Posl.br. 9 P-123/2022
(ranije P-67/20, ranije P-52/17, ranije P-1389/15,
ranije P-253/14, ranije P-610/10)
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Andrije Hebranga 9, Metković
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Općinski sud u Metkoviću, po sucu tog suda Gabrielu Staniću, u pravnoj stvari tužiteljice A. V., OIB …, S., koju zastupa punomoćnica K. S. P., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženice S. M., OIB …, M., 2. tuženika M. M., OIB …, M., kojega zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u M., 3. tuženice S. V., OIB …, Z., 4. tuženice H. B., OIB …, Z., koju zastupa punomoćnik V. P. odvjetnik u Z., radi brisanja zemljišnoknjižnog upisa, nakon zaključene glavne javne rasprave 10. veljače 2023., u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužiteljice, osobno tuženice pod 1. i punomoćnika tuženika pod 2., te odsustvu tuženice pod 3. i pod 4., 28. ožujka 2023.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul. br. 6281 k.o. M., sagrađenoj na kat. čest. 758/2, ZGR a koju čini zgrada i dvorište u M., ukupne površine 368 m2, izvršena temeljem etažnog elaborata izrađenog od strane dipl. ing.građ. M. B. iz ožujka 2004., pod brojem Z-189/05 (sada Z-239/08), kao i etažnog elaborata izrađenog od strane dipl.ing.arh. P. N. iz travnja 2009., pod brojem Z-385/09, pravno nevaljana;
Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja na osnovi navedenih isprava i uspostava prijašnjeg stanja;
Nalaže se tuženima da tužiteljici naknade prouzročeni parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
i
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog tužiteljice radi određivanja privremene mjere zabranom tuženicima da otuđe ili opterete svoje suvlasničke dijelove uz zabilježbu u zemljišnoj knjizi.
II. Odbija se prijedlog tužiteljice za preinačenje tužbe u ovom predmetu na novog tuženika A. B. iz M., OIB: ….
III. Nalaže se tužiteljici A. V., OIB …, S., naknaditi tuženiku pod 2. M. M., OIB …, M., parnični trošak u iznosu od 3.482,50 Eura / 26.238,90 kuna[1] , u roku od 15
(1)
dana, dok se za više zatraženi trošak od 497,50 Eura / 3.748,41 kn , odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela tužbu 20. srpnja 2010. protiv tuženika M. T., M. S. i M. M. u kojoj navodi da je na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj O-6201/02 od 1.09.2009. godine naslijedila 14/100 dijela nekretnine u vlasništvu M. V. sina P. sagrađene na čes. zgr. 758/2 upisane u zk.ul. 6281 k.o. M. koju čini zgrada i dvorište ukupne površine od 368 m2. Temeljem navedenog rješenja Općinski sud u Metkoviću da je dopustio uknjižbu prava vlasništva navedene nekretnine u korist tužiteljice. Provedbom rješenja o nasljeđivanju u zemljišnoj knjizi stranke da su postale suvlasnici navedene nekretnine i to tužiteljica u omjeru 14/100 dijela, tuženici M. T. i M. S. u omjeru 28/100 dijela, a tuženik M. M. u omjeru 16/100 dijela. Prilikom utvrđivanja visine porezne obveze a sukladno tome i veličini nasljednog dijela tužiteljica je došla do saznanja da su tuženici bez njezina znanja i pristanka izvršili etažiranje predmetne nekretnine, te na tako izvršenom etažiranju uknjižili svoje pravo vlasništva na nekretnini i to u površini od 339 m2 od ukupne površine nekretnine od 368 m2. Takvom uknjižbom tuženici da su stekli ne pripadajući dio nekretnine, a samim tim i povrijedili pravo tužiteljice na uknjižbu njenog dijela u površini koja odgovara njenom suvlasničkom omjeru. Tuženici M. T. i M. S. su se uknjižili kao suvlasnici svaki za 1/2 dijela nekretnine sagrađene na čes. zgr. 758/2, a koju čini 4 etaža 28/100 neto korisne površine 232,96 m2 u elaboratu etažiranja označeno plavom bojom, dok je tuženik M. M. uknjižen kao vlasnik 1/1 dijela nekretnine sagrađene na čes. zgr. 758/2 upisane u zk.ul. 6281 k.o. M., a koju čini 5 etaža 8/100 neto korisne površine 53,73 m2 u elaboratu etažiranja označeno crvenom bojom kao i 6 etaže 8/100 iste nekretnine neto korisne površine 52,91 m2 u elaboratu etažiranja označeno crvenom bojom. S druge strane tužiteljica je uknjižena kao vlasnica 1/1 dijela nekretnine sagrađene na čes. zgr. 758/2, a koju čini 1 etaža 14/100 bez opisa površine. Tužiteljica nadalje navodi da je zemljišnoknjižni odjel ovog suda dopustio tuženicima uknjižbu vlasništva u ne pripadajućem dijelu te na taj način povrijedilo zemljišnoknjižno pravo tužiteljice.
1.1. Stoga je tužiteljica prvo podnijela tužbu s tužbenim zahtjevom radi utvrđenja da su ugovor od 28.03.2009. i potvrda Upravnog odijela za prostorno uređenje i graditeljstvo Ispostava M. Klasa: 360-02/09-01/38 od 10.06.2010. ništavi, da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini sagrađenoj na čes. zgr. 758/2 pravno nevaljana sa zahtjevom za brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenih isprava uz istovremeni upis navedene nekretnine na ime i vlasništvo stranaka u veličini sukladno njihovim suvlasničkim omjerima.
1.2. Nadalje, tužiteljica je u podnesku od 7. siječnja 2011. (list 24 i 25 spisa) precizirala tužbeni zahtjev tako da je zapravo povukla tužbu radi utvrđenja da su ugovor od 28.03.2009. i potvrda Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo od 10.06.2009. ništavi, a istakla je i novi zahtjev radi utvrđenja da su etažni elaborat iz ožujka 2004. izgrađen od strane dip.ing.građ. M. B. kao i etažni elaborat iz travnja 2009. izrađen od strane dip.ing.arh. P. N. ništavi. Također je istakla zahtjev da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini sagrađenoj na čes. zgr. 758/2 izvršena na temelju navedene dokumentacije površine 638,55 m2 pravno nevaljana dok je odustala od zahtjeva odnosno povukla isti da je uknjižba prava vlasništva na navedenoj nekretnini ukupne površine 368 m2 izvršena na osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10.06.1997. godine, aneksa navedenog ugovora od 10. prosinca 1998., ugovora od 28.03.2009., potvrde Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Ispostava M. Klasa: 360-02/09-01/38 od 10.06.2009. pravno nevaljana.
1.3. Tužiteljica je također uz navedeni podnesak tužbu proširila i na tuženika M. V. iz Z. kao i na Ž. V..
1.4. Potom je podneskom (list 55 spisa) ponovo predložila donošenje presude u pogledu tužbenog zahtjeva kao u izreci ove presude. U nastavku postupka je povukla tužbu protiv tuženice M. V. (list 57 spisa), a kojoj tužba nije ni dostavljena.
1.5. Tužiteljica je također zatražila da se odredi privremena mjera zabranom tuženicima da otuđe ili opterete svoje suvlasničke dijelove na čes. zgr. 758/2 u k.o. M..
2. U svome odgovoru na tužbu tuženici M. T. i M. S. su osporili tužbu i tužbeni zahtjev u cjelini ističući da je površina od 339 m2 tlocrtna površina nekretnine, a sama zgrada da ima 3 etaže tako da površina etažnog dijela tuženika pod 1 i 2 iznosi 232,96 m2. Tužiteljica da ne dostavlja nikakve dokaze za svoje tvrdnje pa se tužba ukazuje nerazumljivom, a tužbeni zahtjevi nisu u vezi s navodima iz historijata tužbe. Svi upisi tuženika temelje se na valjanim pravnim ispravama. Tužiteljica traži brisanje ovih tuženika iako zna da su oni suvlasnici na toj nekretnini.
2.1. Tuženik M. M. u odgovoru na tužbu također osporava tužbu i tužbeni zahtjev ističući kako u vlasničko pravnom smislu nema ništa s tuženicima M. T. i M. Su., a niti s tužiteljicom koja očito ne raspolaže ni osnovnim podacima glede predmetne nekretnine, a niti o površini iste. Predmetna nekretnina da se sastoji od podruma, prizemlja, 1. kata i potkrovlja, ukupne površine 638,55 m2 od čega tuženiku pripada 16/100 dijelova u naravi dvije prostorije u prizemlju površine 106,64m2 dok sve ostalo pripada tužiteljici, te tuženicima M. T. i M. S.. Tuženik M. M. nadalje ističe da je pravni osnov stjecanja prava vlasništva na opisanoj nekretnini za njega različit od pravnih osnova tužiteljice i tuženika M. T. i M. S., kao što su različiti i pravni prednici svih tuženika i tužiteljice. Tužiteljica i tuženici M. T. i M. S. svoje pravo da ostvaruju iz nasljedstva fizičkih osoba obitelji V. koji su imali pravo vlasništva na jednom dijelu nekretnine dok je drugi i nesporni dio iste od 2 prostorije u prizemlju predstavljalo vlasništvo "R." d.d. M., koje je tuženik M. M. stekao naplatnim pravnim poslom. Stoga je tuženik predložio da se tužba vrati tužiteljici na ispravak sa svim posljedicama iz čl. 109 ZPP-a a u suprotnom da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz obvezu naknade troškova postupka. Također se usprotivio i prijedlogu za određivanje predložene privremene mjere.
2.2. Tuženik Ž. V. u svom podnesku od 1. rujna 2011. (list 60-62 spisa) navodi kako se u tužbi nigdje izrijekom navodi što mu se konkretno izrijekom stavlja na teret osim što se tužbeni zahtjev proširuje na nove tuženike. Pretpostavlja da bi se moglo raditi o razrješavanju kompliciranih vlasničkih odnosa pa stoga ne može dati decidiran prigovora osim da odbacuje zahtjev tužiteljice kojim je ovu pravnu stvar proširila na ovog tuženika jer da je davno pokušao razriješiti dileme etažiranjem zgrade ali za taj postupak nije dobio suglasnost svih suvlasnika zgrade.
3. Presudom i rješenjem ovog suda posl.br. P-613/10 od 25. listopada 2011. i P-52/2017 od 15. studenog 2018. bio je odbijen tužbeni zahtjev kao i prijedlog radi određivanja privremene mjere, a koje presude i rješenja su u tom dijelu ukinuti rješenjem Županijskog suda u Sisku posl.br. Gž.919/12 od 10. travnja 2014. (list spisa 137-140) i posl. br. Gž. 202/2019 od 27. veljače 2020. (list spisa 332-336).
3.1. Nadalje, nakon odluke Županijskog suda u Sisku posl.br. Gž. 202/2019 od 27. veljače 2020. kojom se presuda ovoga suda P-52/17 ukida u pobijanom dijelu došlo je do promjene uređujućeg suca, pa je nakon održane glavne rasprave, cijeneći sve isprave i sve izvedene dokaze, sud je utvrdio niže navedeno.
4. Za razrješenje ove pravne stvari sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu, odnosno izveo dokaze uvidom u rješenje ovog suda posl.br. Z-1166/09 (list spisa 6B, te prilog spisu), uvidom u elaborate etažiranja vještaka M. B. i P. N. (list spisa A11-A20 te C37-C44), uvidom u uvjerenje Ureda za katastar Ispostava u M. od 5. lipnja 2009. (list spisa 49), uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list spisa 50), uvidom u preslike spisa ovog suda posl.br. Z-385/09 i Z-857/04 odnosno Z-239/08 (Z-637/07, te prilog spisu), preslika izvatka iz zemljišnih knjiga (list spisa 66), tlocrtni nacrti nekretnine (list spisa 67-69), presudu P-354/02 OS u Metkoviću (list spisa 70-72), presudu P-251/07 OS u Metkoviću (list spisa 73-74), ugovor o diobi s prilozima (list spisa 149-155), rješenje Z-1004/07 OS u Metkoviću (list spisa 156), očevidom na licu mjesta te vještačenjem po vještaku građevne struke S. K. (list spisa 177-200), te vještaku geodetu M. V. (list spisa 278-290).
5. Na temelju izvedenih dokaza sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Tužiteljica je radi utvrđenja svojih činjeničnih navoda prvenstveno predložila izvođenje dokaza uvidom u spise ovog suda posl.br. Z-385/09 i Z-189/05 (sada Z- 239/08), u kojima su priloženi elaborati etažiranja, dok između stranaka nije sporno da je tužiteljica i sada upisana kao suvlasnica na čes. zgr. 758/2 u k.o. M. u omjeru 14/100 suvlasništva.
7. Nesporno je da se tužiteljica na rješenje ovoga suda P-613/10 od 25. listopada 2011 (list spisa 116-121), o povlačenju tužbenog zahtjeva, nije niti žalila, a koje rješenje glasi:
"Utvrđuje se da su ugovor od 28.03.2009. i potvrda Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Ispostava M., Klasa: 360-02/09-01/38 od 10.06.2009. ništavi.
Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul. broj 6821 k.o. M. za nekretninu sagrađenu na čes. zgr. 758/2 a koju čini zgrada i dvorište u M. ukupne površine 368 m2 izvršena na osnovi ugovora o doživotnom uzdržavanju od 10.06.1997. godine, aneksa navedenog ugovora od 10. prosinca 1998., ugovora od 28.03.2009., potvrde Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Ispostava M., Klasa: 360-02/09-01/38 od 10.06.2009. pravno nevaljana. Utvrđuje se da su etažni elaborat iz ožujka 2004. godine predlagatelja M. M. izrađenog od strane dip.ing.građ. M. B. koji se nalazi u zbirci isprava pod brojem Z- 857/04, kao i etažni elaborat iz travnja 2009. godine predlagatelja M. S. i T., izrađenog od strane dip.ing.arh. P. N., koji se nalazi u zbirci isprava pod brojem Z- 385/09 ništavi.
Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi navedenih isparava u pogledu uknjižene površine i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk.ul. broj 6821 k.o. M. za nekretninu sagrađenu na čes.zgr. 758/2 a koju čini zgrada i dvorište u M., ukupne površine 638,55 m2, kakvo je bilo prije provedbe nevaljane uknjižbe tako da se briše pravo vlasništva tuženih na navedenoj nekretnini u dosadašnjoj veličini, uz istovremeni upis navedene nekretnine na ime i u vlasništvo stranaka u veličini sukladno njihovih suvlasničkim omjerima."
8. Također gore navedeno rješenje o povlačenju je postalo pravomoćno što je utvrdio i drugostupanjski sud u Sisku u svojoj odluci Gž-919/2012 od 10. travnja 2014..
9. Ističe se još kako je tužiteljica od podnošenja tužbe više puta "mijenjala" svoj tužbeni zahtjev, odnosno djelomično je preinačavala tužbu a djelomično je i povlačila tužbeni zahtjev. Tako tužiteljica u tužbi traži donošenje presude radi utvrđenja da su ugovor od 28.03.2009. godine kao i potvrda Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo ništavi te da je i uknjižba prava vlasništva na nekretnini sagrađenoj na čes. zgr. 758/2 izvršena na osnovu ugovora o doživotnom uzdržavanju te aneksa tog ugovora kao i potvrde Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo pravno nevaljana. Nakon toga ističe novi zahtjev radi utvrđenja da su etažni elaborati iz ožujka 2004. godine te iz travnja 2009. godine ništavi te da se nalaže brisanje zemljišnoknjižnog stanja na osnovu navedenih isprava u pogledu uknjižene površine te uspostava zemljišnoknjižnog stanja za nekretninu sagrađenu na čes. zgr. 758/2, ukupne površine 638,55 m2 tako da se briše pravo vlasništva tuženih u dosadašnjoj veličini uz istovremeni upis navedene nekretnine na ime stranaka u veličini njihovih suvlasničkih omjera.
9.1. Tužiteljica, konačno svojim tužbenim zahtjevom, a što je i predmet spora, traži da je uknjižba prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk.ul. br. 6281 k.o. M., sagrađenoj na kat. čest. 758/2, ZGR a koju čini zgrada i dvorište u M., ukupne površine 368 m2, izvršena temeljem etažnog elaborata izrađenog od strane dipl. ing.građ. M. B. iz ožujka 2004., pod brojem Z-189/05, kao i etažnog elaborata izrađenog od strane dipl.ing.arh. P. N. iz travnja 2009., pod brojem Z-385/09, pravno nevaljana, sa zahtjevom za brisanje zemljišnoknjižnog stanja te uspostavu prijašnjeg stanja.
10. Naime, prije obrazlaganja merituma ove odluke sud utvrđuje da je ova tužba podnesena protiv više tuženika koji su pak u ovoj parnici obični formalni suparničari, tj. svakoga tuženika u ovoj parnici veže samo procesna dispozicija tužiteljice, koju je sud i prihvatio radi ekonomičnosti i efikasnosti, jer je određena ista vrsta postupka, pa se ova parnica za svakoga od suparničara može drugačije završiti.
10.1. Također, valja naglasiti da sud pruža zaštitu strankama na temelju činjenica navedenih u tužbi tj. iz historijata tužbe i tijekom postupka, ali u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, pa sud ne smije samovoljno proširivati tužbene zahtjeve stranaka jer bi u suprotnome stvorio efekt iznenađenja za suprotne strane, a koje se pak ne bi mogle adekvatno braniti u parničnom tj. kontradiktornom postupku.
10.2. Prema postavljenom tužbenom zahtjevu predmet ovoga postupka, tj. tužbenog zahtjeva, je utvrđivanje nevaljane uknjižba prava vlasništva, dok je iz navoda tužiteljice razvidno da je predmet tužbenog zahtjeva nevaljana povreda vlasničkih prava, a koja prava su uža od prava vlasništva i samo su jedna od šireg spektra prava koje pruža pravo vlasništva. Dakle, prema pravnom shvaćanju ovoga suda tužiteljičin zahtjev je da se utvrdi da je provedba predmetnih etažiranja pravno nevaljana i zahtjev kojim se traži uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (dakle samo brisanje opisa etaža na pojedinom suvlasničkom dijelu, ne brisanje vlasništva), a koji bi zahtjev također sadržajno predstavljao brisovnu tužbu, pa se sud u obrazlaganju ove presude vodio prema tome.
11. Iz spisa ZK odjela ovog suda posl.br. Z-637/07 proizlazi da je u pojedinačnom ispravnom postupku rješenjem od 15. veljače 2008., a na temelju ugovora o kupoprodaji, te elaborata etažiranja, proporcionalno brisano pravo suvlasništva u zemljišnoj knjizi s imena V. M. pok. P., V. Ž. pok. S., V. M. M. pok. M. te V. I. za 16/100 suvlasničkog dijela nekretnine, u korist predlagatelja odnosno ovdje tuženika pod 2..
11.1. Dakle, u konkretnom slučaju je do uspostave etažnog vlasništva, bez suglasnosti svih suvlasnika, došlo temeljem provedbe rješenja Z-637/07, a koji postupak se pokrenuo na zahtjev M. M. iz M., i to u pojedinačnom ispravnom postupku, a koji pak sada nema nikakvih stvarnih prava na ovoj nekretnini, dok su naknadno svoju etažu na svoj suvlasnički udio upisali i opisali još i M. T. i M. S..
12. Da bi ova presuda bila razumljiva svim strankama u postupku valja reći da je sud nakon provedenog postupka utvrdio sljedeće:
-da je k.č. zgr. 758 površine 463 m2 bila upisana u zemljišnu knjigu u k.o. M. u zk.ul. 2872 na V. M. P. za 1/6 dijela vlasništva, V. M.-M. pok. M. za 2/6 dijela vlasništva, V. Ž. pok. S. za 1/6 dijela vlasništva i V. I. za 2/6 dijela vlasništva (list spisa 66),
-da je k.č. zgr. 758/2 k.o. M. formirana od dijela k.č. zgr. 758 k.o. M. još 2005. godine geodetskim elaboratom KLASA: 932-06/05-02/61 (list spisa 287)
-da su na k.č. zgr. 758/2 nakon gore navedene parcelacije i dalje ostali upisani dotadašnji vlasnici i to V. M. P. za 1/6 dijela vlasništva, V. M.-M. pok. M. za 2/6 dijela vlasništva, V. Ž. pok. S. za 1/6 dijela vlasništva i V. I. za 2/6 dijela vlasništva (list spisa 92-100)
-da je pojedinačnim ispravnim postupkom koji se vodio pod Z-637/07 predlagatelja M. M. na temelju rješenja Z-637/07 od 15. veljače 2008. isti u zemljišnu knjigu upisao svoje suvlasništvo kao etažno vlasništvo, a smanjivši i promijenivši suvlasništvo dotadašnjih upisanih suvlasnika na način da je
V. M. P. umjesto za 1/6 dijela vlasništva ostao upisan za 14/100 etažno vlasništvo
V. M.-M. pok. M. za 2/6 dijela vlasništva ostala upisana za 28/100 etažno vlasništvo
V. Ž. pok. S. za 1/6 dijela vlasništva ostao upisan za 14/100 etažno vlasništvo, te
V. V. I. za 2/6 dijela vlasništva ostala upisana za 28/100 etažno vlasništvo, te novoupisani M. M. za 8/100 i 8/100 sa upisanim etažama, tj. posebnim jedinicama upisanim i opisanim u izvatku iz zemljišne knjige r.br. 5 i 6, zk.ul. 6281 k.o. M..
13. Treba napomenuti i činjenicu da je tužiteljica oporučna nasljednica, odnosno ista nije univerzalni materijalni sukcesor prednika V. M., već je naslijedila samo ona dobra, odnosno prava i obveze koje joj je ostavitelj namijenio, pa ista nije mogla s osnove nasljeđivanja steći veća prava i obveze ostavitelja već koja su utvrđena u usmenoj oporuci ostavitelja, odnosno rješenju o nasljeđivanju.
13.1. Uvidom u spis Z-1166/09 i to rješenje o nasljeđivanju O-6201/02 od 4. travnja 2006. razvidno je da je tužiteljica naslijedila pok. M. V., na temelju usmene oporuke, i to nekretninu u k.o. G. V. k.č. 369/14 te pokretnine, a da je tek 1. rujna 2009. tužiteljica kao naknadno pronađenu imovinu prijavila nekretninu zk.ul. 6281 k.o. M., k.č. 758/2, suvlasništvo 14/100 dijela na koju je izvršila i uknjižbu u zemljišnoj knjizi te se od njenog upisa stanje nije mijenjalo. Dakle ista je svoje vlasništvo stekla u trenutku pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju 2. prosinca 2009., te ga je u tom obimu i upisala u zemljišnu knjigu pa po stajalištu ovoga suda ista nema dokazan pravni interes.
13.2. Tužiteljica i dalje može ostvarivati svoja suvlasnička prava, npr. pravo na razvrgnuće, suposjed, pa i upisivanje eventualnog svog posebnog dijela zgrade sa svojim suvlasničkim udjelom ukoliko ista zaista ima dio zgrade u samostalnom posjedu, odnosno vlasništvu itd., međutim ne i u ovoj brisovnoj tužbi.
14. Naime, tužiteljica niti u jednom svome podnesku ne navodi koje je to točno ili koji dio prava vlasništva povrijeđeno, tj. da li je ista nasljeđivanjem u vlasništvo stekla i kakav posebni dio zgrade za koju traži poništenje etažiranja, te na koji način je to stekla, jer tužiteljica kao jedna od upisanih suvlasnica č.zgr. 758/2 k.o. M. bi imala pravni interes za utvrđenje ništavosti ili nevaljanosti elaborata etažiranja na osnovu kojih je proveden upis posebnih dijelova u zemljišnoj knjizi prema čl. 129 Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10 dalje: ZZK) tj. brisovnom tužbom uz ispunjenje određenih pretpostavki tj. mora dokazati da su joj stvarna prava povrijeđena nevaljalim upisom i mora se pridržavati određenih rokova prema tuženicima.
15. Prilikom održanog očevida na licu mjesta zamjenica punomoćnice tužiteljice je pokazala zgradu koja se sastoji od prizemlja, prvog kata, potkrovlja te podruma. Prizemlje je bilo zaključano jer se ne radi o stambenom prostoru. Po navodima tuženika T. M. istočni dio objekta koristi i posjeduje M. D., dok isti tuženik izjavljuje da on koristi stan na prvom katu, dok je zapadni dio zgrade bio u suvlasništvu I. i V. V.. Zamjenica punomoćnika tužitelja predložila je da se vještaku da nalog sukladno podnesku kojega prilaže u spis i to da se vještak očituje kolika je površina kuće, a kolika zemljišta koje se odnosi na č.2. 758/2, te ostala pitanja koja se nalaze u podnesku od 19. veljače 2015. (list spisa 169-170).
15.1. Građevinski vještak S. K. je dostavio nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi da je predmetni objekt četveroetažni, podrum, prizemlje, I. kat i potkrovlje. Objekt je sagrađen prije cca 80 godina, stari dio objekta, dok je dograđeni dio objekta novijeg datuma. Tlocrtna bruto površina objekta iznosi 198,05 m2. Tlocrtna bruto površina dijela objekta koji pripada čest.zgr. br. 758/2 iznosi 130,84 m2 ili 66/100 (66%) u istom postotku dijela objekta pripada idealan dio građevinske parcele. Predmetni dio objekta nemoguće je geometrijski, vertikalno podijeliti na dijelove navedene u vlasničkom listu. Vještak S. K. je kazao da njemu nije bilo moguće ući u poslovne prostore kao i u stambene prostore na katu, tako da nije mogao na drugi način utvrditi veličine poslovnih prostora, već je podatke uzeo iz elaborata o etažiranju koje su radili kolege. Pokušavao je i na drugi način doći do potrebnih podataka, kako kod Ureda u katastru, pa je ustanovio da se ne slažu ni oni podaci koji su u katastru s podacima na terenu pa može kazati da se radi o situaciji koja je neraščišćena. Po njegovom mišljenju bilo bi neophodno angažirati vještaka geodetu koji bi snimio situaciju na licu mjesta onakva kakva je na terenu, pa tek na temelju toga dati nalaz i mišljenje jer je objekt dograđivan za što ne postoje nikakvi podaci. Imenovani vještak je još iskazao da nije provjeravao da li su svi suvlasnici dali suglasnost za etažiranje jer to nije u njegovoj domeni te da za to treba izvršiti etažiranje cijelog objekta kako bi se odgovorilo na sva postavljena pitanja tužiteljice, a kako bi se i utvrdilo što je izgrađeno i na kojoj čestici zemlje. Također navodi da nije u izračun uzimao u obzir nadograđeni dio nekretnine, a da nije moguća geometrijska dioba nekretnine, jer je na prvom katu stan, budući treba postojati pristup za stan te za svaki zasebni dio nekretnine. Još navodi da ne bi komentirao cijene nekretnina na području M. koje su objavljene u Oglasima, a da mu zadatak mu nije bio da vrši procjenu nekretnine, a da je sam nalaz i mišljenje dao po svom mišljenju i temeljem znanja i iskustva.
16. Nadalje, punomoćnica tužiteljice je predložila vještačenje po vještaku geodetu uz očevid na licu mjesta kako bi se stvarno utvrdila veličina predmetne nekretnine, odnosno poslovnih prostorija na katu te da li je spornim etažiranjem umanjena veličina suvlasničkih omjera.
16.1.Na održanom očevidu lica mjesta dana 08. svibnja 2018. godine zamjenica punomoćnice tužiteljice je pokazala zgradu koju je pokazala i prilikom očevida dana 15. veljače 2015. godine.
16.2. Vještak M. V. je dostavio nalaz i mišljenje te je na skici lica mjesta prikazao stvarno stanje predmetne nekretnine na dan očevida. Čest. zgr 758/2 K.O. M. (stara izmjera) u naravi stambena zgrada, označena likom A,B,C,D,E,F,G,H,I,J,A površine 185 m2.
16.3. Predmetna čest.zgr. u knjižnom dijelu zemljišne knjige ima površinu od 368 m2. Pomoću potrebne dokumentacije iz Područnog ureda za katastar D., odjela za katastar nekretnina M., te terenskim mjerenjem utvrdio je da predmetna nekretnina čest.zgr. 758/2 u K.O. M. (stara izmera) ima površinu od 185 m2, a da iz isprava koje su priložene zemljišnoknjižnim spisima proizlazi da tužiteljica nije dala suglasnost o uspostavi etažnog vlasništva odnosno nije bila obaviještena o izradi elaborate etažiranja.
17. Ovdje valja napomenuti da sud nije izvodio dodatna geodetska i građevinska vještačenja ili dopunu istih jer je iz postojećih razvidno da tužiteljica od suda traži izračune stambenih površina, vrijednost kvadrata prostora, površine zemljišta i sl., a koja pitanja nemaju utjecaj na odluku suda u ovoj vrsti spora "brisovne tužbe" već kod eventualnog razvrgnuća, a još je prilikom uviđaja, a i cijelog postupka utvrđeno da tužiteljica uopće nije pokazala gdje bi eventualno bio njen posebni dio nekretnine, odnosno koji je posebni dio nekretnine u njezinom vlasništvu, a koji bi naslijedila usmenom oporukom. Slijedom navedenog, izračuni posebnih dijelova u odnosu na suvlasništvo bi bili relevantni kada bi za provedbu etažiranja bilo potrebno dopuštenje suda, kao nadomještanje suglasnosti, a što nije predmet ovoga postupka. Preostala pitanja vještaku predstavljaju pravna pitanja na koja odgovor daje sud u svojoj presudi.
18. Kako je sud već utvrdio da su tuženici u ovome postupku samostalne stranke te njihove radnje ili propuštanja ne koriste niti štete drugim tuženicim tj. suparničarima, valjalo za svakoga tuženika posebno dodatno obrazložiti zašto je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice.
19. S obzirom da je tada tuženik Ž. V. umro tijekom ovog postupka, rješenjem posl.br. P-1389/15 od 28. rujna 2016. utvrđen je prekid postupka, pa je postupak nastavljen rješenjem posl.br. P-52/17 od 18. siječnja 2017. godine, pozivanjem nasljednika S. V. i H. B. da preuzmu postupak.
19.1. U odnosu na sada tuženicu pod. 3. S. V., OIB …, Z., tužbeni zahtjev je u cijelosti neosnovan, jer ista nema nikakvih stvarnih prava na tuženoj nekretnini k.č. zgr. 758/2 u k.o. M., a što je razvidno iz dostavljenog rješenja o nasljeđivanju O- 7175/16 JB J. A. iz Z. od 1. prosinca 2016. budući je ovu nekretninu nakon smrti upisnog V. Ž. pok. S. naslijedila njegova kći H. B. u cijelosti, pa ova tuženica ni na koji način nije povrijedila pravo vlasništva, suvlasništva kao ni vlasnička niti bilo koja druga stvarna prava tužiteljice, a ni njenom predniku na ovoj nekretnini. Također, tužiteljica uopće ne navodi druge razloge iz kojih bi sud mogao utvrditi pasivnu legitimaciju tuženice S. V., OIB …, Z., za ovako postavljeni tužbeni zahtjev.
19.2. Također, u odnosu na sada tuženicu pod. 4. H. B., OIB …, Z., tuženi zahtjev je u cijelosti neosnovan, iz razloga što ista svoje vlasništvo temelji na valjanoj pravnoj osnovi. Naime, uvidom u rješenje o nasljeđivanju O-7175/16 JB J. A. iz Z. od 1. prosinca 2016. razvidno je da ista svoja vlasnička prava na k.č. zgr. 758/2 u k.o. M. temelji na osnovu nasljeđivanja od dotadašnjeg upisanog suvlasnika V. Ž. koji također nije povrijedio kako pravo vlasništva/suvlasništva tužiteljice, tako ni vlasnička niti bilo koja druga stvarna prava tužiteljici ili njenom predniku. Dakle, H. B. niti njen prednik V. Ž., niti je provodio bilo kakva etažiranja, niti upisivao naknadno kakva vlasnička ili bilo koja druga stvarna prava, a što više istom je umanjeno upisano suvlasništvo rješenjem Z-637/08 u zemljišnoj knjizi onda kada i tužiteljici, pa sud ne može utvrditi iz navoda tužiteljice na koji način bi ovdje tuženica H. B., OIB …, Z., kao i njen prednik povrijedili bilo kakva tužiteljičina prava.
20. Valja napomenuti da upisana suvlasnica V. M. M. pok. M. nije niti tužen, niti eventualno neki od njezinih prednika pa taj dio upisa na k.č. zgr. 758/2 k.o. M., nije potrebno niti obrazlagati.
21. Nadalje, posebno valja obrazložiti i da je konačno uređeni tužbeni zahtjev upravljen prema tuženici pod 1. S. M., OIB …, M., neosnovan, i to prvenstveno iz razloga što ista svoje vlasništvo temelji na valjanim pravnim osnovama. Naime, uvidom u predmet Z-385/09 razvidno je da je ista svoje vlasništvo/suvlasništvo stekla Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od upisanog prednika tj. I. V., a zatim nakon smrti supruga T. M. i njegov dio po rješenju o nasljeđivanu O-106/2020 od 12. svibnja 2020.. Dakle, prvotuženica S. M., OIB …, M., je u ovome postupku dokazala da je svoje vlasništvo, odnosno svoj suvlasnički udio upisan u zemljišnoj knjizi stekla na zakonit način i na valjanim pravnim osnovama.
21.1. Sud hoće reći da je tužiteljica kao naknadno pronađenu imovinu ostavitelja na temelju usmene oporuke prijavila upravo 14/100 suvlasničkih dijela vlasništva, a da su tada S. M. i T. M. svoje vlasništvo stekli i opisali u zemljišnoj knjizi rješenjem Z-385/09 od 18. lipnja 2009., a da je tužiteljica svoj suvlasnički udio od 14/100 stekla tek pravomoćnošću rješenja o naknadno pronađenoj imovini 2. prosinca 2009., a upisala u zemljišnoj knjizi 22. prosinca 2009., kada je stanje u zemljišnoj knjizi već bilo provedeno i upisano, pa istoj nikakva knjižna ili bilo koja druga prava naknadno nisu povrijeđena.
22. U odnosu na tuženika pod.2. M. M., OIB …, M., sud utvrđuje da isti na k.č. zgr. 758/2 k.o. M. trenutno nema nikakvih vlasničkih niti bilo kojih drugih stvarnih prava.
22.1. Naime, prema odredbi tada članka 129. stavak 1. ZZK, nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite tog prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja bi ga vrijeđala i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bih mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako Zakonom nije drukčije određeno.
22.2. Dakle, brisovna tužba je stvarno-pravna tužba sui generis, kojom nositelj knjižnog prava čije je pravo povrijeđeno neistinitom, nevaljanom uknjižbom štiti svoje knjižno pravo zahtijevajući brisanje nevaljane, neistinite uknjižbe i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe nevaljane, neistinite uknjižbe. Pravomoćnom i ovršnom presudom kojom se prihvaća tužbeni zahtjev za brisanje u zemljišnim knjigama uspostaviti će se pravo stanje koje je postojalo prije provedbe neistinitog upisa, tj. ponovno će kao nositelj knjižnog prava biti upisana osoba koja je stvari nositelj tog prava. Učinak takve presude jest da nastaje pravno stanje kao da neistiniti upis nije bio proveden (ex tunc).
22.3. Institut brisovne tužbe zasnovan je na činjenici da nevaljala, neistinita uknjižba ne može dovesti do valjanog pravnog stjecanja, prijenosa, ograničenja ili prestanka knjižnih prava.
22.4. Na podnošenje brisovne tužbe aktivno je legitimiran nositelj knjižnog prava dakle, onaj tko je bio upisan u zemljišne knjige neposredno prije napadane promjene u zemljišnim knjigama, a isto tako i njegovi sljednici, tj. ovdje tužiteljica.
22.5. Stoga je tužiteljica u ovom postupku bila dužna dokazati postojanje temeljnih pretpostavki za uspjeh s brisovnom tužbom, odnosno da je ona ili pak njen pravni prednik bio nositelji prava suvlasništva na spornoj nekretnini, te da je to pravo povrijeđeno nezakonitom, odnosno nevaljanom uknjižbom tog prava u korist ovoga tuženika, što bi sud na osnovu dosad izvedenih dokaza, mogao prihvatiti da je tuženik M. M., upisan u zemljišnu knjigu ili da postoji dokazan pravni kontunitet do sada upisane A. B..
22.6. S obzirom na odredbu članka 129. stavak 2. ZZK, a glede rokova za podnošenje brisovne tužbe može se utvrditi sljedeća situacija:
- u odnosu na poštenog trećeg stjecatelja, ovdje je to A. B., kada je nositelju knjižnog prava bilo dostavljeno rješenje na temelju kojeg je provedena nevaljana uknjižba, u takvom slučaju oštećeni nositelj knjižnog prava mora u roku za žalbu zatražiti zabilježbu da je upis nevaljan, te udaljnjem roku od 60 dana, računajući od dana isteka roka za žalbu, podnijeti brisovnu tužbu,
- u odnosu na poštenog trećeg stjecatelja, ovdje je to A. B., kada nositelju povrijeđenog knjižnog prava nije bilo dostavljeno rješenje na temelju kojeg je provedena nevaljana uknjižba, oštećeni nositelj knjižnog prava ponosi brisovnu tužbu u roku od 3 godine od dana kada je zatražen odnosno proveden nevaljani upis, odnosno od trenutka kada je podnesen prijedlog za provedbu nevaljane uknjižbe.
23. Budući A. B. nije pristala na pasivno proširenje tužbe i tužbenog zahtjeva, odnosno stupanje u ovu parnicu, ista se ne može smatrati nepoštenom jer postoji zakonska presumpcija poštenja, pa je u odnosu na tuženika M. M. valjalo odbiti tužbeni zahtjev. Tuženik je upisao i opisao suvlasništvo i etaže u zk.ul 6281 k.o. M. redni boj 5 i 6, na temelju rješenja u pojedinačnom ispravnom postupku i rješenja nadležne zemljišne knjige, a ne na temelju neke privatne isprave pa se prema istom, budući više nije upisan u zemljišnu knjigu, ne može sa uspjehom ostvariti ovakav tužbeni zahtjev, barem ne bez dokazanog kontinuiteta prema njegovom sljedniku/sljednicima. Dakle, sud zaključuje da je tuženik M. M. provedbom Z rješenja u pojedinačnom ispravnom postupku imao utjecaj i na promjenu vlasništva/suvlasništva i na promjenu vlasničkih/suvlaničkih prava tužiteljičinog procesno-pravnog prednika, ali sud je već obrazložio da isti više nema stvarnih prava na tuženoj k.č. zgr. 758/2 k.o. M., dok se njegov slijednik tj. sada upisana A. B. nije upustila u spor, a čije se poštenje stjecanja vlasništva pretpostavlja, a iz zemljišne knjige je još i razvidno da je od njenog upisa (2016. godine) do podnošenja tužbe prema istoj u prošlo više od tri godine, odnosno do proširenja tužbe na nju u ovome postupku.
23.1. Naime, u ovoj pravnoj stvari tužitelj je podneskom od dana 11. studenog 2022. preinačio tužbu proširenjem na novog tuženika A. B. navodeći da je na k.č. zgr. 758/2 k.o. M. preneseno pravo vlasništva sa imena tuženika M. M. pa da stoga uređuje i proširuje tužbu na pasivnoj strani.
23.2. Tužena A. B., se u svom podnesku od 23. studenog 2022. a prije upuštanja u raspravljanje o meritumu spora, usprotivila stupanju u parnicu u svojstvu tuženika dakle, nije dala pristanak za stupanje u parnicu u već započetu parnicu.
23.3. Sukladno odredbi čl. 192. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08-dalje ZPP-a), tužitelj može sve do zaključenja prethodnog postupka svoju tužbu preinačiti i tako da umjesto prvobitnog tuženika tuži drugu osobu (st.1.), za preinaku tužbe prema st.1. ovog članka potreban je pristanak osobe koja treba da stupi u parnicu umjesto tuženika, a ako se tuženik već upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, potreban je i pristanak tuženika (st.2.). Budući je u ovome slučaju tužiteljica samo proširila tužbu u odnosu na tuženicu A. B., teleološkim tumačenjem gore navedenog članka ista mora dati suglasnost za proširenje.
23.4. Kod subjektivne preinake tužbe sud ne smije dopustiti preinaku ako se tuženik tome protivi tj. dosadašnji tuženik ili pak novi tuženik, pa kako takvoj situaciji sud nije ovlašten dopustiti preinačenje tužbe, to je temeljem čl. 192. st. 2. ZPP-a valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ovog rješenja.
24. Radi svega navedenog trebalo je tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan, pa je odlučeno kao u presudi.
25. Odredbom članka 296. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/1996, 29/1999, 42/2000, 173/2003, 194/2003, 151/2004, 88/2005, 121/2005, 67/2008, 139/2010) određene su pretpostavke koje moraju biti kumulativno ispunjenje da bi sud na prijedlog predlagatelja osiguranja odredio privremenu mjeru, a to je da predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Predlagatelj osiguranja ne mora dokazivati opasnost iz stavka 1. ovoga članka ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu.
25.1. Kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja neutemeljen je prijedlog tužiteljice za određivanje predložene privremene mjere, jer nisu ispunjene pretpostavke za određivanje iste, odnosno tužiteljica nije učinila vjerojatnom svoju nenovčanu tražbinu kao ni pretpostavku da će joj nastati nenadoknadiva šteta., pa je odlučeno kao u toč. I. rješenja.
26. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15, 37/22, 126/22, dalje u tekstu: "Tarifa"), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 15,00 kn, a imajući u vidu vrijednosti predmeta spora i troškovnike stranke pa je našao osnovanim zahtjev za parničnim troškom tuženiku pod. 2) kojem je priznat sljedeći trošak po 199,00 eura za zastupanje na ročištima od 21. rujna 2011., 11. listopada 2011., 17. lipnja 2014., 19. veljače 2015., 13. travnja 2016., 17. svibnja 2016., 28. lipnja 2016., 6. rujna 2016., 28. rujna 2016., 3. svibnja 2017., 9. rujna 2021., 6. srpnja 2022., 15 studenog 2022. i 10. veljače 2023. što zbrojeno, pretvoreno u kune i uvećano za PDV od 25% iznosi 26.238,90 kuna / 3.482,50 Eura. Odgovor na tužbu je tuženik dao osobno, dok očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka nije bilo neophodno za vođenje ovoga spora pa je sud zatraženi više iznos od 398,00 Eura + PDV 25% odbio kao neosnovan.
Tuženici pod 1., pod. 3 i pod. 4. nisu popisali trošak pa se istima nije niti dosudio.
U Metkoviću, 28. ožujka 2023.
S u d a c :
Gabriel Stanić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni Županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda uručuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda uručuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).
DNA:
1. K. S. P., odvjetnica, Z.,– e oglasna ploča
2. S. M., M.,– e oglasna ploča
3. A. B., odvjetnik, M. – e oglasna ploča
4. V. P., odvjetnik Z.,– e oglasna ploča
5. S. V., Z. – e oglasna ploča