Tomislava Brđanovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenih K. I. i M. O., zbog kaznenih djela iz čl. 242. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika K. I. i M. O. podnesenim protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu od 11. studenog 2022., poslovni broj: 14 Kov-199/2022-97, u sjednici vijeća održanoj 28. ožujka 2023.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe okrivljenih K. I. i M. O..

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem od 11. studenog 2022., poslovni broj: 14 Kov-199/2022- 97, Općinski sud u Čakovcu odbio je prijedlog okrivljenih K. I. i M. O. da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje: zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora Policijske uprave, Policijske postaje P. broj 511-21-06/5-7/21 od 12. siječnja 2021.; fotodokumentacija pretrage doma; potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave međimurske, Policijske postaje P. broj 00028614; službena zabilješka Policijske uprave, Policijske postaje P. broj 511-21-06/5-7/21 o pronađenim predmetima prilikom pretrage od 13. siječnja 2021.; službena zabilješka Policijske uprave međimurske, Policijske postaje P., o pregledu pronađene bilježnice “speed” i njezina sadržaja od 13. siječnja 2021.; privremeno oduzeta bilježnica s natpisom “speed”; osam slipova s bankomata; zbirna evidencija po osobama; zbirna evidencija po mjesecima; tablični prikaz entiteta iz oduzete bilježnice s prikupljenim podacima; preslike bilježnice/evidencije u dijelu u kojem se navode pseudonimi Mirjana-Mu”, “Mirjana-Mut”, “Mirjana-Mutu”, “MI-MU” i “Mi-Mutu”, “Oliver-Mata”, “Oliv- Mat i “Oliver-Mat”, “Dajana” i “Dajana-Dav”, “Senad-San”, “Cajen”, “Nino-Roma”, “Ni- No-Rom” i “Nino-Rom”, “Tihomir” i “Tih-Jas”, “Jelena” i “Jelena-Sil”, “Sa-Ra” i “Safet- Rad”, “SA-RA” i “Safet-Rad”, “SL-NE-SAND”, kao i svih dokaza koji su proizašli, koji su pribavljeni ili se za njih saznalo na temelju naprijed navedenih dokaza, kao neosnovan.

2. Protiv toga rješenja žali se okrivljenik K. I. po branitelju D. Z., odvjetniku u V. i okrivljenica M. O. po branitelju B. K., odvjetniku u V.. Žalbe su podnesene zbog bitnih povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlozima da nadležni županijski sud prihvati žalbe, preinači pobijano rješenje na način da iz spisa izdvoji nezakonite dokaze sukladno prijedlogu obrane, a podredno da ukine rješenje i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08 – sud prvog stupnja propustio je navesti puni naziv ovog Zakona i naznačiti brojeve Narodnih novina u kojima je taj Zakon objavljen zajedno sa svim svojim izmjenama i dopunama), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na razgledanje, nakon čega je državni odvjetnik uz podnesak broj KŽ-DO-169/2023-3 od 1. ožujka 2022. isti vratio ovome drugostupanjskom sudu.

4. Žalbe okrivljenih nisu osnovane.

5. Oboje okrivljenih u podnesenoj žalbi žale se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ali ne navode koji oblik te povrede smatraju ostvarenom. Iz sadržaja žalbi u dijelu u kojem se navodi da u pobijanom rješenju nisu obrazloženi razlozi zbog kojih nije proveden dokaz saslušanjem odvjetnika B. K., koji je bio prisutan prilikom sporne pretrage doma i dao primjedbe na zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora Policijske uprave, Policijske postaje P. 12. siječnja 2021. (dalje: Zapisnik), može se iščitati da je žalba podnesena iz osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08. U odnosu na navedeno valja istaknuti da je prema odredbi čl. 284. ZKP/08 branitelj okrivljenika jedna od taksativno navedenih osoba koje se ne mogu ispitati kao svjedoci, osim ako bi ispitivanje branitelja kao svjedoka zahtijevao sam okrivljenik. U konkretnom slučaju, ispitivanje odvjetnika B. K. predložio je okrivljenik K. I. po branitelju I. Z., odvjetniku, ali ne i okrivljenica M. O., ujedno izvanbračna supruga optuženika K. I., koju brani odvjetnik B. K.. Također okrivljenik K. I. nije ponovno predlagao ispitivanje navedenog odvjetnika tijekom provođenja postupka suđenja o dokazima pred optužnim vijećem. Nadalje, iz sadržaja pobijanog rješenja vidljivo je da je sud prvog stupnja dao odgovore u odnosu na sve primjedbe koje je odvjetnik B. K. iznio na Zapisnik, a zbog kojih je primjedbi bilo predloženo njegovo ispitivanje. Sud prvog stupnja na tu je okolnost saslušao kao svjedoka djelatnika policije D. K., koji je provodio predmetu pretragu i o primjedbama branitelja B. K. na Zapisnik odmah nakon pretrage i sastavio službenu bilješku. Na predmetne primjedbe sud prvog stupnja ispitao je i svjedoke pretrage, Ž. O. i D. O.. Stoga sud prvog stupnja nije ostvario bitnu povredu odredaba kaznenog postupka time što nije posebno obrazlagao zbog čega nije ispitao odvjetnika B. K. kao svjedoka.

6. Nije u pravu okrivljenica M. O. ni kada navodi u žalbi da naredba Općinskog suda u Čakovcu za pretragu doma i drugih prostora od 12. siječnja 2021., broj Pp Prz-1/2021-2 dana na temelju odredbe čl. 159. st. 1. i st. 5. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022., dalje: PZ-a), ne sadrži "valjane i dostatne" razloge za poduzimanje "dokazne radnje" pretrage doma. Žaliteljica obrazlaže da u naredbi nije konkretizirano koje činjenice upućuju na postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik K.I. počinio kazneno djelo radi kojeg je određena pretraga obiteljske kuće. Iz takvog sadržaja žalbe proizlazi da žaliteljica smatra danu naredbu za pretragu nezakonitom, a time i rezultate njezine provedbe, što čini prvi puta u predmetnoj žalbi. Naime, prilikom pretrage kao ni u prijedlogu za izdvajanje dokaza navedenih pod toč. 1. ovog obrazloženja, sadržaj naredbe za pretragom doma i drugih prostora nije bio problematiziran.

7. Suprotno mišljenju žalitelja, nijednom odredbom ZKP/08, na primjenu kojeg zakona izravno upućuje odredba čl. 159. st. 5. PZ-a, nije propisano da bi nedostaci u obrazloženju naloga, pa i u odnosu na postojanje dovoljnog stupnja sumnje, bili sankcionirani kao nezakoniti dokaz. Prije svega naredba sama za sebe nema značaj dokaza već procesne odluke kao kontrole zahtjeva kojim se traži izdavanje te vrste naloga i naredbi. Nadalje, odredbom čl. 250. ZKP/08 propisano je da su pretraga i rezultati pretrage nezakoniti samo u slučaju ako je pretraga obavljena bez pisanog naloga. Na temelju odredbe čl. 242. st. 1. ZKP/08, nalog za pretragu mora sadržavati oznaku predmeta pretrage, svrhu pretrage i tijelo koje će provesti pretragu. Nesporno, u ovom slučaju pretraga je određena pisanom naredbom Općinskog suda u Čakovcu, Prekršajnog odjela od 12. siječnja 2021., broj Pp Prz- 1/2021-2 na temelju obrazloženog zahtjeva Policijske uprave, Policijske postaje P. zbog vjerojatnosti da bi se pretragom mogli pronaći predmeti u smislu prekršaja iz čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga ("Narodne novine" broj 107/01., 89/02., 163/03., 141/04., 40/07. i 149/09.). U obrazloženju navedene naredbe utvrđeno je da su ispunjeni svi zakonski uvjeti za izdavanje naredbe te je i u izreci i u obrazloženju naredbe naznačena svrha pretrage, a to je traženje psihoaktivne tvari koje se mogu uporabiti za izradu droge. Zbog toga u ovom slučaju nema nedostataka u obrazloženju naredbe, a kad bi i postojali, bili bi bez utjecaja na zakonitost same pretrage, o čemu je zauzet i jasan stav u mnogobrojnim sudskim odlukama, primjerice u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19. listopada 2021., broj

8. Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelji identičnim razlozima koje su iznosili pred optužnim vijećem, pobijaju pravilnost zaključka suda prvog stupnja da su pretrazi cijelo vrijeme bila prisutna dva svjedoka. Žalitelji navode da je svjedokinja pretrage, Ž. O., od početka pretrage imala u naručju malodobno dijete o kojem je morala brinuti tijekom pretrage, zbog čega nije bila prisutna u svim prostorijama pretrage i da je napustila pretragu u 12,34 sati, kada je odnijela dijete svojoj majci u dvorište, te u 12,47 sati, kada je otišla u dvorište da umiri dijete jer je plakalo. Pritom žalitelji tvrde da je policijski službenik u Zapisnik pogrešno upisao da je svjedokinja pretrage napustila pretragu u 11,34 sati, umjesto u 12,34 sati. Nadalje, žalitelji u žalbi ponavljaju da su oba svjedoka pretrage, Ž. O. i D. O., u tijeku pretrage izašli na ulicu i razgovarali sa sumještanima, da je D. O. nepismena osoba, a nije mu pročitan zapisnik prije potpisivanja, da svjedocima pretrage nije omogućeno da budu prisutni prilikom brojanja novčanica koje su pronađene i oduzete prilikom pretrage, niti im je omogućeno da sami prebroje novac i nije im ni rečeno koliko je novca privremeno oduzeto. Također žalitelji navode da je okrivljenicima uskraćeno pravo da djelatnicima policije predoče dokument o porijeklu pronađenog novca. Uz navedene razloge, kao novu okolnost žalitelji u žalbi naglašavaju da je svjedok pretrage, D. O., mentalno retardirana osoba, te smatraju da nije ni mogao biti svjedok pretrage jer zbog svog stanja ne može shvatiti značaj te radnje, niti kasnije tijekom postupka kao svjedok reproducirati sadržaj obavljene pretrage. Žalitelji smatraju da je takvo stanje svjedoka pretrage, bez obzira na njegovu punoljetnost, protivno suštini odredbe čl. 254. st. 2. ZKP/08. Pritom žalitelji navode da je sud prvog stupnja u pobijanom rješenju zanemario iskaz svjedoka pretrage D. O. dan pred optužnim vijećem na okolnost provođenja sporne pretrage i svoje uloge u njoj, a iz kojeg je iskaza bilo razvidno da se D. O., kao svjedok, nije bio u stanju očitovati na postavljena pitanja niti vjerodostojno opisati radnje pretrage. Žalitelji naglašavaju da se zakonska formulacija „dva punoljetna građana" ne može tumačiti samo formalno, s obrazloženjem da bi prema takvom tumačenju proizašlo da pretrazi može prisustvovati i slijepa osoba ako je punoljetna (žalba okrivljenice M. O.), smatrajući da propisana punoljetnost svjedoka podrazumijeva da moraju biti i neupitne sposobnosti za vjerodostojno reproduciranja viđenog (žalba okrivljenika K. I.).

9. Protivno stavu žalitelja, odredbom čl. 250. ZKP/08 taksativno je propisano osam razloga zbog kojih se zapisnik o pretrazi i dokazi pribavljeni pretragom ne mogu uporabiti kao dokazi u kaznenom postupku. Žalbeni razlozi koji se odnose na omogućavanje svjedocima pretrage da broje novac pronađen u pretrazi te na dozvolu okrivljenicima da tijekom pretrage dokazuju porijeklo pronađenih predmeta, nemaju značaj navedenih razloga. Pretraga nije radnja u kojoj bi se rješavalo porijeklo pronađenih predmeta, niti je nužno da svjedoci pretrage sudjeluju u pretrazi na način opisan u žalbi. Nedvojbeno, svjedoci pretrage, u smislu odredbe čl. 254. st. 2. i 3. ZKP/08, mogu biti svi punoljetni građani. Zadatak svjedoka pretrage je pratiti kako se pretraga obavlja, a ako uoče i smatraju da pretraga nije obavljena u skladu sa zakonom, o tome u zapisnik unose primjedbe. Svjedoci pretrage doma su tzv. solenitetni svjedoci, odnosno nisu svjedoci u formalnom, procesnom smislu riječi, već su prisutni radi nadzora nad zakonitim obavljanjem radnje. Dakle, radi se o osobama koje svojim prisustvom jamče da se pretraga obavlja sukladno zakonu, pa njihovo fizičko ili psihičko stanje, ako ne utječe na sposobnost praćenja pretrage, ne predstavlja jedan od razloga iz čl. 250. ZKP/08. Svjedoci pretrage trebaju pratiti rad djelatnika policije na način da su, ovisno o konfiguraciji konkretnog stambenog prostora, uvijek u objektivnoj mogućnosti percipirati radnju pretrage. To znači da svjedoci pretrage istodobno moraju biti prisutni u istom prostoru, ali ne nužno i u svakoj pojedinoj prostoriji jer to često niti fizički nije moguće, ali je potrebno i dovoljno osigurati da je svjedokov vizualni kontakt s mjestom pretrage u svakom trenutku objektivno moguć.

Prvostupanjski sud je na temelju pravilne ocjene iskaza D. K., policijskog djelatnika kao svjedoka, te svjedoka pretrage D. O. i Ž. O.. ispravno utvrdio da su svjedoci pretrage bili u stanju pratiti rad policijskih službenika za vrijeme pretrage, da su oboje svjedoka bila prisutna pretrazi i da su vidjeli predmete koji su oduzeti i gdje su pronađeni. Točno je da je svjedok pretrage D. O. mentalno retardirana osoba, no iz tijeka postupka ne proizlazi da bi njegova bolest utjecala na njegovu ulogu svjedoka pretrage. Upravo iz njegovog ispitivanja pred optužnim vijećem proizlazi da se isti i nakon proteka vremena sjeća predmetne pretrage te je u osnovnim crtama bio u stanju reproducirati tijek pretrage. Činjenica je da je oba svjedoka pretrage predložio okrivljenik K. I., koji očito nije imao nikakve sumnje da D. O. ne bi mogao biti svjedokom pretrage, iako istog poznaje. T., nitko od osoba prisutnih pretrazi, a koji su imali tu mogućnost, dakle ni okrivljenici, kao ni branitelj, odvjetnik B. K., nisu imali primjedbe na postupanje D. O. po toj osnovi. Stoga žalbeni razlozi po tom pitanju nisu uvjerljivi ni osnovani, i to kako u odnosu na postupanja tog svjedoka tijekom pretrage, tako i njegovog iskaza pred optužnim vijećem. Ističe se da se sposobnost punoljetnih osoba da budu svjedoci pretrage ne ispituje ocjenom njihove vjerodostojnosti iskaza kao svjedoka što jasno proizlazi iz odredbi ZKP/08 uz distinkciji te dvije kategorije svjedoka. Sud prvog stupnja također je pravilno ocijenio nevjerodostojnim iskaze svjedoka pretrage u dijelovima u kojima navode da bi napuštali pretragu, budući da su njihovi iskazi svaki za sebe i u međusobnom proturječju. Primjerice, svjedokinja pretrage Ž. O., površno opisuje postupanje s djetetom, o čemu bi kao majka trebala puno detaljnije iskazivati nego djelatnik policije kao svjedok, a ne naznačuje ni vremenske okvire napuštanja pretrage, odnosno prvo navodi da je izlazila kad se nije obavljala pretraga pa onda tvrdi suprotno. Nadalje, navedena svjedokinja pretrage u jednom momentu spominje da se njezin suprug D. O. razgovarao na dvorištu s djelatnicima policije kad je u kući još trajala pretraga, što je potpuno nelogično da bi djelatnici policije razgovarali sa svjedokom za vrijeme pretrage. Nasuprot takvim nedosljednim i kontradiktornim iskazima, djelatnik policije D. K. detaljno je opisao kada su svjedoci pretrage izlazili i zbog čega te da to nije bilo za vrijeme pretrage već u prekidu, opisao je i detaljno postupanje svjedokinje Ž. O. s djetetom te upoznavanje svjedoka pretrage sa svim pronađenim predmetima tijekom pretrage. I prema stavu ovog drugostupanjskog vijeća, iskaz djelatnika policije pravilno je u pobijanom rješenju cijenjen kao vjerodostojan jer su djelatnici policije na profesionalno izvršavanje policijskih poslova obvezani zakonom, pravilima struke i policijskom etikom te doista ne proizlazi mogućim da bi djelatnici pretrage u jednoj počinili sve propuste na koje se ukazuje u žalbama, kao ni da svjedok D. O. ne bi bio upoznat sa sadržajem zapisnika prije nego što je stavio otisak prsta. Što se tiče upisa vremena, u žalbama se ne osporava dolazak branitelja B. K. u 11,55 sati i da je pretraga započela po njegovom dolasku, pa je bespredmetno da bi svjedokinja pretrage Ž. O. izašla na ulicu u 11,34 sati, kao i da je to pogrešno upisano, budući da branitelj nije tražio ispravak zapisnika u tom dijelu. Ujedno valja navesti da je izjednačavanje od strane žalitelja mentalne bolesti u stupnju koja proizlazi iz vještačenje svjedoka D. O. sa slijepom osobom promašeno, i ukazuje na nepoznavanje osnova opisanih zdravstvenih stanja. Budući da je u odnosu na sve žalbene prigovore sud prvog stupnja dao pravilan i detaljan odgovor, žalitelj se upućuje i na pobijano rješenje. Dakle, tijekom pribavljanja dokaza na kojima je utemeljena optužnica nije prekršena odredba čl. 10. st. 2. ZKP/08 te nema govora o tome da bi dokazi čije izdvajanje optuženici traže, bili nezakoniti.

10. Zbog navedenog, žalitelji nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja te je njihova žalba neosnovana pa ju je trebalo odbiti i na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci, s time što je pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 494. st. 4. ZKP/08, a ispitivanjem je utvrđeno da je pobijano rješenje donijelo ovlašteno tijelo, da ne postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, niti je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

U Varaždinu 28. ožujka 2023.

Predsjednik vijeća

Zdravko Pintarić v.r.