Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
Poslovni broj: 13 Gž-702/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari tužitelja D. Č., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima u O. D. K. i p. d.o.o. Z., protiv tuženika G. Z., OIB: …., zastupanog po gradonačelniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3059/19 od 3. svibnja 2022., dana 28. ožujka 2023.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se djelomično žalba tuženika G. Z., preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3059/19 od 3. svibnja 2022. pod toč. I i III izreke i rješava:
1. Ukida se potvrda pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-3059/19 od 27. veljače 2020.
2. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
II. Odbija se djelomično žalba tuženika G. Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3059/19 od 3. svibnja 2022. pod toč. II izreke.
Obrazloženje
1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"I Odbija se prijedlog tuženika za ukidanjem potvrde pravomoćnosti i ovršnosti presude ovog suda poslovni broj P-3059/19 od 27. veljače 2020.
II Odbacuje se prijedlog tuženika za ponavljanje postupka kao nepravovremen.
III Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju trošak u iznosu od 1.250,00 kuna u roku od 15 dana."
2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio tuženik pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, pobijano rješenje preinači na način da se ukine klauzula pravomoćnosti te naloži sudu ponovno zakazivanje ročišta za objavu presude. U žalbi ističe kako je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Sud prvog stupnja svoju odluku temelji na utvrđenju da je tuženik nesporno primio rješenje o odgodi ročišta putem e-pošte, međutim, ročište za objavu presude nije održano 20. veljače 2020., već je odgođeno za dan 27. veljače 2020., s tim da tuženik nije uredno zaprimio rješenje o odgodi I zakazivanju novog ročišta, kao niti pismeni otpravak presude, što je dovelo do propuštanja roka za žalbu. Tuženik je telefonskim putem saznao da je poziv za objavu presude dostavljen e-mailom na adresu M. S., dipl. iur. kod tuženika, koja se od siječnja 2020. nalazi na bolovanju, dok zamjenu nije imala, slijedom čega sud prvog stupnja nije zaprimio niti je mogao zaprimiti dokaz da je tuženik primio poziv za objavu presude. Ukoliko smatra da je tuženik uredno zaprimio rješenje o odgodi ročišta tada je isto trebao i dokazati, odnosno priložiti potvrdu o primitku rješenja, koju do danas nije priložio. Tuženiku je na ovaj način povrijeđeno pravo na žalbu te je pretrpio štetu od najmanje 29.508,45 kn, koliko je naplaćeno parničnog troška prisilnim putem. Nadalje, ističe kako tuženik nije dostavio nikakvu izjavu o suglasnosti da mu se dostava obavlja elektronskim putem, kao ni podnesak u električkom obliku, na temelju kojega bi se smatralo da je suglasan da mu se dostava obavlja na taj način. Iz odredaba Pravilnika o električkoj komunikaciji proizlazi da se pravo pristupa elektroničkoj komunikaciji ostvaruje putem sigurnog elektroničkog pretinca. U konkretnom slučaju pismeno je dostavljeno na adresu koja nije otvorena od strane administratora sustava, kao siguran elektronički pretinac. Nadalje, iz priloženog e-maila razvidno je kako rješenje o odgodi ročišta ne sadrži ni potpis ni žig te ukoliko sud smatra da je otpremio uredno potpisano rješenje to je svakako na njemu da dokaže. U konkretnom postupku sud nije zaprimio potvrdu o preuzimanju elektroničkog sudskog pismena te u vrijeme održavanja ročišta za objavu presude dostava za tuženika nije bila uredna.
3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika ističući kako je sud prvog stupnja rješenje o odgodi ročišta za objavu presude dostavio tuženiku "na drugi odgovarajući način" u smislu čl. 133. st. 5. Zakona o parničnom postupku i to slanjem na e-mail adresu osobe koja je na listi kontakata Ureda tuženika, čime je tuženik uredno obaviješten o ročištu. U sudskom spisu prileži potvrda o otpravku iz koje je razvidno da je 27. veljače 2020. kreiran otpravak za primatelja G. Z., što znači da je sud prvog stupnja i u tom dijelu postupio sukladno propisima. Tužitelj ne može trpjeti štetne posljedice neadekvatne organizacije rada kod tuženika, a niti se takva činjenica može uzeti kao argument za usvajanje prijedloga tuženika. Predmetni prijedlog za ponavljanje postupka, osim što je nepravovremen, ne udovoljava propisanim uvjetima iz čl. 423. st. 2. Zakona o parničnom postupku, pa je iz tog razloga i nedopušten. Naime, sve i da tuženik za predmetnu presudu nije saznao onog dana kada je i objavljena (što tužitelj kategorički opovrgava) zasigurno je za istu saznao 27. travnja 2020. kada je zaprimio rješenje o ispravku te presude. Predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana u cijelosti i potvrdi rješenje suda prvog stupnja. Popisuje trošak sastava žalbe.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Pobijanim rješenjem sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 133. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 - dalje ZID ZPP) i čl. 335. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. ZID ZPP u vezi čl. 36. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20 – dalje OZ) odbio je prijedlog tuženika za ukidanjem potvrde pravomoćnosti i ovršnosti presude istog suda poslovni broj P-3059/19 od 27. veljače 2020., s obrazloženjem da je dostava rješenje o odgodi ročišta za objavu presude i to za 27. veljače 2020. tuženiku izvršena na drugi odgovarajući način putem elektroničke pošte na adresu elektroničke pošte koju je tuženik, kao kontakt adresu, istaknuo na svojim mrežnim stranicama i to …., savjetnica za pravne poslove i to u rubrici "K.".
5.1. Pod toč. II izreke sud prvog stupnja odbacio je prijedlog za ponavljanje predmetnog postupka kao nepravovremen budući da je podnesen izvan roka određenog čl. 423. st. 2. ZPP, s obzirom da su putem e-oglasne ploče presuda i rješenje za tuženika istaknuti 27. veljače 2020., dok je prijedlog za ponavljanje postupka podnesen 13. srpnja 2020., dakle, izvan propisanog roka od 30 dana.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je u predmetnoj pravnoj stvari na ročištu od 4. veljače 2020., na kojem je zaključena glavna rasprava, određeno ročište za objavu presude za dan 20. veljače 2020., koje je odgođeno rješenjem istog datuma i to za dan 27. veljače 2020., na kojem ročištu je objavljena presuda, a koje rješenje je strankama poslano u elektroničkom obliku, pa kako tuženik, za kojega sud prvog stupnja smatra da je uredno obaviješten o ročištu na kojem se presuda objavljuje, na isto nije pristupio, to sukladno odredbi čl. 355. st. 9. ZPP zaključuje da mu je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena.
7. Sporno je između stranaka je li tuženik uredno obaviješten o odgođenom ročištu na kojem je presuda objavljena, a time i kada mu je (i je li) presuda dostavljena, o čemu dalje ovisi i odluka o prijedlogu za ponavljanje predmetnog postupka.
8. Odredba čl. 118. st. 1. prijelaznih i završnih odredaba ZID ZPP propisala je da će se obvezna elektronička komunikacija općinskih sudova s državnim tijelima, državnim odvjetništvom, odvjetnicima, javnim bilježnicima, sudskim vještacima, sudskim procjeniteljima, sudskim tumačima, stečajnim upraviteljima, povjerenicima te pravnim osobama primjenjivati i na sve postupke u tijeku kada ministar nadležan za poslove pravosuđa donese odluku o ispunjavanju uvjeta za elektroničku komunikaciju za općinske sudove, a nakon što se za to ispune uvjeti na svim općinskim sudovima.
8.1. Sukladno čl. 118 st. 4. prijelaznih i završnih odredaba ZID ZPP dok se ne ispune uvjeti za elektroničku komunikaciju, obveznim sudionicima elektroničke komunikacije s općinskim sudovima (stavak 1. ovoga članka) i pravnim osobama (stavak 3. ovoga članka) dostava se obavlja po pravilima ZPP.
9. Odluka kojom se utvrđuje da su ispunjeni uvjeti za elektroničku komunikaciju na svim općinskim sudovima, svim županijskim sudovima i Visokom trgovačkom sudu donesena je 20. travnja 2020., dakle, nakon objave presude u predmetnoj pravnoj stvari, slijedom čega u vrijeme donošenja rješenja o odgodi ročišta za objavu presude nisu bili ispunjeni uvjeti za obveznu elektroničku komunikaciju.
10. Stoga je na konkretan slučaj bilo moguće primijeniti odredbe čl. 133.d ZPP/19, koje reguliraju mogućnost obavljanja dostave elektroničkim putem pod određenim uvjetima i to:-ako stranka izjavi da je suglasna da joj se dostava obavlja elektroničkim putem, sud će toj stranci dostavu obavljati putem informacijskog sustava (st. 2.),-ako je stranka podnesak podnijela sudu u elektroničkom obliku, smatrat će se, dok ne priopći drugačije, da je suglasna da joj se dostava obavlja elektroničkim putem (st. 4.).
11. U spisu nema izjave tuženika da je suglasan da mu se dostava obavlja elektroničkim putem, a niti je tuženik podnio bilo kakav podnesak u elektroničkom obliku da bi se moglo smatrati da je suglasan da mu se dostava obavlja elektroničkim putem.
12. Stoga je sud prvog stupnja dostavu rješenja o odgodi ročišta za objavu presude bio dužan obaviti prema pravilima ZPP, a ne kako je to pogrešno učinio prema pravilima ZPP/19, pa stoga kako tuženik nije uredno obaviješten o ročištu na kojem se presuda objavljuje, to mu dostava presude nije mogla biti obavljena sukladno odredbi čl. 335. st. 9. ZPP, već je isto trebalo učiniti sukladno odredbi čl. 335. st. 11. istoga Zakona, a što je propušteno učiniti.
13. Propuštanjem uredne dostave presude tuženiku nisu se ispunili uvjeti za izdavanje potvrde ovršnosti i pravomoćnosti, slijedom čega je istu, pozivom na odredbu čl. 36. st. 3. OZ, valjalo ukinuti.
14. Prema odredbi čl. 421. st. ZPP ponoviti se može samo postupak koji je odlukom suda pravomoćno završen, pa kako je u konkretnom slučaju odlukom ovog drugostupanjskog suda potvrda pravomoćnosti ukinuta, to nema uvjeta za raspravljanje po prijedlogu tuženika za ponavljanje predmetnog postupka, slijedom čega je jednako, ali iz drugih razloga, trebalo odlučiti o tom prijedlogu.
15. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 380. st. 2. i 3. ZPP, uvažiti djelomično žalbu tuženika, a djelomično istu žalbu odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP/19, a s obzirom na podjednak uspjeh stranaka.
Zadar, 28. ožujka 2023.
Sutkinja
Katija Hrabrov